Na današnji dan prije 22 godine rijeka Drina nosila je tijela 22 bijeljinskih Bošnjaka. Članovi porodica Sarajlić, Malagić i Sejmenović, u noći 24. septembra 1992. godine oko 21.00 sat 1992. godine odvedeni su iz svojih kuća u ulici Bukreš i rafalima iz automatskog oružja pobijeni na obali Drine u Balatunu.
Među njima i sedmoro djece i četiri žene starije od 60 godina. Za ovaj zločin niko nije odgovarao iako je predmet već nekoliko godina u Tužilaštvu BiH.
Posmrtni ostaci većine od njih pronađeni su nakon rata na groblju u Sremskoj Mitrovici i 2005. godine ukopani na mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini. Četvoro se još uvijek vode kao nestali. Preživjeli članovi porodica prijavili su nadležnim institucijama ovaj zločin, a u okviru istrage uzete su izjave od najmanje 20 osoba, među kojima su tadašnji i današnji visoki dužnosnici.
Amir Hadžisalihović, brat ubijene Amire (Foto: G. Bobić)
Kako saznaje Dnevni avaz, pominju se Drago Vuković, Duško Malović, Mićo Stanišić, Tomo Kovač, Branko Stević, Miroslav Škorić, Zoran Spasojević i još mnogi, od kojih su neki u međuvremenu preminuli. Iako se nezvanično zna da su zločin počinili pripadnici tadašnje Specijalne policije MUP-a RS, do danas optužnica nije podignuta. Advokat Duško Tomić, koji zastupa oštećene porodice, tvrdi da se predmet prebacuje od tužioca do tužioca i da mu nije jasno zašto je to tako. Još manje je jasno zašto Tužilaštvo o tome uporno šuti.
Amir Hadžisalihović, brat ubijene Amire, udate Sarajlić, nada se da će se jednom doći do istine i pravde. Podsjeća da Haški tribunal i međunarodni Crveni krst znaju ime čovjeka iz Balatuna, pripadnika rezervne policije, koji je na neki način svjedok ovog masakra i čiji iskaz pobija izjave zvaničnika policije da su za slučaj, navodno, saznali tek tri dana kasnije.
"Oko ponoći čula se rafalna paljba i trajala je oko 15 minuta. Oko 6 ujutro otišao sam sa kolegom na to mjesto i vidjeli smo strašan prizor, tijela na gomili, krv i rasuti mozak. Oko podne toga dana stigla je civilna i vojna policija, koja je naredila da se tijela bace u vodu. Oko 18 sati ponovo sam bio tamo i vidio većinu tijela kako plutaju uz obalu. Sutradan ih više nije bilo", prenosi nam Amir izjavu tog svjedoka, koji mu je pomenuo i plavu mašnu na glavi devetogodišnje Alme Sarajlić, Amirove sestrične.
Imena ubijenih
Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931). Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
