Širenjem Sarajeva i formiranjem gradskog jezgra došlo je i do ubrzanog razvoja zanatstva. Upravo zanatlijama i esnafima, njihovom bogatstvu i utjecaju dobrim dijelom dugujemo prepoznatljivi izgled našeg grada i njegovog poznatog ambijenta, smatra Mufid Garibija, sarajevski arhitekt i poznavalac historije grada.
Ugledna porodica
Jedna od najinteresantnijih privrednih oblasti tog doba bila je kožarska industrija gdje su u zaokruženom procesu proizvodnje djelovala četiri jaka zanata. To su tabaci, sarači, čizmedžije i čurćije. Iz njih su se kasnije razvili i neki podzanati, ali su ova četiri ostala glavni kožarski zanati i svaki je imao svoju čaršiju.
- Mula-Mustafa Kamber zabilježen je kao jedan od najbogatijih sarača onog vakta. Bio je iz ugledne i učevne porodice. Interesantno je što iza sebe nakon smrti nije ostavio nimalo robe, ali je zato ostalo nekoliko dućana i desetak magaza - navodi Garibija.
Kako je osmanlijska vojna moć rasla, rasla je i potreba za ovom industrijom, naročito za uslugama sarača. Nije, stoga, čudno da su u cijeloj regiji prve tabathane za proizvodnju kože nastale baš u Sarajevu. Najviše se radilo na opremanju vojnika i vojnih konja. Sarači su bili proizvodna osovina za vojne namjene, pa su bili i najbrojniji.
- Riječ „sarač" je izvedenica od arapske riječi „serdžun" što u prijevodu znači „sedlar". Oni jesu pravili i sedla, ali je njihov asortiman proizvoda bio znatno širi, radili su još i fišeklije za municiju, kaiševe, kožne torbe, putničke sinije, torbe, opanke, nanule i sve predmete za potrebe vojske, izuzev kundura (čizama). Naročito popularan sarački proizvod su bile „mushafske kese" - kožne futrole u kojima su Sarajlije držale Kur'ane da bi ih očuvale i zaštitile od prašine - pojašnjava Garibija.
Garibija: Dućani i magaze
Sarački esnaf u našem gradu se prvi put spominje 1489., a polovinom 19. stoljeća u Sarajevu su zabilježena 142 saračka majstora. Esnaf je ostao snažan i u vrijeme austrougarske vladavine, gdje je, također, služio za vojsku. Dolaskom Socijalističke Jugoslavije, povećanom upotrebom mehanizacije i sve manjom upotrebom konja, nestajala je potreba za njima i esnaf se polako gasio.
Mali Ćulhan
Uspomene na ovaj nekada veliki i snažni zanat čuvaju ulice Sarači i Mali Ćulhan. Ulica Sarači, danas poznato šetalište, nekada je bila velika saračka čaršija, a Mali Ćulhan je služio kao mala saračka čaršija.
Tri brata naslijedila zanat
Jedna od posljednjih saračkih porodica u Sarajevu je porodica Užičanin.
- Tri brata Omer, Džemal i Mehmed su zanat naslijedili od svog oca. Mehmed je uz to bio i turbedar Gazi Husrev-begovog turbeta i osvajač Šestoaprilske nagrade za očuvanje tradicije. Na bolji svijet su jedan za drugim preselili nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, čime sarački esnaf potpuno nestaje - ističe Garibija.
