U Dugom Polju kod Janje vrijedne ruke mještana spretno sijeku špinat i praziluk i pakuju ga za prodaju na bijeljinskoj Kvantaškoj pijaci ili u nekom od velikih tržnih centara.
Ulaganje napora
Porodica Sprečak - Mehmed, njegova supruga Dževida i sin Edin, koji obrađuju oko 50 dunuma plodne drinske zemlje, iskoristili su lijepo i sunčano vrijeme da bi za pijacu pripremili što više špinata i praziluka. Na njivi imaju zasađen i luk. Već u ovom mjesecu počet će pripreme rasadnika za uzgoj rasadnog materijala.
Za ovu, kao i za brojne druge porodice koje se u Janji bave proizvodnjom povrća nema vremena za odmor. Godina je ispunjena radom i odricanjem, ulaganjem napora da se za djecu osigura kakva-takva sigurnost.
Tridesettrogodišnji Edin kaže da na imanju uvijek ima posla.
- Bavimo se i uzgojem goveda i ovaca. Povrće proizvodimo za svoje potrebe, a tržišni višak vozimo na pijacu. Praziluk ili prasa, pakovanje od pet kilograma, nekad se proda za tri, nekad za dvije, a nekad padne i na 1,5 KM. Ovo je neizvjesna proizvodnja. Moraš rano ustati i omrknuti često na njivi. Nemamo svoje plastenike, jer ih kroz donacije obično dobiju oni koji se i ne namjeravaju baviti proizvodnjom povrća - kaže Edin.
Danonoćni rad
Njegova majka Dževida kaže da je tri puta operirana zbog kamena u bubregu. I njen suprug je slabog zdravlja. Ipak, ne predaju se. Rade, kako kaže, i danju i noću.
Roba mora na vrijeme stići do kupaca i rokovi se moraju ispoštovati.
Velika ulaganja
- Moramo proizvesti nešto da bismo to prodali i da bismo mogli opstati. Ulaganja u ovu proizvodnju su velika. Treba proizvesti kvalitetnu rasadu da bi se na vrijeme to zasadilo i da bi stiglo na vrijeme za prodaju - kaže Dževida Sprečak dok pakuje špinat i praziluk u kartonske kutije.
