U Visokom se svakog 11. novembra prisjećaju razornog požara, jangije, u kojem je daleke 1911. godine izgorjela skoro kompletna čaršija.  

 Dvoje djece

Prema podacima iz tog vremena, za svega nekoliko sati u požaru je izgorjelo ukupno 450 kuća, dućana i drugih objekata, a stradale su, prema nezvaničnim informacijama iz tog vremena, i četiri osobe, muškarac, žena i dvoje djece, koja nikada nisu pronađena.

Prema izvještajima iz tadašnjih medija, tačnije „Sarajevskog lista“, ali i pričama koje su se generacijama pričale u Visokom, požar je krenuo s neugašenog zgarišta na kojem je veš otkuhavala hanuma Avdije Mataradžije.

Pošto je te večeri puhao izuzetno jak vjetar, a objekti bili građeni većinom s drvenim krovovima, požar se munjevitom brzinom proširio kompletnom čaršijom.

Izvjesni stražmeštar Prica spavao je kada ga je probudio bljesak vatre koji je ulazio kroz prozor. Ustao je i sa četiri hica iz pištolja dao prvi znak za opasnost, koji je probudio uspavane stanovnike Visokog i upozorio ih na požar koji je plamtio.

Visočka jangija je počela u tri sata ujutro, a svi Visočani su se bacili na gašenje. Nakon nepuna dva i po sata u ispomoć su stigli i sarajevski vatrogasci, a nedugo za njima i 34 vatrogasca iz Zenice koji su nadljudskim naporima požar uspjeli lokalizirati do sedam sati ujutro.

 Siromašno stanovništvo

Najviše je tada stradala imovina uglavnom siromašnog stanovništva, izgorio je i veliki broj stoke, kao i robe u dućanima.

Po dojavi o požaru, u Visoko su stigli i okružni predstavnici Austro-Ugarske, koji su se odmah organizirali kako bi se čaršija što prije oporavila. Ostalo je zapisano kako je pomoć pristizala sa svih strana, iz Beograda, Cazina, Nevesinja, Rogatice, Sarajeva, Tuzle, a prikupljeno je 32.158 kruna.

 Pomoć Franje Josipa I 

Visokom su nakon požara pomogli i pojedinci, poput tadašnjeg direktora Vakufa, efendije Šerifa Arnautovića, kao i samog kralja Austro-Ugarske monarhije Franje Josipa I. Materijal za obnovu domova stizao je vozom „ćirom“ iz svih dijelova zemlje, ali i šire. Osim materijalne pomoći, Austro-Ugarska je uputila i svoje inžinjere, tehničare i majstore, koji su učestvovali u obnovi gradske čaršije.

 Cigla i crijep

Nakon što su utvrđene razmjere vatrene stihije, u proljeće 1912. pristupilo se obnovi. Zemaljska vlada naredila je da se kuće zidaju od cigle i pokrivaju crijepom, ali da ostanu u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Nakon požara, u obnovi koja je uslijedila Visoko je dobilo konture urbane sredine s mješavinom orijentalnog i zapadnog stila.