Prava drama odvijala se danas u sudnici Haškog tribunala nakon što je Slobodanu Praljku potvrđena kazna od 20 godina zatvora.

Nakon izrečene presude, Praljak je popio otrov.

Podsjećamo na njegove riječi koje je izrekao na suđenju u Hagu 21. februara 2011. godine.

- Časni suče Antoneti,

Ako Vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo o opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti.

Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu jer ste vi pravični. Znat ću što ću moći bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišljenju, riječju, djelom i propustom.

Ako me ne uvjerite, ako Vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra i pogrešno primjerena spoznaja neke od društvenih znanosti:

pa postane moguće ono što nije bilo moguće, 

pa postane jednostavno ono što nije jednostovano ,

pa moć da se nešto učini postane prostane prosta zamjena za želju ili htjenje.

Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je Sud sila.

A to zbilja ne bi bilo ništa novo.

Mojih pola sata je isteklo - kazao je tada Praljak.

Za zločin protiv čovječnosti počinjen u HZHB-u osuđen je načelnik Glavnog štaba HVO-a Slobodan Praljak. Rođen je u Čapljini, gdje je završio gimnaziju, a školovanje je nastavio na Univerzitetu u Zagrebu, gdje je stekao diplomu inžinjera elektrotehnike. Radio je i kao pozorišni, filmski i televizijski producent.

U tom periodu je snimio televizijsku seriju “Blesan i tulipan”, dokumentarac “Smrt psa”, kao i film “Povratak Katarine Kožul”. Početkom 1990-ih Praljak je bio sekretar Hrvatske demokratske stranke, a u ljeto 1991. odlazi u Sunju, gdje kasnije postaje zapovjednik odbrane.

Naredne 1992. bio je pomoćnik ministra odbrane Republike Hrvatske i kasnije jedan od 14 članova Vijeća nacionalne odbrane Republike Hrvatske. Od ljeta do novembra 1993. bio je zapovjednik Glavnog štaba HVO-a, odakle je otišao na vlastiti zahtjev.

Kako se navodi u presudi, Praljak je bio informiran o tome da pripadnici oružanih snaga HVO-a premještaju i zarobljavaju bošnjačko stanovništvo Prozora u periodu od jula do avgusta 1993. Znao je da će u općini Mostar biti počinjeni zločini, konkretno, znao je za ubistva, rušenje zgrada u istočnom Mostaru i za ranjavanje i napade na članove međunarodnih organizacija.

On je omogućio ubistva Bošnjaka koji nisu pripadali nikakvim oružanim snagama, kao i uništavanje imovine u Stupnom Dolu u oktobru 1993. godine. Nije ulagao nikakve ozbiljnije napore da se stane u kraj zločinima koje su činile oružane snage HVO-a.

Žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu tužilaca da je došlo do grešaka kada Prljak nije proglašen krivim za uništavanje imovine Bošnjaka u Prozoru i džamija u Mostaru. Međutim, Agius je rekao da odbija izreći nove osuđujuće kazne.

U odnosu na Praljka, poništene su osude za zločin u Duši i neke od osuda u općinama Vareš i Mostar - ali su potvrđeni, uz izuzeto mišljenje Liua i suprotno Pocara, osude po većini tačaka optužnice.