Milenko Gemaljević, novopečeni penzioner, proveo je radni vijek poput dva fudbalska poluvremena. Jednu polovinu radio je u Fabrici “Ivo Lola Ribar” u Beogradu, a drugi dio radnog vijeka proveo je u Banjoj Luci i Bosanskoj Gradišci. Ovaj diplomirani inžinjer mašinstva, rođen na Pešteru, kaže da je započeo studij na tri fakulteta, a iz pragmatičnih razloga, opredijelio se za mašinstvo.

- Krenuo sam istovremeno da studiram matematiku, književnost i mašinstvo. Onda sam se zapitao od čega ću živjeti. Književnici postaju poznati tek poslije smrti pa sam se opredijelio za mašinstvo, jer se na taj način mogu dokazati i kao stvaralac i dokazao sam se – govori Gemaljević.

Iako je prije desetak godina otišao iz Bosanske Gradiške, Gemaljević se uvijek rado vrati u ovaj lijepi grad. Svoju nedavnu posjetu iskoristio je da porazgovara s načelnikom općine i još nekoliko prijatelja. Razvoj i projekti su mu u krvi. Gemaljević je i poeta, ali i svjetski putnik. Prošao je mnogo svijeta i neprestano povlači paralelu s ovim krajevima. Zanimljiva je njegova priča o Sahari, koju je obišao kao turista.

- Nema čovjek šta da vidi, nebo, sunce i vreli pijesak. I ljudi od toga prave turizam. A mi imamo ovakvu Savu, pa Kozaru ili najplodnije Lijevče polje. I opet nam mladi ljudi odlaze. Zaključavaju imanja i kreću u svijet. To je znak da nam nedostaje ideja, projekata i pravih ljudi na pravom mjestu – ističe on.

Milenko je objavio tri knjige poezije, a godinama se bavi i fotografijom

Dobri i časni

Razgovor sa Milenkom Gemaljevićem nemoguć je a da se ne dodirne Pešter ili Sjenica. Kaže da ima sličnosti između Peštera i Lijevče polja, ali je razlika u klimi nevjerovatna. Pešterci su, kaže, dobri i časni ljudi, veliki, uglavnom brkati, skloni druženju i umjetnosti.