POTOČARI

U Memorijalnom centru počelo kopanje mezara: Vječni smiraj naći će i mladi bračni par Dudić

Zbog lošeg vremena, prilikom kopanja u svaki kabur bit će postavljene potporne daske

Piše: S. SMAJLOVIĆ – A. ČENGIĆ

5.7.2018

U mezarju Memorijalnog centra Potočari danas će početi kopanje mezara u koje će biti spušteni posmrtni ostaci 35 identificiranih žrtava genocida u Srebrenici koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula.

Zbog loših vremenskih uvjeta i mogućnosti odrona zemljišta, prilikom kopanja u svaki kabur bit će postavljene potporne daske.

Tri maloljetnika

Posmrtni ostaci jednu noć će biti u hali bivše Fabrike akumulatora, koja pripada Memorijalnom kompleksu, a dan prije dženaze bit će postavljeni pored musale, odakle će nakon klanjanja kolektivne dženaze s ruke na ruku biti preneseni do konačnog smiraja.

Među žrtvama je i bračni par Dudić. Remzija je imala 20 godina, Nijaz 22 kad su ubijeni. Remzija je bila u drugom stanju šest mjeseci. Posmrtni ostaci ovog mladog bračnog para pronađeni su u masovnoj grobnici Rašića Gaj, na području Vlasenice. 

Na kolektivnoj dženazi bit će ukopana tri maloljetnika, Muhamed Alić, Edin Burić, a najmlađa žrtva je Vesid (Hasan) Ibrić, rođen 1979. U vrijeme ubistva imao je 16 godina.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana ovog 11. jula je Šahin (Šaban) Halilović, rođen 1924., koji je u vrijeme ubistva imao 71 godinu.

Među 35 identificiranih žrtava genocida nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. u „zaštićenoj zoni“ Ujedinjenih naroda, nalaze se i posmrtni ostaci Safeta (Omer) Merdžića (1947.) iz Glogove kod Bratunca.

Sejad Merdžić, koji živi i radi u Sarajevu, kazao je za „Avaz“ da su posmrtni ostaci njegovog oca ekshumirani iz masovne grobnice Blječeva, u susjednom selu bratunačke općine.

- Dugo smo čekali vijest o babinoj identifikaciji. Prije tri godine umro je moj brat Senad, drugi brat Saib poginuo je 12. maja 1993. na igralištu srebreničkih škola, kada je od jedne granate iz okolice Srebrenice ubijeno 105 civila - priča nam Sejad.

Štitio porodicu

Njegova majka Šaha teško govori o svojim najmilijima. Sjeća se da je njen muž na početku agresije došao iz Srbije u rodnu Glogovu da štiti porodicu. U maju 1993. Safet je s porodicom i preživjelim komšijama stigao do Srebrenice, gdje su boravili do pada ove „zaštićene zone“ UN-a i od tada mu se izgubio svaki trag.

Safeta će 11. jula u kabur spustiti njegov sin Sejad i amidžići Eniz i Beriz, koji su se vratili u Glogovu kod Bratunca.

Brojke 

6.575 žrtava do danas ukopano u Memorijalnom centru Potočari

35 žrtava bit će ukopano ove godine

 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.