Za dva dana navršavaju se 92 godine od rođenja Hajrudina Šibe Krvavca, jednog od najvećih bh. filmskih autora. I ovog 22. decembra Šibine kolege, kao i članovi porodice, obilježit će ovaj dan i sjetiti ga se.  

Svojim ostvarenjima poput „Diverzanata“, „Mosta“ i neponovljivog „Valter brani Sarajevo“ donio je potpuno novu vrijednost jugoslavenskoj, ali i bh. kinematografiji. Umro je 1. jula 1992. godine, nakon što je doživio infarkt, a iza njega je ostala supruga Ešrefa Krvavac, koja danas živi samačkim životom. 

U ispovijesti za „Dnevni avaz“, sa suzama u očima, govorila je o Šibi, priznala nam je da joj je svaki decembar sve teži i teži, a često, kako kaže, ima običaj da sjećanja vrati u lijepe dane kada je sa suprugom živjela čarobno. Monografija o Šibi, koju je napisao Nebojša Jovanović, bit će predstavljena 22. decembra.

 Njegova Hercegovina

- Iako je prošlo više od 25 godina otkad je Šiba umro, mene svaki decembar boli jer je on rođen u tom mjesecu. Sjećanja su teška i, čini mi se, da mi je kako starim sve gore i teže. Posebno imam taj osjećaj kada dođu praznici. Veoma je teško biti sam, pogotovo u decembru. Onda, sjetim se perioda kada smo Šiba i ja odlazili u njegovu Hercegovinu kod Miše Marića, koji nas je snimao i planirao da napravi neke dokumentarne serije o Šibi. On je obožavao Hercegovinu iako tamo nije rođen, ali roditelji su mu bili iz Gacka. Kako god, taj rođeni Sarajlija težio je da svaki slobodan dan i trenutak provede u svom voljenom kršu. Imali smo dolje još neke prijatelje i uživali smo u tom periodu druženja – prisjeća se Krvavac.

Kažete da svakog decembra evocirate uspomene ?

- Naravno, sve me podsjeća na Šibu. Krajem godine išli smo prema moru. On se trudio da nema nekih obaveza, sve je ostavljao sa strane da bismo taj period imali samo za sebe. Šiba je veoma volio more. Uživao je u tišini, koju je pronalazio uz valove. Pa, čak i kada se odmarao, uživao je pisati i osmišljavati svoje filmove.

Obično smo boravili u Dubrovniku. I Nove godine tamo smo provodili.

 Stare kasete

Kako je Šiba reagirao u situacijama kada nešto nije išlo onako kako je zamislio?

- Po prirodi nije bio ters, nekako je bio trenutna ljutica i brzo ga je prolazilo. Bio je veoma dobar i plemenit čovjek, volio je mladost i pomagao je mladim kolegama. Uvijek je s njima stvarao planove, realizirao ideje, ustvari, non-stop im je bio na raspolaganju. Sjećam se da je često i na moru gledao lokacije na kojim bi mogao snimati neka ostvarenja. Dešavalo se da ga je šećerna bolest sprečavala u planovima, nekada nije mogao izaći iz kuće kada se ona aktivira. Sve smo to zajedno prolazili.

Je li se dešavalo nekada da je gledao svoja ostvarenja i kako je reagirao?

- Kako da ne! I danas imam stare kasete kod kuće na kojima su filmovi. Sjećam se, kada bismo gledali filmove, Šiba bi govorio: „Evo, vidiš, ovo je moglo bolje, nije ovako trebalo da se desi. Ovo nisam tako zamislio...“. Inače, uvijek je sve radio do perfekcije, a pričale su mi i njegove kolege da ih je znao po sedam, osam puta vratiti da ponove scenu jer je mislio da nije dobro snimljena. Film je strašno volio i bio mu je maksimalno predan. Jedino ga je bolest mogla prekinuti u tim nekim idejama.

Ko danas velikog reditelja ne zaboravlja?

- Udruženje reditelja i rediteljica u BiH ga ne zaboravlja i već nekoliko godina organiziraju sjećanje na njega. Ovim putem zahvaljujem predsjednici Udruženja Jasmili Žbanić. Sjećam se da me je Ljubiša Samardžić posjetio kada je za života posljednji put boravio u Sarajevu, htio je da čuje kako sam i idem li na Šibin grob. Iskreno, osim ovog obilježavanja, moram reći da naše društvo Šibu spomene i koristi samo kada im je potrebna neka dobra reklama, a, inače, nema ga nigdje.

Je li neko od njegovih rođaka ili bliže porodice živ?

- Ovdje nema nikoga, osim jednog nećaka koji sam živi. A što se tiče bližih članova porodice, ima brata koji živi u Kanadi i dugo je već tamo. Zove se Sabahudin Saša Krvavac i kada dođe u Bosnu, uglavnom me posjeti. A, znate kako to danas bude, dođu kratko i odu, niko ni za koga nema vremena. Uglavnom, paze me kao snahu. Iskreno, ne mogu previše ni očekivati od njega. Hvala mu što me ikako obiđe, ipak je on sad Amerikanac, a ne Bosanac.

Volio je sve što je dobro, najviše žene

- Šiba nije mnogo pazio na zdravlje. Volio je pojesti, dobro vino popiti i jedino što je uradio za sebe je to da je prestao pušiti. Počevši od žena, možemo reći da je sve volio, a nježniji spol najviše. Kada je umro, imao je 65 godina i mislim da to nisu neke godine, otišao je prerano – kaže Ešrefa.

 „Diverzanti“ u „Meetingu Pointu“  

„Dan Hajrudina Šibe Krvavca“ je poseban program kojim Udruženje rediteljica i reditelja u BiH obilježava 92. rođendan i bit će organiziran 22. decembra u kinu „Meeting Point“, kada će biti prikazan i film „Diverzanti“.

- Svojom snažnom autorskom ličnošću spojenom s rijetkom zanatskom vještinom i smislom za spektakl i akciju u funkciji emotivnog anagažiranja publike, a ne slavljenja ove ili one ideologije, donio je potpuno novu vrijednost kinematogarfiji. Na ovaj način Udruženje nastavlja jasno naglašavati ogromnu važnost reditelja u našoj kulturi i njihov trajni utjecaj jer su oni ti koji tvore ne samo kulturnu nego i socijalnu sliku nekog društva, ali, zbog prirode posla, nisu jasno vidljivi – stoji u saopćenju Udruženja reditelja i rediteljica u BiH.