Kompaktna robotska podmornica uskoro će pokušati nešto što nijedno podvodno plovilo prije nije ostvarilo – obići cijeli svijet. Teledyne Marine, američka kompanija specijalizovana za napredne pomorske tehnologije, u saradnji s američkim Univerzitetom Rutgers porinut će podvodno plovilo Redwing s obale Massachusettsa 11. oktobra, pokrećući misiju nazvanu Sentinel. Naučnici s Rutgersa pratit će robotsku podmornicu i analizirati podatke koje prikupi.Za razliku od tradicionalnih podmornica, Redwing se kreće pomoću sistema promjene balasta, a ne propelera. Klip ispunjen plinom mijenja težinu plovila, omogućavajući mu da polako tone i potom izranja. Pomoćni propelerski sistemi postoje, ali se rijetko koriste. Redwing će putovati s morskim strujama, a ne protiv njih, prosječnom brzinom od 0,75 čvorova, odnosno nešto manje od 1,4 kilometra na sat, kaže Šea Kvin iz Teledyne Marinea za <a href="https://www.newscientist.com/article/2499634-robotic-underwater-glider-sets-out-to-circumnavigate-the-globe/">New Scientist</a>.Duljine 2,57 metara i težine 171 kilogram, Redwing je tek nešto veći od daske za surfanje. Njegovo tijelo, ispunjeno baterijama, omogućuje izvođenje misija neviđene dužine. Historijska misija Sentinel ima cilj završiti kružno putovanje oko Zemlje za otprilike pet godina, navodi Brajan Megvajer iz Teledyne Marinea.<h2>Magelanova ruta</h2>Inženjeri iz Teledyne Webb Researcha i studenti s Rutgersa pratit će Redwing putem satelita, prilagođavajući njegov smjer dva puta dnevno. Tokom misije planira se i zamjena baterije.Slijedeći rutu Ferdinanda Magelana (portugalskog istraživača poznatog po prvoj dokumentiranoj plovidbi oko Zemlje 1519.–1522.), Redwing će posjetiti Velike Kanarske otoke, Cape Town, Zapadnu Australiju, Novi Zeland, Falklandska otočja i moguće Brazil, preplovivši približno 73.000 kilometara prije povratka u Cape Cod u Masačusetsu.<h2>Ključ za istraživanje</h2>Podvodna autonomna plovila ključna su za oceanografska istraživanja jer omogućavaju dugoročna, ekonomična mjerenja u opasnim ili nepristupačnim područjima, gdje uvjeti poput oluja, uragana ili ledenih fronti otežavaju djelovanje ljudskih posada.- Vjerujemo da će ovo biti najdugotrajnije istraživanje otvorenog oceana ikada provedeno - kaže Megvajer.- Robotske podmornice su izvrsni alati za mjerenja u područjima koja su previše rizična za brod, poput središta oluje, uragana ili ispred odlomljenog glečera - dodaje Keren Hejvud sa Univerziteta East Anglia.Ostale opasnosti uključuju morske pse, ribarske mreže, brodske linije i nakupljanje algi i školjki na površini plovila, upozorava Alexander Phillips iz britanskog Nacionalnog centra za oceanografiju. Podaci s misije bit će dostupni širom svijeta, pružajući inspiraciju za buduće ekspedicije.

Američki naučnici kreću u jedinstvenu petogodišnju misiju, u kojoj će njihovo robotsko podvodno plovilo obići Zemlju, koristeći morske struje

Robotska podmornica kreće na ekspediciju oko svijeta Magelanovom rutom

Žene nose veći genetski rizik za veliku depresiju od muškaraca, prema studiji koja je ispitivala spolne razlike u genetici poremećaja, javlja Anadolu.Istraživanje, koje je vodio australijski Institut za medicinska istraživanja "QIMR Berghofer", a objavljeno u srijedu u "Nature Communications", analiziralo je genetske podatke gotovo pola miliona ljudi.Pronađeno je 16 genetskih varijanti povezanih s depresijom kod žena i osam kod muškaraca, uključujući jednu novootkrivenu varijantu na X hromosomu.Nalazi sugerišu da, iako depresija dijeli veliki dio svoje genetske osnove između spolova, žene imaju veći teret genetskog rizika, što može pomoći u objašnjavanju zašto je stanje češće među ženama širom svijeta.Istraživači su također otkrili da neke genetske varijante izgleda različito utječu na druge zdravstvene probleme kod muškaraca i žena, uključujući metaboličke simptome koji su češći kod žena s depresijom.Nalazi ističu da se genetska arhitektura depresije razlikuje kod muškaraca i žena, a razumijevanje tih razlika moglo bi poboljšati dijagnozu i liječenje, navodi se u studiji.

Analiza gotovo 500.000 ljudi pokazuje genetske razlike zasnovane na spolu koje mogu objasniti veće stope depresije kod žena

Depresija se razvija nekoliko sedmica ili mjeseci

Studija: Žene genetski sklonije depresiji od muškaraca

Dok većina njegovih vršnjaka razmišlja o školskim testovima i domaćim zadacima, petnaestogodišnji Nikola Savić iz Banjaluke koji danas živi u Larnaki na Kipru, već drži predavanja pred profesorima i istraživačima iz cijelog svijeta.Podsjetimo, Nikola Savić je u julu ove godine na svjetskoj STEM Olimpijadi u Barseloni, pred stotinama genijalaca iz više od 40 zemalja, kući donio trostruko zlato. Iz matematike, nauke i online kategorije.<h2>Ogromno interesovanje</h2>Na nedavno održanoj Međunarodnoj konferenciji „Pythagoras 2025“ na Kiparskom tehnološkom univerzitetu u Limasolu, Nikola je briljirao svojim radom „The Ancient Algorithm: How Pythagorean Logic Shaped Artificial Intelligence“, koji je izazvao ogromno interesovanje stručnjaka iz oblasti matematike, filozofije i informatičkih nauka.– Pitagora je rekao da je sve broj. Danas kažemo, sve je podatak. Samo su se alati promijenili, ali potraga za istinom ostala je ista- objasnio je Nikola tokom razgovora sa učesnicima, pokazujući zrelost i jasnoću koje se rijetko viđaju u njegovim godinama.Njegova ideja je smjela, ali duboko promišljena, pokazati da su principi geometrije, harmonije i proporcije, na kojima je počivala Pitagorina filozofija, temelji današnjih algoritama mašinskog učenja. Upravo ta originalna veza između antičke misli i moderne tehnologije donijela mu je brojne pohvale profesora i istraživača.– Nikola nas je podsjetio da su korijeni nauke i danas živi, samo ih treba prepoznati u novim oblicima- rekao je jedan od članova organizacionog odbora konferencije.Organizatori su posebno istakli Nikolin kreativni pristup i vizuelnu prezentaciju postera, dok su ga mnogi učesnici opisali kao „mladog vizionara koji razumije matematiku kao jezik svemira“.<h2>Već osvajao medalje</h2>Ovo nije prvi put da Nikola privlači pažnju naučne zajednice, već je osvajao zlatne medalje na međunarodnim olimpijadama iz matematike i nauke, a sada je postao jedan od najmlađih učesnika koji je samostalno predstavio rad na akademskom nivou.Njegov put, od dječaka koji voli brojeve do istraživača koji spaja Pitagoru i vještačku inteligenciju, svjedoči o rijetkom spoju talenta, discipline i vizije.– Volim da istražujem granice između starog i novog, jer vjerujem da će budućnost razumjeti samo oni koji poznaju prošlost- poručio je Nikola nakon konferencije.I dok njegovi vršnjaci tek otkrivaju svijet nauke, Nikola ga već mijenja, pretvarajući antičku misao u algoritam budućnosti.

 Nikola Savić je u julu ove godine na svjetskoj STEM Olimpijadi u Barseloni kući donio trostruko zlato

Genijalni Bosanac oduševio i svjetske naučnike: Dok njegovi vršnjaci rješavaju testove, mladi Banjalučanin predaje profesorima

Nobelovu nagradu za fiziku za 2025. dobili su američki naučnici Džon Klark (John Clarke) sa Univerziteta u Kaliforniji, Michel Devoret (Majkl H. Devoret) sa Jejla i Univerziteta u Kaliforniji i John (Džon M.) Martinis sa Univerziteta u Kaliforniji za eksperimente iz oblasti kvantne mehanike kojima su "otkrili makroskopsko kvantno mehaničko tunelovanje i kvantizaciju energije u električnom kolu", saopštila je Kraljevska švedska akademija nauka.- Veliko pitanje u fizici je maksimalna veličina sistema koji demonstriraju kvantni mehanički efekat. Ovogodišnji laureati Nobelove nagrade za fiziku sproveli su eksperimente sa elektičnim kolom u kojima su demonstrirali i kvantno meganičko tunelovanje i kvantne energetske nivoe u sistemu dovoljno velikom da se drži u ruci - navodi se u saopštenju Nobelovog komiteta i dodaje:- Kvantna mehanika omogućava čestici da se kreće pravo kroz barijeru, koristeći proces koji se naziva tunelovanje. Čim se uključi veliki broj čestica, kvantno-mehanički efekti obično postaju beznačajni. Eksperimenti laureata pokazali su da se kvantno-mehanička svojstva mogu konkretizovati na makroskopskoj skali. Džon Klark, Mišel H. Devoret i Džon M. Martinis 1984. i 1985. sproveli su seriju eksperimenata sa elektronskim kolom izgrađenim od superprovodnika, komponenti koje mogu provoditi struju bez električnog otpora. U kolu, superprovodne komponente bile su razdvojene tankim slojem neprovodnog materijala, što je postavka poznata kao Džozefsonov spoj. Rafiniranjem i mjerenjem svih različitih svojstava svog kola, uspeli su da kontrolišu i istraže fenomene koji su nastali kada su kroz njega propuštali struju. Zajedno, naelektrisane čestice koje su se kretale kroz superprovodnik činile su sistem koji se ponašao kao da su jedna čestica koja je ispunjavala cijelo kolo.<h2>Kvantna tehnologija&nbsp;</h2>Oni su naglasili da su tranzistori u kompjuterskim mikročipovima jedan od primjera kvantne tehnologije koja nas okružuje.U proglašenje nagrada videom se uključio Džon Klark.- Kada smo radili na eksperimentima nije nam palo na pamet da bi to moglo da nam donese Nobelovu nagradu. Potpuno sam šokiran - rekao je on.Ovu nagradu, dodijeljenu ukupno 118 puta od 1901. godine, do sada je dobilo 226 laureata, piše AP. Prošlogodišnji dobitnici bili su pioniri vještačke inteligencije Džon Hopfild John (Hophild) i&nbsp; Džefri (Jefrey) Hinton, koji su postavili temelje za razvoj mašinskog učenja.<h2>Nastavak dodjela Nobelovih nagrada</h2>Proglašenje Nobelovih nagrada bit će nastavljeno u srijedu priznanjem za hemiju, zatim u četvrtak za književnost, dok će u petak biti objavljen dobitnik Nobelove nagrade za mir. Nagrada za medicinu dodijeljena je u ponedjeljak.&nbsp;Nobelova nagrada za ekonomiju bit će dodijeljena 13. oktobra.Svečana ceremonija uručenja nagrada planirana je za 10. decembar, na godišnjicu smrti Alfreda Nobela, švedskog industrijalca i pronalazača dinamita, koji je i utemeljio ova prestižna priznanja. Nagrade, osim velike međunarodne časti, nose i novčanu vrijednost od 11 miliona švedskih kruna (gotovo 1,2 miliona dolara).

Eksperimenti laureata pokazali su da se kvantno-mehanička svojstva mogu konkretizovati na makroskopskoj skali

Proglašeni dobitnici Nobelove nagrade za fiziku

Zemlja je u posljednjih 25 godina postala sve tamnija, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu <a href="https://www.pnas.org/doi/10.1073/pnas.2511595122#sec-4">Proceedings of the National Academy of Sciences</a>. Prema naučnicima, u periodu od 2001. do 2024. godine zabilježena je manja refleksija sunčeve svjetlosti s površine Zemlje nego ranije."Tamnjenje" je izraženije na sjevernoj nego na južnoj hemisferi, što su naučnici otkrili analizom podataka sa satelita.Kako navode, južna hemisfera u prosjeku prima više radijacijske energije na vrhu atmosfere, dok na sjevernoj postoji gubitak te energije.Ranije studije sugerisale su da se ta neravnoteža kompenzira atmosferskim i oceanskim cirkulacijama koje prenose energiju, ali nova studija pokazuje da te cirkulacije nisu u potpunosti mogle nadoknaditi razlike tokom posljednja dva desetljeća.U svom radu naučnici navode da je zabilježeno odstupanje od 0,34 vata po kvadratnom metru po desetljeću. U kontekstu prosječnog sunčevog zračenja od 240 do 243 vata, to odstupanje nije veliko, ali je statistički značajno.Prema stručnjacima, promjene su rezultat promjena u vodenoj pari i oblacima u atmosferi, kao i promjena u refleksivnosti površina Zemlje.&nbsp;- Led i snijeg reflektiraju više sunčeve svjetlosti od stijena ili vode. Smanjenje morskog leda i snježnog pokrivača na sjevernoj polutki doprinijelo je tamnjenju planete“, pojašnjavaju naučnici.

"Tamnjenje" je izraženije na sjevernoj nego na južnoj polutki, što su naučnici otkrili analizom podataka sa satelita

Zemlja postaje sve tamnija: Šta to znači?

Ovogodišnju Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu dobili su naučnici Mary Brunkow, Fred Ramsdell i Shimon Sakaguchi za svoja revolucionarna otkrića o tome kako ljudski imuni sistem sprječava da napadne vlastito tijelo, mehanizam poznat kao periferna imunološka tolerancija.Odluku je u ponedjeljak objavila Nobelova skupština Karolinska instituta u Švedskoj, ističući da su istraživanja ovog trojca "postavila temelje novog polja imunoloških istraživanja i otvorila put razvoju tretmana za autoimune bolesti i rak".Laureati će podijeliti novčanu nagradu od 11 miliona švedskih kruna (oko 1,2 miliona dolara), a medalje će im uručiti švedski kralj na svečanosti 10. decembra u Stockholmu.<h2>Revolucionarno razumijevanje imunog sistema</h2>Ljudski imuni sistem je jedno od najkompleksnijih dostignuća evolucije, svakodnevno nas štiti od hiljada bakterija, virusa i drugih mikroorganizama. Ali ta moć ima i tamnu stranu: ako nije precizno regulisan, imuni sistem može početi napadati vlastite organe, što dovodi do teških autoimunih bolesti.Upravo su na to pitanje, kako tijelo razlikuje "svoje" od "tuđeg", Brunkow, Ramsdell i Sakaguchi dali ključne odgovore. Njihova istraživanja objasnila su ulogu posebne vrste imunih ćelija poznatih kao regulatorne T ćelije (Treg), koje djeluju kao "čuvari" imunog sistema i sprječavaju da organizam sam sebe uništi."Njihova otkrića razjasnila su osnovne mehanizme imunološke ravnoteže i otvorila nove mogućnosti u liječenju bolesti koje pogađaju milione ljudi širom svijeta", saopćila je Nobelova komisija.Japanski imunolog Shimon Sakaguchi prvi je još 1980-ih sumnjao da u tijelu postoje specijalne ćelije koje "smiruju" pretjerano aktivne T ćelije. U eksperimentima na miševima, on je pokazao da uklanjanje određenih T ćelija dovodi do razvoja niza autoimunih bolesti, dok njihovo vraćanje u organizam sprječava štetu. Godine 1995. Sakaguchi je konačno identifikovao novu klasu T ćelija koje je nazvao regulatorne T ćelije, prelomni trenutak u imunologiji.U isto vrijeme, američki naučnici Mary Brunkow i Fred Ramsdell istraživali su misterioznu bolest kod laboratorijskih miševa nazvanu scurfy. Miševi s ovom genetskom mutacijom imali su teška oštećenja tkiva jer imuni sistem nije mogao da se "isključi". Nakon godina mukotrpnog rada, Brunkow i Ramsdell su pronašli gen odgovoran za tu pojavu, Foxp3.Njihovo otkriće iz 2001. pokazalo je da mutacije tog gena uzrokuju i rijetku ljudsku bolest poznatu kao IPEX sindrom, u kojem dolazi do potpunog kolapsa imunološke tolerancije. Nedugo zatim, Sakaguchi i njegovi saradnici dokazali su da upravo Foxp3 kontroliše razvoj regulatornih T ćelija, čime je zatvoren krug, i rođena nova paradigma imunologije.<h2>Novi putevi u liječenju raka i autoimunih bolesti</h2>Otkrića ovogodišnjih laureata imaju ogromne praktične implikacije. Regulatorne T ćelije, pokazalo se, igraju ključnu ulogu ne samo u sprečavanju autoimunih reakcija, nego i u ponašanju tumora. Neki karcinomi uspijevaju "privući" ove ćelije kako bi se zaštitili od imunog napada. Zato današnji istraživači pokušavaju razviti lijekove koji bi blokirali tu zaštitu i omogućili imunom sistemu da uništi tumor.S druge strane, kod bolesti poput dijabetesa tipa 1, multiple skleroze ili reumatoidnog artritisa, cilj je upravo suprotan, povećati broj regulatornih T ćelija kako bi se smanjila šteta koju nanosi pretjerano aktivan imuni odgovor. Klinička ispitivanja u toku istražuju upotrebu interleukina-2 i drugih metoda za stimulaciju tih ćelija, pa čak i njihovo laboratorijsko umnožavanje i vraćanje u tijelo pacijenata.Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu tradicionalno otvara sezonu objave dobitnika u oktobru, nakon čega slijede nagrade za fiziku, hemiju, književnost, mir i ekonomiju. Nagrade su ustanovljene testamentom švedskog pronalazača Alfreda Nobela 1901. godine, a ceremonije dodjele održavaju se 10. decembra, na godišnjicu njegove smrti.Među ranijim dobitnicima ove prestižne nagrade su Alexander Fleming za otkriće penicilina, te brojni savremeni istraživači koji su doprinijeli razvoju mRNA vakcina protiv COVID-19.Prošlogodišnji laureati bili su američki naučnici Victor Ambros i Gary Ruvkun za otkriće mikroRNA, malih molekula koje upravljaju načinom na koji se ćelije razvijaju i međusobno razlikuju.<h2>Tri naučnika koja su promijenila razumijevanje života</h2>Mary E. Brunkow (rođena 1961.) doktorirala je na Univerzitetu Princeton i danas radi kao viši programski menadžer na Institutu za sistemsku biologiju u Seattleu. Fred Ramsdell (rođen 1960.) doktorirao je na Univerzitetu u Kaliforniji u Los Angelesu i trenutno je naučni savjetnik u kompaniji Sonoma Biotherapeutics u San Franciscu. Shimon Sakaguchi (rođen 1951.) profesor je na Univerzitetu Osaka u Japanu i jedan od vodećih svjetskih imunologa.Njihov zajednički rad, kako je istaknuto u obrazloženju Nobelove komisije, "dao je fundamentalno razumijevanje načina na koji se imuni sistem drži pod kontrolom i time pružio najveću moguću korist čovječanstvu".

Laureati će podijeliti novčanu nagradu od 11 miliona švedskih kruna (oko 1,2 miliona dolara)

Poznata imena dobitnika Nobelove nagrade za medicinu: Njihovo otkriće moglo bi spasiti milione života

Mogućnost da život postoji izvan Zemlje već decenijama zaokuplja pažnju naučnika i javnosti, od potrage za nastanjivim egzoplanetima do misterija međuzvjezdanih kometa. Ipak, sve više stručnjaka smatra da bismo tragove vanzemaljskog života mogli pronaći mnogo bliže, unutar vlastitog Sunčevog sistema.Ta ideja ponovo je oživjela nakon što je objavljena nova studija koja otkriva da Enceladus, šesti po veličini mjesec Saturna, izbacuje širi spektar molekula na bazi ugljika nego što se ranije pretpostavljalo. To ga čini jednim od najizglednijih kandidata za postojanje života, piše The Guardian.<h2>"Svi uslovi za život na jednom mjestu"</h2>Dr. Karolin Fresoane iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja objašnjava zašto je Enceladus tako zanimljiv.- Stvarno mi se sviđa Enceladus jer ima sve potrebne uslove koji se nalaze na istom mjestu i u isto vrijeme da bi se život mogao razviti i napredovati - kazala je.Enceladus, osim složenih organskih molekula i okeana tečne vode ispod ledene kore, vjerovatno ima i hidrotermalne izvore koji služe kao izvor energije. Uz to, pH vrijednost, salinitet i temperatura okeana unutar su granica pogodnih za život kakav poznajemo.<h2>Lakše je tražiti bliže</h2>Iako naučnici ne odustaju od istraživanja egzoplaneta, Fresoane ističe da je potraga za životom van Sunčevog sistema izuzetno složena.- Mora promijeniti cijeli planet kako biste ga mogli vidjeti na egzoplanetu - rekla je, objašnjavajući da bi manji, lokalizovani oblici života na taj način ostali neotkriveni. Također, "ne možete tražiti prošli život na egzoplanetu".

Slično misli i dr. Natali Kabrol, direktorica Centra Carl Sagan pri Institutu Seti. - Problem s egzoplanetima je što ne znamo mnogo o njihovom okruženju - kazala je. Za razliku od njih, nebeska tijela u našem sistemu, poput Enceladusa, udaljenog 1,27 milijardi kilometara, mogu se direktno istraživati pomoću sondi i instrumenata. NASA i Evropska svemirska agencija već planiraju nove misije prema ovom Saturnovom mjesecu.<h2>Sunčev sistem kao prirodni laboratorij</h2>Pored Enceladusa, i Jupiterov mjesec Evropa spada među najizglednija mjesta za postojanje života.- Za mene, u Sunčevom sistemu, tamo ćemo pronaći život - uvjerena je Fresoane. Naučnici naglašavaju da se potraga u našem sistemu i na egzoplanetima međusobno dopunjuju – Sunčev sistem je, kako kažu, "prirodni laboratorij" u kojem testiraju teorije i prikupljaju podatke o mogućim uslovima za život.Dr. Jern Helbert iz Evropske svemirske agencije ističe: "Mislim da je traženje u našem vlastitom dvorištu dobitna kombinacija." Dodaje da Enceladus ima sve pokazatelje nastanjivosti koje naučnici traže i na udaljenim egzoplanetima.Ako bi se na Enceladusu doista otkrili znakovi života, to bi imalo ogromne posljedice.- Ako otkrijemo da postoje znakovi života na Enceladusu, potraga izvan Sunčevog sistema postaje još uzbudljivija - rekao je Helbert. - A ako ga nema, iako su uslovi idealni, to će nas natjerati da preispitamo šta zapravo znači "pogodan za život"- dodao je.Kako zaključuje Fresoane, pronalazak života bilo gdje u Sunčevom sistemu značio bi da on nije slučajan: "Ako pronađemo život bilo gdje drugdje u Sunčevom sistemu, to znači da nije slučajan. To znači da je posvuda u galaksiji."

Sve više stručnjaka smatra da bismo tragove izvanzemaljskog života mogli pronaći mnogo bliže, unutar vlastitog Sunčevog sistema

Saturnov mjesec nudi nadu u pronalazak vanzemaljskog života

Gubitak kilograma ne proizlazi samo iz sagorijevanja kalorija. Novo istraživanje otkriva da vježbanje može hemijski potisnuti osjećaj gladi, barem kod miševa.Američki naučnici sa Univerziteta Stenford i Bejlor koledža medicine identificirali su metabolit nazvan Lac-Phe, koji se u velikim količinama pojavljuje u krvotoku miševa nakon intenzivne fizičke aktivnosti. U mozgu ovih životinja Lac-Phe, čini se, blokira neuronski put koji inače podstiče potrebu za hranom.- Ovo otkriće otvara uzbudljive mogućnosti i moglo bi jednog dana poslužiti kao osnova za razvoj novih lijekova za kontrolu tjelesne težine - rekao je Jong Su (Yong Xu), medicinski naučnik s Bejlor koledža medicine.Mehanizam na kojem se zasniva djelovanje Lac-Phe podsjeća na princip po kojem funkcioniše Ozempik, lijek čiji je aktivni sastojak napravljen da oponaša prirodni hormon koji reguliše nivo šećera u krvi i smanjuje žudnju za hranom.- Ovo je važno jer pomaže objasniti kako prirodno proizvedena molekula može uticati na apetit tako što djeluje na ključni dio mozga koji kontroliše glad i tjelesnu težinu - istakao je Džonatan Long (Jonathan Long), biohemičar sa Univerziteta Stenford i jedan od autora istraživanja objavljenog u časopisu Nature Metabolism.Lac-Phe je prvi put otkriven kod miševa 2022. godine, ali kasnija istraživanja pokazala su da se isti metabolit povećava i kod ljudi nakon fizičke aktivnosti. U jednom testu izdržljivosti, učesnici koji su imali veći porast nivoa Lac-Phe nakon vježbanja izgubili su više masnoća na području stomaka.Razumijevanje načina na koji Lac-Phe djeluje ključno je za razvoj budućih tretmana za mršavljenje, kaže Jang He (Yang He), neurolog s Baylor koledža. Njegov tim je dokazao da Lac-Phe inhibira neurone AgRP, koji inače potiču glad tako što potiskuju PVH neurone – moždane ćelije koje smanjuju apetit i regulišu tjelesnu težinu. Kada je aktivnost AgRP neurona blokirana, osjećaj gladi se značajno smanjuje.Istraživanja se nastavljaju, ali naučnici vjeruju da bi Lac-Phe u budućnosti mogao predstavljati osnovu za razvoj novih terapija protiv gojaznosti.

Fizička aktivnost potiče stvaranje posebne molekule koja smanjuje apetit i mogla bi postati osnova za nove tretmane regulacije tjelesne težine

Naučnici otkrili tajnu koja objašnjava zašto nakon vježbanja jedemo manje

Računari su prešli ogroman put. Od prvih mašina koje su zauzimale čitave prostorije, trebale desetak ljudi da ih opslužuju i imale manje računalne snage od današnjih pametnih satova, pa sve do modernih uređaja u našim džepovima – pametnih telefona – u kojima se, pored mnoštva elektroničkih komponenti, nalazi i umjetna inteligencija.Iako se činilo da smo dostigli vrhunac razvoja računara, naučnici širom svijeta rade na kvantnim računarima koji bi dodatno trebali ubrzati procesiranje podataka i povećati računalnu moć, omogućavajući naprednije primjene.<h2>Drugačija oblast</h2>No, neki naučnici su se okrenuli potpuno drugačijoj oblasti – bioračunarstvu.U Švicarskoj, laboratorij FinalSpark razvija neurone koji se organizuju u nakupine zvane organoidi, a koje je moguće pričvrstiti na elektrode i koristiti poput mini-računara. U teoriji, to bi trebalo funkcionisati kao mini-bioračunar.Dr. Fred Džordan, suosnivač laboratorija, za <a href="https://www.bbc.com/news/articles/cy7p1lzvxjro">BBC </a>je rekao da mnogima koncept bioračunarstva djeluje neobično, jer mijenja način na koji gledamo na vlastiti mozak i čovjeka uopće.Dr. Džordan objašnjava da laboratorij kupuje matične ćelije koje potom uzgaja u nešto što se može nazvati laboratorijski uzgojenim mini-mozgom (organoidom). Nisu ni približno složeni kao ljudski mozak, ali se sastoje od istih osnovnih gradivnih blokova.Kada se mini-mozgovi uzgoje, naučnici ih povezuju s elektrodama i daju im jednostavne zadatke – poput reagovanja na komande sa tastature. Za mini-mozak, to znači primanje električnih signala i prikazivanje aktivnosti na ekranu računara.<h2>Prvi korak</h2>Za tim u laboratoriju, električne stimulacije organoida predstavljaju prvi korak ka većem cilju – omogućavanju učenja u neuronima bioračunara kako bi na kraju mogli obavljati složenije zadatke.Problem je, međutim, održavanje organoida na životu. Nemaju krvne žile koje bi ih hranile hranjivim tvarima, pa nakon nekoliko mjeseci jednostavno umiru.Dok se taj problem ne riješi, mini-mozgovi će biti ograničeni na kratak život i rad u laboratorijskim uslovima.To znači da oni neće skoro zamijeniti klasične računare i čipove. Na Univerzitetu Johns Hopkins u SAD-u, naučnici koriste mini-mozgove kako bi proučavali način obrade informacija – ali u kontekstu razvoja lijekova za neurološke bolesti poput Alchajmerove bolesti i autizma.Bioračunarstvo bi trebalo nadopuniti, a ne zamijeniti, silicijsku umjetnu inteligenciju, ističe dr. Lena Smirnova sa Univerziteta Johns Hopkins. Ona smatra da ova tehnologija istovremeno omogućava bolje modeliranje bolesti i smanjuje korištenje životinja u istraživanjima.Iako stvaranje "mini-mozgova" u laboratoriju zvuči poput naučne fantastike, čini se da bi to mogao biti sljedeći korak u razvoju računara.

Iako stvaranje "mini-mozgova" u laboratoriju zvuči poput naučne fantastike, čini se da bi to mogao biti sljedeći korak u razvoju računara

Naučnici uzgajaju "mini-mozgove" i pretvaraju ih u računare

Poput naučne fantastike: Naučnici uzgajaju "mini-mozgove" i pretvaraju ih u računare


Džejn Gudol (Jane Goodall), svjetski poznata naučnica i aktivistica za zaštitu životinja, preminula je danas u 91. godini, potvrdio je Institut koji je osnovala.Kako je navedeno, Džejn Gudol umrla je prirodnom smrću.- Otkrića dr. Gudol u oblasti etologije unijela su revoluciju u naučni svijet. Bila je neumorna u svom zalaganju za očuvanje i obnovu prirodnog okruženja - navodi se u saopćenju.<h2>Ljubav prema divljini</h2>Gudol će ostati upamćena kao predana borkinja za prava životinja.&nbsp;Ljubav prema divljini pretvorila je u cjeloživotnu misiju koja ju je vodila od engleskog primorskog sela, preko afričkih šuma, pa sve do svjetskih govornica — boreći se za bolje razumijevanje čimpanzi i širu svijest o ulozi čovjeka u zaštiti planete.<h2>Istraživanje primata&nbsp;</h2>Već 1960-ih godina, Gudol je bila pionirka u istraživanju ponašanja primata, ostavljajući neizbrisiv trag u modernoj biologiji i primatologiji.Sarađivala je s Nacionalnom geografskom organizacijom (National Geographic Society), zahvaljujući kojoj je široj javnosti približila svijet čimpanzi i afričke divljine.Za svoj doprinos nauci i očuvanju prirode, 2003. godine odlikovana je titulom dame Ujedinjenog Kraljevstva, a 2025. godine dobila je i Predsjedničku medalju slobode u Sjedinjenim Američkim Državama.

Gudol će ostati upamćena kao predana borkinja za prava životinja

Preminula svjetski poznata naučnica i aktivistica za zaštitu životinja

U nedavno objavljenoj knjizi "Ajnštajnovi protokoli", njemački pisac i novinar Peter fon Beker objavio je transkripte privatnih razgovora slavnog svjetskog naučnika iz posljednjih godinu i po dana njegovog života.<h2>Duboko interesovanje</h2>Razgovori, koje je Ajnštajn vodio sa djevojkom Johanom Fantovom, otkrivaju političke stavove, duboko interesovanje za umjetnost i muziku, kao i lični pogled na svijet slavnog fizičara.Fantova je dokumentovala svoje razgovore sa Ajnštajnom u svojim dnevnicima, koji su otkriveni tek 2004. godine, a Beker ih analizirao za svoju knjigu, prenosi Tanjug.Ajnštajn, koji je do svoje smrti 1955. godine bio jedna od najpoznatijih ličnosti u svijetu nauke, u razgovorima je sebe opisao kao "magnet za sve lude ljude"."Ja sam magnet za sve lude ljude, a i oni zanimaju mene. Rekonstrukcija njihovog razmišljanja je moj hobi. Duboko mi je žao ovih ljudi, što je takođe razlog zašto pokušavam da im pomognem", govorio je naučnik.Prema riječima Bekera, Fantova je zapisivala sve što je Ajnštajn govorio, "vjerovatno sa njegovim znanjem", prenosi Tagesšau."Podnosio joj je izvještaj o tome šta mu se dešavalo tokom dana, o čemu je razmišljao, šta je čitao ili slušao", navodi fon Beker.Transkripti su otkriveni u Prinstonu, u Nju Džerziju, gdje je Ajnštajn godinama istraživao u Institutu za napredne studije."Bio sam oduševljen što sam mogao zaista da zavirim u srce i um najpoznatije ličnosti 20. vijeka, možda čak i modernog doba... U razgovorima sa njegovom djevojkom, iz prve ruke se mogu osjetiti svakodnevna osjećanja starijeg Ajnštajna", naveo je autor, napominjući da je čak i u poznim godinama, fizičar bio otvoren za sve novo, tolerantan prema drugim mišljenjima i "prilično bistar u svom živom interesovanju za politiku".Dodao je da je Ajnštajn bio odlučan kritičar kapitalizma i naoružavanja tokom Hladnog rata."Da, ja sam stari revolucionar, kao što uvijek kažeš – da, jesam, politički sam još uvijek Vezuv koji bljuje vatru", potvrdio je Ajnštajn u februaru 1954.<h2>Kritike gomilanja naoružanja</h2>Ajnštajn je kritikovao "gomilanje naoružanja na Istoku i Zapadu", neograničeni kapitalizam sa ekstremnim bogatstvom i branio oca atomske bombe, Roberta Openhajmera, koji je bio osumnjičen da je komunista."Kao i tokom Makartijeve ere, kada su američki konzervativci iznenada svaki kritički um vidjeli kao komunistu, danas bi on sigurno bio protivnik i otpornik predsjedniku (SAD Donaldu) Trampu i ograničenjima slobode izražavanja", ocjenjuje fon Beker.Zbog svog jevrejskog porijekla, Ajnštajn je bio "državni neprijatelj broj jedan" pod nacističkim režimom. Bio je u inostranstvu tokom Hitlerovog uspona na vlast i nikada se nije vratio u Njemačku.Nakon Holokausta, Ajnštajn je podržavao Izrael jer je vidio potrebu za sigurnim utočištem za Jevreje, podsjeća autor.Međutim, kako navodi, Ajnštajn, koji je umro u 77-oj godini u aprilu 1955. u Nju Džersiju u SAD, takođe je bio kritičan prema mladoj izraelskoj državi."Dirljivo je vidjeti da je istovremeno uvijek žestoko zagovarao jednaka prava između jevrejskih Izraelaca i arapskih Palestinaca. Ovo zvuči zapanjujuće savremeno. I čovjek bi poželio da neko sa Ajnštajnovim moralnim i intelektualnim autoritetom može danas da podigne svoj glas, glas koji bi se zapravo čuo na svim stranama", zaključuje fon Beker.

Fantova je dokumentovala svoje razgovore sa Ajnštajnom u svojim dnevnicima

Einsteinova teorija relativnosti rasvijetlila je nastanak svemira, planetarne orbite i crne rupe

Objavljeni transkripti Ajnštajnovih razgovora: Ja sam magnet za sve lude ljude


Pacijente sa jednom od najokrutnijih i najdestruktivnijih bolesti - Huntingtonovom bolesti, ljekari tvrde da su prvi put uspješno tretirali pacijente.Riječ je o bolesti koja neumoljivo ubija moždane ćelije i nasljedna je. Kao takva je svojevrsna kombinacija demencije, Parkinsonove bolesti i bolesti motornih neurona. Stručnjaci uvjeravaju da su uspjeli progres ove bolesti usporiti za čak 75 posto.<h2>Genska terapija</h2>Profesorica Sarah Tabrizi je ukazala da to znači da će se stopa progresije bolesti, koja bi se ostvarila u jednoj godini, ostvariti u četiri godine. Naglasila je da to znači decenije kvalitetnijeg života. Novi tretman protiv spomenute bolesti je genska terapija koja se primjenjuje tokom 12 do 18 sati osjetljive operacije mozga.Prvi simptomi Huntingtonove bolesti uglavnom se pojavljuju u 30-im ili 40-im godinama života, a fatalni bivaju 20 godina kasnije. Međutim, to znači da postoji mogućnost ranog liječenja. I sama Tabrizi, inače direktorica Centra za Huntingtonovu bolest pri University College London, impresionirana je tretmanom protiv ove bolesti.-	Ni u najluđim snovima ne bismo očekivali usporavanje kliničke progresije za 75 posto - kazala je.Nije objavljen identitet 29 pacijenata kod kojih je genska terapija primijenjena, ali među njima je pacijent koji se penzionisao zbog pogoršanog zdravlja, a koji se vratio na posao nakon dobijene terapije. Osim toga, ostali pacijenti su nastavili hodati, a očekivalo se da će se moći kretati samo invalidskim kolicima.Riječ je o skupom liječenju, ali i nadi za ljude koje ova teška bolest pogodi u najboljim godinama života te uništava njih i njihove porodice.<h2>Šta je Huntingtonova bolest i genska terapija?</h2>Huntingtonova bolest je posljedica mutacije u dijelu DNK, tj. gena koji se zove Huntingtonov gen. Ukoliko jedan od roditelja ima ovu bolest, 50 posto je izgledno da će i njihov potomak imati tu bolest. Mutacija navedenog gena pretvara protein potreban mozgu u protein koji uništava neurone.Cilj je jednom dozom genske terapije smanjiti nivo ovog toksičnog proteina. U toj terapiji se koristi virus tako modificiran da sadrži posebnu sekvencu DNK. Taj virus se uz pomoć MRI skeniranja ubrizgava duboko u mozak, što je postupak koji traje između 12 i 18 sati. Na taj način dolazi do moždanih ćelija, gdje postaje aktivan. To rezultira manjom količinom mutiranog, Huntingtonovg gena u mozgu.Profesorica Tabrizi već radi na tome da li postoji mogućnost potpuno spriječiti razvoj ove bolesti, piše BBC.

Profesorica Tabrizi već radi na tome da li postoji mogućnost potpuno spriječiti razvoj ove bolesti

Riječ je o bolesti koja neumoljivo ubija moždane ćelije

Prvi put uspješno tretirana jedna od najokrutnijih bolesti: Pacijenti nastavili hodati uprkos očekivanju da neće

NASA je objavila da planira poslati astronaute na desetodnevnu misiju oko Mjeseca već u februaru. Ranije je lansiranje bilo najavljeno najkasnije do kraja aprila, no američka svemirska agencija sada želi misiju pomaknuti unaprijed, izvještava <a href="https://www.bbc.com/news/articles/cy7pegvz17yo">BBC</a>.Ovo će biti prvi put nakon 50 godina da neka zemlja šalje ljude na misiju oko Mjeseca. Četvero astronauta provest će deset dana u svemiru kako bi se testirali sustavi prije samog spuštanja na površinu Mjeseca.Artemis II je druga misija u okviru NASA-inog programa Artemis, čiji je cilj ponovni spust astronauta na Mjesec i dugoročno uspostavljanje ljudske prisutnosti na njegovoj površini.<h2>"Prvi red za historiju"</h2>- Zajedno imamo mjesto u prvom redu za historiju - rekla je Lakieša Hokins, vršiteljica dužnosti zamjenice pomoćnika administratora NASA-e.- Prozor za lansiranje mogao bi se otvoriti već 5. februara, ali želimo naglasiti da nam je sigurnost na prvom mjestu - dodala je Hokins.Direktorica lansiranja Artemis misija, Čarli Blekvel-Tompson, istaknula je da je raketni sistem SLS (Space Launch System), koji će nositi astronaute prema Mjesecu, "praktično već sastavljen i spreman". Preostaje dovršiti kapsulu Orion i provesti završna testiranja na zemlji.Prva Artemis misija trajala je 25 dana – u novembru 2022. lansirana je besposadna letjelica koja je obišla Mjesec i vratila se u Zemljinu atmosferu. Misija je bila vrlo uspješna, iako su otkriveni problemi s termičkim štitom pri povratku, koji su u međuvremenu ispravljeni.<h2>Cilj misije</h2>Ovoga puta u svemir će poletjeti Rid Vajsman, Viktor Glover i Kristina Koh iz NASA-e, te Džeremi Hansen iz Kanadske svemirske agencije. Oni neće sletjeti na Mjesec, ali će biti prva posada koja će otići izvan niske orbite Zemlje još od misije Apollo 17 1972. godine.Glavni direktor leta Artemis II, Džef Radigan, rekao je: "Idemo najmanje 9.200 kilometara dalje od Mjeseca, što je mnogo više nego na prethodnim misijama." Cilj misije je testirati raketu i kapsulu Orion kako bi se otvorio put za buduće spuštanje na Mjesec. Astronauti će tijekom desetodnevnog putovanja živjeti u kapsuli Orion, smještenoj na vrhu rakete SLS.Prva faza leta odvija se uz pomoć dvaju raketnih potisnika na kruto gorivo, koji otpadaju nakon dvije minute. Osam minuta kasnije odvaja se masivna jezgra SLS-a, a kapsula Orion s modulom za posadu i servisnim modulom nastavlja putovanje uz pomoć gornjeg stupnja ICPS. Nakon 90 minuta paljenje motora podiže letjelicu u višu orbitu oko Zemlje i provode se provjere svih sustava.Ako sve bude u redu, Orion će se odvojiti od ICPS-a i provesti tzv. demonstraciju operacija bliskog manevriranja, simulirajući spajanje s budućim mjesečevim modulom.<h2>Put do Mjeseca i povratak</h2>Nakon 23 sata, servisni modul Oriona pokrenut će motor za translunarnu injekciju – manevar kojim letjelica kreće prema Mjesecu. Četverodnevno putovanje odvest će posadu više od 370.000 kilometara od Zemlje.Tijekom puta astronauti će provoditi testiranja sustava, ali i znanstvene eksperimente. Uzet će im se uzorci krvi kako bi se uzgojili organoidi – tkivni uzorci koji će se uspoređivati prije i poslije misije kako bi se proučio utjecaj mikrogravitacije i zračenja.&nbsp;- Neću secirati astronaute, ali zato mogu secirati organoide i detaljno proučiti razlike - rekla je dr. Niki Foks, šefica NASA-inog odjela za nauku.Nakon što letjelica obiđe Mjesec, posada kreće na četverodnevni povratak prema Zemlji. Servisni modul se odvaja, a kapsula s posadom ulazi u atmosferu i uz pomoć padobrana spušta se u Tihi ocean, uz obalu Kalifornije.Uspjeh ove misije odredit će kada će NASA moći pokrenuti Artemis III – misiju koja bi trebala spustiti astronaute na Mjesec. No, čak i ako Artemis II bude savršen, NASA-in cilj "ne prije sredine 2027." za sljedeće spuštanje na Mjesec smatra se vrlo optimističnim.- Spuštanje na Mjesec zahtijevat će SpaceX-ov Starship, a vidjeli smo posljednjih mjeseci da je Starship još daleko od toga da ponese astronaute - rekao je dr. Simeon Barber s Otvorenog sveučilišta.

Ovo će biti prvi put nakon 50 godina da neka zemlja šalje ljude na misiju oko Mjeseca

NASA šalje astronaute na desetodnevni let oko Mjeseca

Nizozemski istraživači iz muzeja Ortejdmuseum otkrili su fosiliziranu ljusku jajeta dinosaurusa, staru milion godina, prenose danas holandski mediji. Kako je saopšteno iz muzeja, naučnici vjeruju da je u pitanju jaje tiranosaurus reksa, prenio je "NL Times".Jaje je otkriveno prije tri godine u formaciji stijena u američkoj državi Vajoming, a naučnici su od tada nastojali da analizama utvrde kojoj vrsti dinosaurusa je pripadalo, prenosi Srna.Pošto u jajetu nije postojao embrionalni materijal, stručnjaci su morali pomoću drugih komponenata da otkriju koja vrsta je izlegla jaje, kao što je struktura kalcijum karbonata i veličina jajeta.Kako su analize pokazale, riječ je najverovatnije o tarbosaurusu, rijetkom tipu dinosaurusa mesoždera, koji je predak tiranosaurus reksa.Naučnici vjeruju da u istoj oblasti ima još ovakvih ostataka jaja dinosaurusa, pa će istraživanja na tom području biti nastavljena.

Kako su analize pokazale, riječ je najverovatnije o tarbosaurusu, rijetkom tipu dinosaurusa mesoždera, koji je predak tiranosaurus reksa

Jaje je otkriveno prije tri godine u formaciji stijena u američkoj državi Vajoming

Arheolozi otkrili jaje dinosaurusa staro milion godina

Signali koje šaljemo prema svemirskim letjelicama mogli bi otkriti prisutnost čovječanstva civilizacijama koje se nalaze u našem okruženju. Studija Univerziteta Pennsylvania State i NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, pokazuje da komunikacija u dubokom svemiru može biti preslušana širom galaksije.Naredbe za Marsovske rovere ili orbitere zahtijevaju snažne radio-signale sa Zemlje. Iako letjelice primaju upute sa Zemlje, ne hvataju sve signale koji su poslani u njihovom smjeru. Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven.Naučnici su analizirali dvadeset godina podataka NASA-inog Deep Space Networka (DSN), sistema koji podržava misije izvan Zemljine orbite. Zaključili su da bi vanzemaljci smješteni duž orbitalne ravnine našeg Sunčevog sistema, naročito unutar 23 svjetlosne godine, imali najveće šanse da presretnu ove prijenose.- Na osnovu podataka iz posljednjih 20 godina, utvrdili smo da, ako bi izvanzemaljska inteligencija bila na lokaciji sa koje može posmatrati poravnanje Zemlje i Marsa, postoji 77-postotna šansa da bi se našla na putu jednog od naših prijenosa. To je višestruko vjerojatnije nego da se nalazi na nasumičnoj poziciji u nasumično vrijeme - kaže Pinčen Fan, astronom sa američkog Univerziteta Penn State.Isti princip može pomoći i u našoj potrazi za životom.&nbsp;- Budući da smo tek počeli otkrivati veliki broj egzoplaneta u posljednjem desetljeću ili dva, još uvijek ne poznajemo mnogo sistema sa dva ili više tranzitirajućih egzoplaneta - ističe Fan.S nadolazećim lansiranjem NASA-inog teleskopa Nancy Grace Roman, očekuje se otkrivanje 100.000 novih egzoplaneta, čime bi se značajno proširilo područje potencijalne pretrage života izvan Zemlje, zaključuje Fan.

Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Iz amazonske prašume stiglo je izvanredno otkriće – savršeno očuvani insekti, komarci i čak paukova mreža zarobljeni u jantaru starom 112 miliona godina, otkrivaju kako je izgledao život uz dinosaure.Godine 2022. Havier Delklis sa španskog Univerziteta u Barseloni i njegov tim otputovali su u kamenolom Genoveva u bazenu Oriente na istoku Ekvadora, nakon što su dobili izvještaje o nalazu jantara. Tim je potvrdio postojanje uzoraka i započeo detaljna istraživanja.Naučnici su utvrdili da jantar potiče od četinara iz porodice Araucaria, koji su nekada bili rašireni kada je Ekvador bio dio superkontinenta Gondvane. Svoje nalaze objavili su u časopisu <a href="https://www.nature.com/articles/s43247-025-02625-2">Communications Earth &amp; Environment</a>. Jantar nastaje iz smole nadzemnih dijelova stabla ili korijena, ali samo jantar s površine očuva organizme, poznate kao bioinkluzije.Većina jantara u kamenolomu dolazila je iz korijena, no 60 uzoraka s površine preneseno je u Barselonu. Više od trećine uzoraka sadržavalo je insekte, biljne dijelove i paukovu mrežu iz razdoblja Krede.- Ovo je prvi put da je mezozoički jantar s bioinkluzijama insekata i pauka pronađen u cijeloj Južnoj Americi. Većina njih su nove vrste - rekao je Delklos za <a href="https://www.newscientist.com/article/2496954-stunning-amber-deposits-hold-insects-from-the-time-of-the-dinosaurs/">New Scientist</a>.U uzorcima su pronađene muhe, ose, mušice, kornjaši i komarci.&nbsp;- Neki komarci bi se hranili krvlju, što sugerira da bi tokom svog životnog ciklusa mogli sisati krv kičmenjaka, vjerovatno ptica ili dinosaura - objasnio je Delklos.On je naglasio da iz ovih uzoraka ipak ne možemo rekonstruirati scenarij iz naučno fantastičnih filmova.&nbsp;- Ne možemo dobiti Jurski park iz krednog jantara, barem ne s današnjim tehnikama - zaključio je.

Robotska podmornica kreće na ekspediciju oko svijeta Magelanovom rutom

Studija: Žene genetski sklonije depresiji od muškaraca

Genijalni Bosanac oduševio i svjetske naučnike: Dok njegovi vršnjaci rješavaju testove, mladi Banjalučanin predaje profesorima

Proglašeni dobitnici Nobelove nagrade za fiziku

Zemlja postaje sve tamnija: Šta to znači?

Poznata imena dobitnika Nobelove nagrade za medicinu: Njihovo otkriće moglo bi spasiti milione života

Saturnov mjesec nudi nadu u pronalazak vanzemaljskog života

Naučnici otkrili tajnu koja objašnjava zašto nakon vježbanja jedemo manje

Poput naučne fantastike: Naučnici uzgajaju "mini-mozgove" i pretvaraju ih u računare

Preminula svjetski poznata naučnica i aktivistica za zaštitu životinja

Objavljeni transkripti Ajnštajnovih razgovora: Ja sam magnet za sve lude ljude

Prvi put uspješno tretirana jedna od najokrutnijih bolesti: Pacijenti nastavili hodati uprkos očekivanju da neće

NASA šalje astronaute na desetodnevni let oko Mjeseca

Arheolozi otkrili jaje dinosaurusa staro milion godina

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

Nauka

Robotska podmornica kreće na ekspediciju oko svijeta Magelanovom rutom

Studija: Žene genetski sklonije depresiji od muškaraca

Genijalni Bosanac oduševio i svjetske naučnike: Dok njegovi vršnjaci rješavaju testove, mladi Banjalučanin predaje profesorima

Proglašeni dobitnici Nobelove nagrade za fiziku

Zemlja postaje sve tamnija: Šta to znači?

Poznata imena dobitnika Nobelove nagrade za medicinu: Njihovo otkriće moglo bi spasiti milione života

Saturnov mjesec nudi nadu u pronalazak vanzemaljskog života

Naučnici otkrili tajnu koja objašnjava zašto nakon vježbanja jedemo manje

Poput naučne fantastike: Naučnici uzgajaju "mini-mozgove" i pretvaraju ih u računare

Preminula svjetski poznata naučnica i aktivistica za zaštitu životinja

Objavljeni transkripti Ajnštajnovih razgovora: Ja sam magnet za sve lude ljude

Prvi put uspješno tretirana jedna od najokrutnijih bolesti: Pacijenti nastavili hodati uprkos očekivanju da neće

NASA šalje astronaute na desetodnevni let oko Mjeseca

Arheolozi otkrili jaje dinosaurusa staro milion godina

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura