Proslavljeni fudbaler Duško Tošić i suprug Jelene Karleuše odrastao je u selu Orlovat kod Zrenjanina. Njegovi roditelji i dalje žive u ovom mjestu, vrlo skromno, iako im je fudbaler sagradio novu kuću, a evo šta njihove komšije kažu o ovoj porodici.

Komšije su prokomentirale to što su Jelena i Duško podigli novu kuću. 

- Pa lijepa, lijepa... Kad se ima para, onda može da bude i lijepa. Pare sve mogu da kupe i da riješe. Ni oni nekad nisu imali, ali onda je Duško krenuo u sport i sada može kako hoće - objašnjava komšija, ali otkriva da njegovi roditelji ipak ne odlaze u novu kuću kad u njoj nikog nema. 

- Ma šta će im to. Oni imaju svoje. Mi smo vam svi ljudi koji smo odavdje takvi. Volimo ono što već imamo. A ta je kuća za Jelenu i njega i za njihovu djecu. Duško je sad u Turskoj, ali kad je tu, dolaze često. On je to i podigao da imaju gdje da budu kad su ovdje, jer tamo u staroj kući nema baš mjesta - priča komšija.

Ne toliko velika, ali sa stilom napravljena kuća, okružena je velikim dvorištem, u čijem se zadnjem dijelu nalazi kompletan park za djecu sa ljuljaškom, klackalicom i toboganom, ali i mnogim drugim detaljima. 

- Pa on to sve još nije završio. Tek je postavljeno sve, a znam da planira sad na ljeto da napravi i bazen, tako da tu ima još da se radi. I pravo da vam kažem mnogo su fini i kulturni. Duško je uvijek bio dobro dijete, a takav je i ostao. Uživo su potpuno normalni ljudi. Čak i drugu djecu ovdje i prime i pozovu kod njih da se svi zajedno igraju, baš su ljubazni i prijatni - ističe komšija i otkriva kako Jelena Karleuša privatno nije ni nalik onoj pred kamerama.

- Ma kakvi. Nema to veze jedno s drugim. Ne znam zašto pričaju loše o njoj. Razumijem da se nekima ne sviđa šta radi, ali to je sve šou. Ona je ovako skroz prirodna, ne biste je ni prepoznali - završava priču komšinica.

Jedan od komšija ispričao je i anegdotu iz Duškovog djetinjstva.

- Znam ih sve, kako da ne znam i to cijelu porodicu. Znam Duška još kad je bio baš mali. Imao je možda pet, šest godina kada sam ga sreo tu pored puta kako stopira i pitam ga: "Šta radiš Duško tu sam". Kaže on meni: "Pa, evo, idem u Zrenjanin, pa da me neko poveze". Bio sam šokiran. Bio je baš mnogo mali da bi išao sam bilo gdje, a on još i stopira. Pitam ja njega opet šta će on u Zrenjaninu i zašto je sam. A on kaže meni: "Ma nema veze, idem ja uvijek sam". Evo ni dan-danas mi nije to jasno - ispričao je komšija.