Felix se oporavlja, stoji na tri noge, trpi bolna svakodnevna previjanja, jer tijelo mu je puno hematoma. Još uvijek je uznemiren zbog svega što je doživio, ali počinje vjerovati volonterima Azila Osijek. " Cijeli dan su mu dolazili ljudi u posjetu, nose mu konzervice, htjeli su ga vidjeti. Nekoliko ljudi je izrazilo i želju za udomljavanjem, dok drugi nemaju uvjete za držanje tako većeg psa", ispričala je volonterka Stela Rakas za 100 posto.
Prvi dan nakon spašavanja iz dvorišta u kojem je zavezan 10 godina nije mogao ništa jesti, jer uz slomljenu stražnju nogu, slomljena mu je i gornja čeljust, ozlijeđeno mu je oko, ima posjekotine i modrice po cijelom tijelu. "Najviše nas je bilo strah te puknute gornje čeljusti, sad je što se toga tiče, van opasnosti. A što se noge tiče, to će vrijeme pokazati. Operacija je bila uspješna", kazala je i dodala da stoji na ostale tri noge, a slomljena ga još uvijek boli. Drugi dan nije mogao jesti zbog anestezije, kažu, nije bio raspoložen. Sada je isključivo na mokroj hrani. Zbog čeljusti i izbijenih zuba hranu liže, a ne može ju žvakati.
Felixov status je da je privremeno oduzet svom vlasniku, tako je naložila veterinarska inspekcija. "Nadamo se da će putem suda doći do trajnog oduzimanja", kazala je Rakas. Felixov vlasnik Josip Mirošničenko (71) iz mjesta Josipovac nedaleko od Osijeka potvrdio je kako je to njegov pas i da ga je on ozlijedio. U telefonskom razgovoru za Jutarnji kazao je da je psa izmlatio štapom nakon što ga je ovaj ugrizao, iako svjedoci tvrde da ga je udarao metalnom šipkom.
- Pobjegao je na ulicu, često to radi. Otišao sam za njim te smo se sat i pol natezali. Nije se htio vratiti u dvorište. Dva puta me ugrizao, pa sam kasnije morao i u bolnicu na previjanje. Zbog toga sam podivljao: hranim te deset godina, a ti meni bježiš, režiš na mene i grizeš me. Naljutio sam se, uzeo štap, istukao ga i dovukao u dvorište, gdje mu je i inače mjesto, na lancu - kazao je Mirošničenko.
Volonterima u Azilu pobjeda javilo se nekoliko susjeda koji tvrde kako je pas već 10 godina na lancu, pas nikad nije bio u šetnji. "Nije s gospodinom izašao van u klasičnom smislu na šetnju, što bi barem jednom na dan trebao, posebno kada se radi o tako velikom psu koji je pun energije. Trebao bi svakodnevno pretrčati kilometre i kilometre.
Umjesto toga, on je cijeli život bio zatočen na tih nekoliko metara koliko mu je lanac dozvoljavao. Očito se s vremena na vrijeme uspio otrgnuti, to mu je bila jedina njegova sloboda i evo zadnji put je zbog te kratkotrajne slobode skoro ubijen," kazala je volonterka.
Za sada se privikava na novu slobodu i dopušta volonterima da se brinu oko njegovog oporavka. Nisu mu ugodna bolna previjanja, ali trpi bol.
- Nadamo se da će što prije uspjeti prevladati strah i naći obitelj koja ga zaslužuje. Njemu nije puno vremena preostalo, ali da bar to vrijeme koje mu preostaje da provede kako je trebalo biti posljednjih 10 godina. Mi ćemo dati sve od sebe da se oporavi i psihički i fizički - zaključila je.
