Hvala ti, Arči, što postojiš, sa suzama u očima rekli smo svi nakon premijere filma o neprevaziđenom uspjehu legendarne ekipe košarkaša Bosne u Grenoblu. Hej, neka mala Bosna, na krovu Evrope! Kapa dole što se bori da prašina zaborava ne prekrije te veličine, koje su, nažalost, potisnute.
Aplauzi u Domu mladih pokazali su da taj duh ipak živi. Koliko-toliko. I nije to bila priča, predivna priča, samo o Boši, Kinđetu, Raši, Varaji i ostaloj raji.
Više je to bio film, koji nam je poklonila Arijana Saračević-Helać, o jednom vremenu i ljudima koji su vodili klub, onima koji su vodili, ali i voljeli ovaj grad i činili sve da Sarajevo bude ponos, nešto veliko... Blum, Uglješa, direktori svjetski vrijednih firmi, baš svi su ugradili neku svoju ciglu u taj uspjeh. Bila je to radna akcija, hajmo svi pomoći Bosni. Zato se i ne smiju zaboraviti.
Iz filma su najupečatljivije izjave „svi smo se mi voljeli“ i da im je Boša bio kao otac, a veliki mag rekao je da je želio da od njih prvenstveno napravi ljude, dobre ljude.
I što je neko rekao, tada su stub društva, jednog dobrog društva, bili obrazovanje, kultura i sport. Upravo ono što je sada zanemareno, pa je tako i adresa prvaka Evrope završila negdje na Kromolju. Ali, nećemo time da kontaminiramo ovaj film.
