Ljudi i priče iz stare vlaseničke čaršije, ali i Tuzle i cijelog birčanskog kraja, pa sve do Drine, žive svoje nove živote. Oživio ih je nekadašnji novinar sarajevskih "Večernjih novina" Saša Burlica u knjizi "Izgubljeni zavičaj", upravo izašloj iz štampe, koja je već izazvala veliko interesiranje publike.
Junaci iz duše
S autentičnim imenima i istinitim događajima iz knjige izranjaju junaci kao u dobrom dokumentarnom filmu da posvjedoče o jednom vremenu koje su krasili ljepota i bogatstvo zajedničkog življenja.
Tu je brico Abdulah zvani Dujica, koji, baš kao i onaj Meštar u Smojinom "Malom mistu", s mušterijama vodi beskrajne fudbalske i druge priče, tu je i pjevač i velemajstor gitare Hamo Brko, čija ispovijest nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. U knjizi su i bivši inžinjer "Energoinvesta" Ekrem, koji je stigao postati šefom u skandinavskoj atomskoj centrali, košarkašica Stojanka zvana Coja, koja se s tuzlanskim Jedinstvom ispela na krov Evrope, i mnogi drugi. Ukupno 55 priča.
- Godinama sam moje junake nosio u duši, a skoro deceniju otkako sam priče počeo objavljivati na društvenim mrežama, mnogi su mi predlagali da izdam knjigu priča. Prednjačili su u tome moja profesorica iz vlaseničke gimnazije Berta Altarac, sada s adresom u Sjedinjenim Državama, prijateljica Alma Brizić, sada iz Linza, prijatelj iz Tuzle Fatmir Alispahić te Hamo Brkić, veliki muzičar, još veći čovjek, sada u Švedskoj, ali i mnogi, mnogi drugi - kazao je Saša Burlica, koji već 30 godina živi u Češkoj, u razgovoru za "Dnevni avaz".
Između redova
U Burlicinoj knjizi sam rat gotovo se i ne spominje, ali je nekako uvijek tu, i kao usud vreba između redova. Pisac i njegovi junaci ga ne spominju direktno, od priče do priče nema pucanja, granata, barutnog dima i ratnih zločina, ali je suprotstavljanje ratu i svim vrstama zala koje je donio rat neizrečena, ali glavna poruka.
- Protiv sam bilo kakve tuče, a da ne govorim o ratu. Ne podnosim nasilje bilo kakve vrste. Taj "pendrek" u rukama jačeg mi se smučio u životu. Rat na Balkanu razorio je mnoge porodice, uništio sve što je valjalo i, opet, u njemu su stradali slabiji u tom momentu - rekao je Burlica, kojeg još mnogi pamte po brojnim reportažama koje je objavljivao u skoro svim bosanskim i jugoslavenskim life magazinima sredinom osamdesetih.
Na pitanje kojim kriterijima se rukovodio kada je birao ličnosti za svoje priče, odgovara da su to prije svega bili zanimljivost te dostupnost informacija i sagovornika za priču. Dodaje i kako su svi ti ljudi o kojima su ispričane priče u "Zavičaju" živjeli u malenoj čaršiji, kakvih je mnogo u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i da je vlasenička sredina "specifična, prosto nevjerovatna".
- Imala je toliko poznatih i priznatih ljudi u književnosti, sportu, vrhunske stručnjake u svim oblastima života. Odavde potiču Derviš Sušić, Isnam Taljić, Stojanka Došić, Merhunisa Omerović, Esad Kurtagić, Gordana Zekić, Hazim Mujčinović, ali i drugi zanimljivi i duhoviti ljudi o čijim zgodama priče i svjedoče. Priče sam ponudio mojim Vlaseničanima, gdje god bili, da se sjete našeg grada iz ljepšeg vremena, ali i svim drugim ljudima dobre volje - poručio je Burlica.
On podsjeća da su neki od njegovih junaka živi i već u poznim godinama, ali da se većina odavno preselila ili su pokojni, "ali su se sada svi zajedno ponovo okupili u "Izgubljenom zavičaju" da putuju u vječnost ne samo Bosnom nego i regijom i, bez pretjerivanja, cijelom Evropom i Amerikom, svuda tamo gdje njihovi potomci danas žive".
