To što je američki potpredsjednik Džo Bajden (Joe Biden) telefonom pozvao srbijanskog premijera Aleksandra Vučića nekoliko dana prije dolaska ruskog predsjednika Vladimira Putina u Beograd je savršena politička dimenzija. Čestitao je isforsiranom srbijanskom lideru napredak Srbije na evropskom putu i njegovu prozapadnu orijentaciju.
Bijela kuća je to i formulirala kao čestitku Vučiću zbog njegove posvećenosti „ekonomskim reformama“ i jačanju „poslovne klime“.
Prijateljsko uvjeravanje
Bajdenov poziv uslijedio je samo nekoliko dana nakon beogradskog sigurnosnog foruma na kome je Vučić „izrazio strepnju“ u vezi s Bosnom i Hercegovinom.
Pretpostavlja se da je Bajden blago ponovio Vučiću da je Bosna neupitna, ma kako se njom neko politički potkusurivao zbog izbora ili tuđih interesa. Sve to zahvaljujući američkoj, više nego evropskoj, pa i bosanskoj odlučnosti da tako bude unatoč dejtonskom nesavršenstvu!
Vučić je tako „ničim izazvan“, nakon one prijašnje „strepnje“ kao u jednom američkom filmu, čak „snizio kiriju“, ponovio stav o tom neupitnom teritorijalnom suverenitetu i integritetu BiH!
Sjetio sam se Bajdena i nekih njegovih govora o Bosni u američkom Senatu od 1993. do 1995. godine. Kritizirajući svoje američke kolege, posvećeni katolik Bajden rekao je 1994. kako bi hrišćanski Zapad odavno intervenirao u Bosni da su kojim slučajem žrtve bili Srbi, a agresori muslimani. Bilo je to prije nego što je Vučić, tada u šešeljevskom transu za vrijeme NATO kampanje protiv Miloševićeve Srbije radi sprečavanja egzodusa kosovskih Albanaca 1999., prijetio kako će tamo neko već „ubiti 100 muslimana za jednog Srbina“.
Vjerujem da je i sada ovaj nekad (šesti) najmlađi senator u povijesti američke politike, koji je prije dolaska na mjesto Obaminog zamjenika u Kongresu proveo 36 godina, novom Vučiću umio postaviti staru domaću zadaću. I da mu je između redova stavio na znanje, možda čak i u formi očinskog savjeta, koju bi vrstu protokola narednih dana bilo razumno primijeniti na vojnoj paradi u Beogradu za zahuktalog Putina.
U proljeće 2009. godine bio sam jedan od nekoliko novinara u avionu „Airforce 2“ putujući tada s novim američkim potpredsjednikom Bajdenom. Za pet dana posjetili smo Sarajevo, Beograd, Prištinu i Bejrut. U ranu zoru 19. maja, negdje iznad švicarskih Alpa, nekoliko sati prije slijetanja u Sarajevo, zahvaljujući spletu nekih okolnosti, Bajden me pozvao u svoj leteći ured, ponudio mi da sjednem u njegovu potpredsjedničku fotelju dok je on ostao zavaljen na sofi ispred radnog stola. Tako je to bilo!
Njegova saradnica En Mari Tomazini (AnnMarie Tomasini) rekla je da je naš razgovor „off the record“ (ne za javnost) pa se toga još pridržavam. No, zato mogu posvjedočiti o Bajdenovoj duši. Slušao sam ga kako evocira svoje uspomene iz ratnog Sarajeva. I demonstrira odlučnost o slobodnoj, mirnoj i ujedinjenoj Evropi s građanski oslobođenom BiH u njenom političkom epicentru! Pa koliko vremena uzme - neka uzme. Iako se primičemo rokovima!
Pet godina nakon Bajdenove posjete Balkanu 2009., bosanski političari na vlasti prokockali su svoju šansu. U Srbiji su povjerenje izgubili „rođeni“ demokrati poput Borisa Tadića. I gle „čuda“, politički mutirani naprednjaci već uveliko troše svoje građansko vrijeme, ali ni ono nije bezgranično.
Lijepo upakovano
I tako, Vučić uvjerava Bajdena kako je Srbija „posvećena evropskom putu“ i da će „voljom svojih građana“ pristupiti teškim „ekonomskim reformama“. Sve je to lijepo upakovano, ali znaju dobro u Beogradu - Bajden to zna jednim gafom pretvoriti u politički turbofolk - pa da svi danima đuskaju u drugom ritmu.
Bajdenova pučka iskrenost, zdrav i srdačan odnos bez predumišljaja s ljudima, pala mi je na pamet i nakon posljednje epizode u kojoj su ga natjerali da se izvini turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan) zbog otkrivanja valjda onog što se nije smjelo. O svemu CNN, recimo, kaže da to što je američki potpredsjednik citirao razgovor s Erdoanom možda „nije diplomatski korektno“, ali ne znači da nije istinito.
Bajden se izvinio kako zbog prijevoda nije sasvim razumio lament, što je preko Turske, navodno, propušteno na hiljade radikalnih ekstremista da uđu u Irak i Siriju i da je sad mnogima „zbog toga žao“. Džaba, džin je pušten iz boce!
Sklon sam vjerovati Bajdenu! Na koncu, on je čovjek koji je prvi, usred Beograda, još 1993. godine rekao u lice Slobodanu Miloševiću da je gangster i ratni zločinac. Ispostavilo se da je Bajden još tada bio u pravu!
