Sarajevska kotlina sigurno ne bi bila ovakva da Božijom voljom nisu po njoj razasuta mnoga vrela. S obronaka okolnih planina izvire više stotina vrela, koja se potocima spuštaju prema Miljacki. Prema predanjima, krajem 15. i početkom 16. stoljeća u našem gradu bilo je 1.060 pitkih vrela. Neka su se koristila za snabdijevanje stanovništva, dok su se veća vrela koristila za pravljenje prvih vodovoda.
Kameni biseri
- Vodovode su podizali vakifi, utrkujući se u dobročinstvu. Tako je naš grad imao 68 vodovoda, najkraći je bio metar, a najduži osam kilometara. Ukupna dužina mreže u to vrijeme iznosila je nevjerovatnih 55 kilometara. Na njima su postavljane česme tako da pokrivaju svoje mahale i mahalske džamije - govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije našeg grada.
Česme su uglavnom imale kameno korito, metalnu lulu iz koje je voda tekla i češmetaš, odnosno čeoni kamen. Poznati osmanlijski putopisac Evlija Čelebi pri dolasku u Sarajevo 1660. godine naveo je 110 česmi koje “teku poput Selsebila”, a pored toga još i 300 sebilja.
- Selsebil je ime džennetskog vrela koje je Muhammed, a. s., spomenuo u jednom od hadisa, a upravo odatle se izvukla i riječ sebilj. Prije dolaska Čelebija u naš grad, boravio je i Francuz Kikle (Quiclet) te je ovdje prebrojao 101 džamiju i 169 lijepih česmi. Isto je potvrdio i njegov zemljak Pule (Poullet), koji u svom putopisu veli da u Sarajevu kraj svake džamije ima po jedna česma – navodi Garibija.
Naš grad imao je 68 vodovoda, najkraći je bio metar, a najduži osam kilometara
Ti nanizani kameni biseri oduševljavali su musafire i Sarajlije. Jedan od najpoznatijih vodovoda u gradu bio je Gazi Husrev-begov vodovod. Veliki valija sproveo ga je iz vrela Crnil s Bioska sve do svoje džamije. Vrelo je ime dobilo po pećini iz koje izvire.
Zidna ograda
- Tim vodovodom Gazija je nanizao mnogo česmi i nekoliko terezija koje su popuštale pritisak. Glavni cilj bio je napajanje kompleksa koji je vakif izgradio. Tako je ova voda, pored ostalog, završila i na čuvenoj česmi pokraj Begove džamije, na ćošku Sarača i Gazi Husrev-begovog sokaka. To je bila i ostala jedna od najznačajnijih i najljepših sarajevskih česmi. Završetkom gradnje džamije česma je ukomponirana u vanjski dio zidne ograde. Na nju su iz harema nadovezani muvekithana i toalet, a kasnije i abdesthana, jedinstvena po tome što se zimi voda za nju grijala u velikim kazanima – pojašnjava Garibija.
Česma je i danas autentičnog oblika i pod zaštitom je države. Skoro da niko ne posjeti naš grad a da ne primijeti ovu česmu pa se za nju s vremenom nadovezala i legenda. Kaže se da se, ko god popije vodu s nje, odluči vratiti u Sarajevo.
Bez svoga korita
Česma je bila sagrađena još prije Begove džamije kako bi se osigurali voda za radnike i materijal. Takav redoslijed u gradnji bio je uvjet koji je Gazija postavio graditeljima. Česma nikada nije imala svoje korito, a voda je tekla iz dvije lule, po čemu je spadala u kategoriju ćifte-česme ili dvostruke česme.
