“Sarajevo, ljubavi moja” - pjesma koju je otpjevao veliki Kemal Kemo Monteno - iako nikada krunisana titulom zvanične himne bh. prijestonice, uvijek je to bila u srcima Sarajlija. Naredne godine proslavit će 40. rođendan, a o nastanku ove prekrasne balade razgovarali smo s njenim tvorcem, slikarom, karikaturistom, jednim od osnivača kultnih “Indexa” i novinarom Alijom Hafizovićem Hafom (75). 

Iako nas je Kemo, nažalost, napustio, ova, kao i sve druge pjesme koje je otpjevao, sigurno će živjeti dugo i prenosit će se s generacije na generaciju, kao istinsko blago. Jer, one to i jesu. Haf nije mogao otići na komemoraciju i sahranu prijatelju, jer je slomio kuk pa mu je doktor savjetovao mirovanje, ali nije štedio riječi u našem razgovoru. 

Ogromno srce

- Kemu sam znao iz viđenja početkom sedamdesetih, kada je dolazio na igranke i na svirke u FIS-u i Slogi, gdje sam pjevao. On je to pratio i mnogo kasnije mi je rekao: "Joj, Hafe, kad sam bio mlad, gledao sam te na pozornici kako pjevaš i govorio sam: “Da je meni 'vako.” Zvanično smo saradnju počeli 1976. godine, kada me je nazvao na telefon i rekao: “Haf, hajde, molim te, da mi nešto uradiš, da mi napišeš riječi za jednu pjesmu.” Kažem mu: "Moke, bolan, nisam ti ja to nikad radio", a on će na to: "Ma, šta to ima veze, ti si bio pjevač i pišeš, pa ti možeš to dvoje spojiti sigurno." Pitam ga o čemu se radi, a on odgovara: "Ja sam skontao jednu pjesmu, zvat će se "Sarajevo, ljubavi moja". Imam melodiju, a ti samo popuni ono što je prazno" - prisjetio se kroz smijeh Hafizović.

Kemo je, nakon tog razgovora, snimio melodiju na staru kasetu, a prateći sebe na gitari, otpjevao je cijelu pjesmu na italijanskom...

- S tim što je valjao riječi. Samo uvijek tamo gdje je trebalo biti “Sarajevo, ljubavi moja”, to je uvijek stajalo. I nećete vjerovati, on je meni to donio, ja sjednem i negdje za dva sata, ta lirika, te riječi za tu pjesmu bile su gotove. Odnio sam mu to i ostavio. Nazvao me  je za deset minuta. Snimio je on to na mali magnetofon i prislonio na slušalicu da čujem. Srce mi je bilo ogromno. Taj njegov zanos, taj pozitivni duh, sve nas je zarazio, pa i mene - istaknuo je Haf.

Pjesmu "Sarajevo, ljubavi moja" otpjevao je Kemo iste, 1976. godine na 10. vašem šlageru sezone, kada je i pobijedio.

- A ja i dan-danas kao autor imam tu malu zlatnu liru - ponosno je kazao naš sagovornik.

U pjesmu je utkao sarajevski duh, nevjerovatnu ljepotu grada, emocije i čaroliju, u koju se zaljube čak i stranci. A ko to može bolje od rođenog Sarajlije? 
 
Nedostajat će

- Odrastao sam u ulici Danijela Ozme, pratio sam taj grad, gledao ga, rastao s njim. Sjećam se i dan-danas kada smo ljeti išli na kupanje u kupaćim gaćama na Bendbašu, a stopala nam ostajala u asfaltu koliko je vruće bilo. I od tih takvih malih stvari koje ostanu u glavi, pa do pogleda na Trebević, sve sam to upakovao u pjesmu. Naravno, nisam zaboravio ni ostale atribute grada, kao što su Igman, šetalište, djevojke, park... Dakle, sve ono što je za svakog Sarajliju prepoznatljivo. Uradio sam to zato što se radilo o Kemi, što je on toliko zanosno tražio od mene da ja to napravim. Poslije smo nastavili saradnju “Napiši jednu ljubavnu”, “Doli Bel”, “Vrijeme kiša”, “Zvoni jednom”... - dodao je Haf.

Kaže da se nisu prestali družiti ni kada se Kemo preselio u Zagreb. Kad god bi došao u Sarajevo, sreli bi se na kafi. Čak je prije šest ili sedam godina, kada je Haf slavio 40. godina umjetničkog rada, samo tim povodom došao iz Zagreba u Sarajevo, svirao sat i vratio se nazad avionom.

- Kemo je uvijek bio blage naravi, pričao je viceve kao niko. On je ta osoba s kojom je bilo prelijepo sjediti, pričati, družiti se. Ta njegova gitara nije uvijek bila u rukama. Mi smo češće sjedili bez nje, mada je uvijek visila tu negdje blizu, ako njemu padne na pamet da zasvira ili nekome od tih dragih ljudi okolo. Bilo je to prelijepo druženje i mnogo će mi nedostajati. Nikada nikome više nisam pisao pjesme, bilo je to samo za Kemu - naglasio je Haf.

Kaže mi Kemo: “Napiši jednu ljubavnu”

Priča o pjesmi “Napiši jednu ljubavnu” također je zanimljiva. 

- Kemo je pripremao neku ploču i kaže: "Treba mi jedna pjesma." Pitam: "Kad ti treba?" Kaže: “Eto, ako možeš danas, ja sam spremio materijal." "Pa dobro", rekoh, "šta hoćeš da ti napišem? Hoćeš ljubavnu?" Kaže: "Pa, napiši jednu ljubavnu." A, ja sam to uzeo kao naslov i nastala je još jedna pjesma koju ljudi vole - ispirčao nam je Hafizović.

Restoran “Mažestik” mjesto okupljanja

- Prije rata, stalno smo bili zajedno u restoranu “Mažestik” u ulici Hasana Kikića. S nama je sjedila i sva ostala raja koja se bavila muzikom, kao što je Čola. A onda su počeli dolaziti i drugi ljudi iz drugih gradova, kao što su Arsen Dedić, Rade Šerbedžija... Nisu mogli propustiti, kad dođu, a da ne sjednu s rajom. Valjda su voljeli taj neki naš stil druženja - ističe Haf. 

Karikaturalni portreti Sarajlija

Alija Hafizović Haf autor je i kultnih karikaturalnih portreta “Sarajlije”, koji su, također, nastali sedamdesetih godina, kada se na tadašnjem JRT-u emitirao kviz “Sedam zamki”. Kako je ova emisija realizirana iz tri studija - Beograd, Sarajevo i Zagreb, urednik Mile Pećanac želio je da Sarajevo ponudi nešto originalno pa je predložio Hafu da portretira goste.

- Bili su tu portreti svih onih koji su uspješni, cijenjeni i poznati ljudi koji su stanovnici Sarajeva - istaknuo je naš sagovornik.