Na današnji dan prije 24 godine u poslijepodnevnim satima jedinice Samostalnog mostarskog bataljona oslobodile su lijevu obalu Mostara od srpskog agresora u čuvenoj akciji forsiranja rijeke Neretve.
Tako je jučer održan program obilježavanja ove godišnjice nazvan „Stazama Samostalnog mostarskog bataljona“, u okviru manifestacije „Putevima pobjede“ i u organizaciji JOB-a Stari Grad.
Nisu slutili
Brojni pripadnici ovog bataljona, bivši borci četa Luka, Mahala, Cernica, Carina, Šantićeva i Samostalnog voda Brankovac jučer su obišli mjesta pogibije svojih saboraca, njih 16, kao i spomen-obilježja, a cvijeće je položeno i odata počast na Šehitlucima i u Liska haremu.
Drljević: Malo jedinica
Također, nezaobilazno mjesto obilaska u okviru ovog programa bio je i „Razvitak“, gdje je odata počast borcima Armije RBiH Ahmetu Hadžiću i Salki Braci Repku, koji su ubijeni nakon što su na zgradu ove nekadašnje robne kuće istakli zastavu BiH s ljiljanima.
- Svake godine, kada se ovi dani približe, naravno, emocije urade svoje. Nije jednostavno, ali, evo, mi, preživjeli, sakupimo se, evociramo uspomene i svako od nas se sjeti onih ljudi iz svojih jedinica koji više nisu s nama. Ja sam imao svoja četiri pripadnika koja su poginula i tada mi je to bio, da tako kažem, prvi dodir sa smrću. Svi smo mislili, trajat će to 10, 15 dana, mjesec jer niko od nas nije slutio da će rat trajati četiri godine - rekao nam je jučer Semir Dizdarević, koji je u tom periodu vodio jedinicu Brankovac.
Svi preživjeli, naglasio je on, zacrtali su da će, dok god budu živi, a to prenose i na svoju djecu, sačuvati uspomenu na te časne dane i obilježavati ih.
Dizdarević: Snažne emocije
Legendarni komandant Semir Drljević Lovac kazao nam je jučer da se, s ove vremenske distance, vrlo mali značaj pridaje forsiranju rijeke Neretve. Kako je naglasio, svi oni koji se razumiju u vojne nauke znaju šta znači forsirati rijeku kao što je Neretva i prijeći je čamcima pod punom ratnom opremom.
Malo oružja
- I ispadanje iz čamca je značilo smrt, s čizmama, opasačima ruksacima, municijom, a bilo je raje koja je radila forsiranje, a nisu znali plivati. Dakle, o tome bi imalo smisla vojnički pričati, a, s druge strane, na području Mostara i južnije tada je bilo vrlo malo jedinica, ali i oružja. Bataljon je imao svega 300 pušaka, ali mi smo tada znali da je naš jedini naš spas jedinstvena BiH, kao država svih ravnopravnih naroda i građana - istakao je Drljević.
Stradali borci
Uz Hadžiću i Repku živote su tada dali: Enko Salčin, Azer Husković, Semir Maslo, Ozrenko Vrtikapa, Elvedin Tiro, Fadil Džiho, Šerif Husović, Amer Spahić, Derviš Begić, Miralem Ćupina, Zoran Galuza, Dželal Ramadanović, Ismet Mehić-Hika i Alija Nožić.
