Da sjećanje na 30. juni 1993. godine, dan kada je Mostar ostao bez velikana Midhada Hujdura Hujke, ne blijedi, vidjelo se jučer na Šehitlucima, gdje su, uz porodicu ovog legendarnog komandanta Prve mostarske brigade 4. korpusa Armije RBiH, "zlatnog ljiljana" i brigadnog generala, suprugu Ramizu, kćerke Elvinu, Enitu i Editu te unuka Danina, cvijeće položili i Fatihu proučili njegovi brojni saborci i delegacije.

Legendarni komandant poginuo je prilikom oslobađanja Sjevernog logora od HVO-a, nakon čega je Mostar spojen s ostatkom teritorija pod kontrolom Armije RBiH, a uz njega iz Komande brigade poginuli su Sabahudin Balavac i Jusuf Jelovac.

Kako je kazao Esad Eso Kosić, jedan od ratnih komandanata i Hujkinih saboraca, Mostar je tada bio izoliran od cijele Bosne, ali su borci svojim snagama i voljom, a nadasve, kazao je, Hujkinim zalaganjem i vodstvom, uspjeli spasiti ova teritorij i spojiti se sa snagama Armije RBiH.

O važnosti pamćenja ovog sudbonosnog datuma u odbrani Mostara i naroda u dolini Neretve govorio je glavni imam Medžlisa IZ Mostar Suljo ef. Cikotić, a nakon Šehitluka, cvijeće je položeno i Fatiha proučena ispred spomen-obilježja u Sjevernom logoru.

Suze Pike Ćemalovića

Posebno emotivan bio je, također, Hujkin saborac Samir Ćemalović Pika, koji je istakao da je tog 30. juna "BiH dobila svoj legitimitet".

 - Nije postala Bosna i Herceg-Bosna, već BiH... Veliki rahmet ovim ljudima, a nama velika sramota što ne znamo cijeniti. Gledam ove ljude i razmišljam kako smo onda bili puno složniji. Molim vas da obećamo da ćemo biti bolji - kroz suze je rekao Ćemalović.