Danas se obilježava 28 godina od pogibije Adila Bešića, koji je uz generala Izeta Nanića, jedini s područja Unsko-sanskog kantona ponio najviše ratno priznanje, Orden heroja oslobodilačkog rata.  

Bešić je kobnog 28. novembra 1992. godine bio mladić od 28 godina, a od dječaka stasao je do vojskovođe, a potom i narodnog heroja. Poginuo je kao komandant Druge bihaćke/502. slavne brdske brigade u rejonu Grabež. Jedan je od devet heroja oslobodilačkog rata. Posthumno je odlikovan i najvišim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.

Uvijek se isticalo da je Bešić poginuo časno, ponosno i uzdignute glave, te d aje dao svoj život u odbrani svoje domovine Bosne i Hercegovine.

- Imali smo duh, volju, imali smo krajiško srce i dušu. Mi smo takvi, dat ćemo ti sve, ali nemoj me dirati i nemoj mi ugrožavati najmilije. Eto, takvi smo. I Adil je bio takav. Nismo mi išli u Srbiju da ratujemo, već smo branili svoju zemlju. Znali smo čime sve raspolaže druga strana, nismo imali oružja, ali bili smo odlučni… - kazao je svojevremeno Osman Suljić, komandir čete 2. bataljona 502. viteške brdske brigade.

Mještani mjesne zajednice Vrsta i okolnih mjesta sagradili su mu turbe još za vrijeme rata. Ukopan je 2. decembra pored svojih saboraca i šehida u mjesnom mezarju u Turiji.