DOBRI LJUDI

Mladen Panić je borac za istinu: Prijedor je rana koja me boli i zato ne želim šutjeti

Rođeni Kakanjac s adresom u Novom Sadu godišnjicu zločina u Prijedoru obilježava već danima putem društvenih mreža, objavljujući imena ubijene prijedorske djece

A. Bajramović

Odao počast žrtvama genocida u Srebrenici

Foto: Avaz


U Prijedoru će sutra biti obilježena godišnjica stravičnih zločina nad stanovnicima ovog grada i okoline. Dan bijelih traka podsjećanje je na vrijeme u kojem je Krizni štab ove općine donio odluku da kuće i stanovi nesrpskog stanovništva moraju biti označeni bijelim zastavama, a da Bošnjaci i Hrvati moraju nositi bijele trake.

Mladen Panić, rođeni Kakanjac koji danas živi u Novom Sadu, tužnu godišnjicu obilježava već danima putem društvenih mreža, objavljujući po jedno ime svakog od 102 ubijene prijedorske djece, tražeći oprost i zahtijevajući izgradnju spomen-obilježja za više od 3.100 ubijenih Prijedorčana.

Dug prema djeci

  • Svaki dan na Facebook profilu objavi po jedno ime od ukupno 102 ubijene prijedorske djece

    Svaki dan na Facebook profilu objavi po jedno ime od ukupno 102 ubijene prijedorske djece

    Foto: Printscreen


U razgovoru za “Avaz” kaže da je Prijedor samo jedna od rana koje ga bole i zbog kojih ne želi i ne može da šuti.

- To dugujem mojoj djeci, ali i djeci koju su neljudi ubijali samo zato što su bili drugačijeg svjetonazora. Ja od toga neću odustati. Čak imam namjeru da se prilično aktiviram, imao sam neke kontakte s ljudima iz Prijedora koji danas žive van BiH i nadam se da ćemo nakon pandemije moći realizovati ono što smo zamislili – izgraditi spomen-obilježje, ali i nastaviti borbu za istinu o ratu u BiH – kaže Panić.

Jedino istina vodi ka trajnom miru, dodaje naš sagovornik kojeg su raspad JNA i početak ratova u bivšoj Jugoslaviji zatekli u Vojnoj gimnaziji u Mostaru.

- Mislio sam da ću odrastati kao oficir jedne časne armije, ali to je bilo vrijeme kad više nije bilo ni pomena o tome – kaže Panić.

Završio je kasnije školovanje na Vojnoj akademiji, ali je kao mladi poručnik, zbog svega čemu je svjedočio, napustio armiju.

- Kada sam ostao bez Jugoslavije, ostala mi je moja BiH. Uhvatio sam se čvrsto za nju. Odatle sam istekao. Ona je moj izvor, moja mati, moj dom. A on se nikada ne napušta. Čak i kad nam avliju otmu, ostaje kućni prag i izvor viškuće da ga čuvamo, sobom. Odredjenjem. Sudbinom. Saburom. Snovima – piše Mladen na društvenim mrežama.

Radio je različite poslove, išao i u inozemstvo, a sudbina i ljubav prema Novosađanki odveli su ga u u Novi Sad gdje danas radi kao turistički radnik. Oženjen, otac dvoje djece, mogao bi imati miran i lagodan život, ali boli ga njegova Bosna i sve što se u njoj dešava.

- Živim u zemlji rođenja moje supruge i sinova, ali nikad ja nisam ovdje našao svoje mjesto među ljudima. Pripadaš tamo odakle si iznikao. A posebno sam, zbog svih iskustava koje sam preživio od 1992. godine, vezan za BiH – kaže Mladen Panić.

Istinom doći do otrježnjenja i praštanja misija je kojoj je posvećen, uprkos činjenici da su mu pripadnici TO Visoko u junu 1992. ubili šest članova porodice, dok je njegov djed bio zatočen i mučen.

Nije svejedno

  • Panić: Jedino istina vodi ka trajnom miru

    Panić: Jedino istina vodi ka trajnom miru

    Foto: Avaz


- To je čin pojedinaca koji su završili tamo gdje trebaju biti. Međutim, Srebrenica, Prijedor… to su dobro organizovane planirane akcije. S bosanske strane nije bilo organizovanih, ciljanih protjerivanja ljudi s određenog prostora. Ono što je bilo organizovano desilo se u Beogradu 1991. godine, gdje se tačno znala etnička karta prostora koji trebaju pravoslavnom življu potpomognutom od krnje JNA i da se krene u realizaciju projekta koji se zvao stvaranje srpske BiH, kasnije RS. To su uzroci, a sve ostalo su posljedice – ističe Panić.

Kaže kako se genocid ne treba ograničavati samo na prostor Srebrenice. Žrtva genocida su, navodi, Podrinje, Posavina i Krajina.

- BiH danas nije funkcionalna država zbog postojanja tzv. RS. Zato ne mogu biti šutolog, niti mi može biti svejedno. Znam da ne mogu ispraviti krivu Drinu, ali ako svi šutimo i prihvatamo sve što nam se servira, neko će pomisliti da smo potpuno idiotizirana masa, pa će raditi kako mu padne na pamet – kaže Panić.

Dobri Bošnjanin

Zbog svojih stavova o ratu u BiH Panić je izgubio mnogo. Kontakte s njim prekinuli su čak i neki članovi familije, ali ima prijatelje na svim stranama i, kako kaže, braću i sestre među Bošnjacima. Zbog napisanih tekstova blokiraju mu se profili na društvenim mrežama, a dobiva i otvorene prijetnje. Mladen za sebe kaže da je dobri Bošnjanin i da ne pristaje na usko gledanje na nedavnu prošlost.

- Nikad nisam čuo od mog oca, ni majke, ni od mog đeda kojeg sam volio jako puno – srpstvo, Srbi, već je sve što se pominjalo vezano za naše porijeklo bilo vezano za pravoslavlje i za Bosnu i Hercegovinu. Moju pokojnu babu, djedovu majku, svi su zvali Herka, jer je porijeklom iz okoline Gacka. Odatle su došli u srednju Bosnu– ističe Panić.

O ratu i svemu što danas muči stanovnike ranjene i podijeljene zemlje pripremio je i roman o ljubavi između Srbina i Bošnjakinje, a namjerava ga objaviti kad za to bude imao mogućnosti.

NA VRH

Podijeli članak na