Ispovijest

Danko Delibašić za "Avaz" o tati Mirzi: Znam da sam imao vanserijskog oca, a tek sada vidim koliko mi nedostaje...

A. SOKOLOVIĆ
09.01.2018 18:05

Foto: Danko i Mirza Delibašić

Na današnji dan, 9. januara 1954. godine, u Tuzli je rođen veliki bh. košarkaš i sportista – Mirza Delibašić Kinđe.

Osim po vrhunskim sportskim rezultatima, Delibašić je ostao upamćen i po ljudskim vrijednostima.

Kinđe, hvala ti...

O Kinđetu su ispisane knjige, ne samo u njegovoj rodnoj Bosni i Hercegovini, već u cijelom regionu, Evropi, svijetu...

Najbolji bh. sportista svih vremena umro 8. decembra 2001. godine. "Avaz" je bio tog tužnog decembra kao isvake godine na Kindžetovom grobu u Aleji velikana na Gradskom groblju Bare, gdje su njegova porodica i najbliži po 17. put odali počast najvećem sportisti Bosne i Hercegovine. 

  • Foto: Danko je uvijek bio uz oca Mirzu Delibašića

"Avaz" je na dan rođenja slavnog košarkaša Bosne i Real Madrida, kontaktirao Danku Delibašića, sina rahmetli Mirze, koji je za naš portal dao svoju ispovijest:

Danas bi mi starom bio 64. rođendan.

Mama bi napravila svega, došli bi Dario i ja s djecom i ženama. Bilo bi tu još društva i rodbine. Djeca bi se igrala, a mi bismo jeli, otvorili flašu vina... (vjerovatno bismo otvorili 7-8 flaša).

Slavica i Dario bi vodili glavnu riječ, a tata i ja bismo se gledali, očima odobravali ili čudili. Smijali bismo se i, ono što je najljepše, razumijeli. Uvijek smo shvatali jedan drugog. Tako smo i šetali, sinhronizirano. Jednake pauze smo pravili prije povlačenja naredne karte, kada bismo igrali remija.

Začuđujući stepen razumijevanja je postojao između Mirze i mene, s obzirom da ga i do 15. godine nisam imao nešto previše pored sebe. Volio bih to postići sa svojom djecom. Volio bih još više da je on u prilici da postigne isto sa mojom Livijom.

Mark Twain je jednom rekao: "kada sam imao 14 godina, nisam imao nešto prepametnog oca, ali kada sam napunio 21, nisam mogao da vjerujem koliko je stari naučio za tih 7 godina".

Uspjesi i trofeji

Ja sam sa 15 godina znao da imam vanserijskog oca. Bio sam svjestan da ga neću imati još dugo. Šesnaest godina kasnije osjećam veliku tugu i žalost, znajući da sam jedan od rijetkih 31-godišnjaka koji je i dalje svjestan njegove veličine i plemenitosti.

Sportski uspjesi i trofeji mog tate nalaze se u sportskim enciklopedijama širom svijeta, ali ko je još budala da čita te gluposti...

Video: A. Durgut/Avaz.ba

NA VRH