Novi film hrvatskog reditelja Ognjena Sviličića "Takva su pravila", u kojem glavne uloge tumače bh. glumci Emir Hadžihafizbegović i Jasna Žalica, ušao je u službeni takmičarski program "Horizonti" prestižnog filmskog Festivala u Veneciji.

Riječ je o filmu nadahnutom istinitim događajima, a u središtu zbivanja je jedna obična zagrebačka porodica. Kada Tomu (Hrvoje Vladisavljević) na ulici bez ikakvog razloga pretuče grupa nasilnika, njegovi roditelji Maja i Ivo (Jasna i Emir) naći će se pred najvećim izazovom u životu... Film govori o tome kako nesretan i nasilan slučaj utječe na život jedne porodice.

Surova realnost

- Film je snimljen kao hrvatsko-francusko-srpsko-makedonska koprodukcija. Mogu reći da je najviše internacionalan od svih dosadašnjih koje sam radio. Ljudi iz svih krajeva Evrope doprinijeli su radu na ovom filmu i to mi pričinjava zadovoljstvo - kazao nam je Sviličić u telefonskom razgovoru iz Splita.

Ovaj film jeste zagrebačka urbana maloljetnička priča, emotivna je i univerzalna, ali je ona i sarajevska, ako se prisjetimo slučaja Denisa Mrnjavca.

- Da, upravo tako. Ono što je mene najviše zanimalo jeste to kako se ti jadni ljudi nose s gubitkom i sistemom koji im ne pomaže, kada ih društvo ignorira - pojasnio je reditelj i podsjetio da se film u početku zvao „Mirni ljudi", a do promjene je došlo baš zbog činjenice da je sistem odavno zakazao, kao i društvo, pa „Takva su pravila" više govori o toj surovoj realnosti.

Žalica i Hadžihafizbegović: U filmu "Takva su pravila"

I u filmu „Armin", za koji Sviličić tvrdi da je njegov najuspješniji projekt i zanatski najbolji uradak, Hadžihafizbegoviću je povjerio glavnu ulogu. Jer, kako nam je pojasnio, „Emir je jedini glumac s ovih prostora koji uđe u ulogu do te mjere da, i kada prestane snimanje, on je neko vrijeme i dalje u toj ulozi".

- Mislim da je to užasno teško napraviti, da je to čak i psihički zamorno, i mislim da može djelovati na čovjeka i od svake uloge slijedi oporavak. I Jasna Žalica ima sličan princip. Dakle, to je dvoje glumaca koji savršeno barataju glumačkom tehnikom da je uopće i ne primjećujete. Postižu tu dozu uvjerljivosti kao da gledate dokumentarni film - istakao je Sviličić.

Napisao knjigu

Sarajevska će publika njegov novi film imati priliku pogledati tek sljedeće godine u proljeće. Otkrio nam je da će u septembru u izdanju izdavačke kuće iz Zagreba „Fraktura" biti objavljena njegova knjiga „Glava velike ribe".

- Imao sam priču o dvojici braće, koja se zapetljala u raznim pravcima. Htio sam film napraviti od toga, ali sam shvatio da je nemoguće i tako je nastala knjiga. Inače, ja sam  pisac koji režira. Ne bih se usudio režirati nešto što je neko drugi napisao, prvenstveno mogu realizirati samo ono što ja napišem i zamislim - zaključio je reditelj.

Dobio sam sve što sam zaslužio

- Htio sam biti rok muzičar, ali sam shvatio da nemam sluha i upisao sam Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Odrastao sam u Splitu, gradu koji tjera ljude da budu bolji. Mislim da sam u životu dobio sve što sam zaslužio, zadovoljan sam kako se stvari odvijaju. Inspiraciju uvijek tražim u sebi, jer samo kada čovjek upozna sebe, može upoznati i stvari oko sebe. Moja supruga je, također, reditelj, krećemo se u istim krugovima, podrška smo jedno drugom i dobro plivamo takvim životom - kaže Sviličić.