DOKUMENTOVANJE ZLOČINA

Novi dosje: Zločinac Mladić je po svaku cijenu htio sakriti Tomašicu

Cilj objavljivanja dosjea „43. motorizovana brigada VRS“ je da javnost upozna s okolnostima i razmjerima zločina u Prijedoru 1992. godine, kaže Kolarić

Mladić: Tražio da se podaci dobro čuvaju. Arhiv

Piše: Alen Bajramović

6.6.2021

Fond za humanitarno pravo iz Beograda objavio je dosje „43. motorizovana brigada VRS“ s ciljem da javnost upozna s okolnostima i razmjerima zločina počinjenih u Prijedoru 1992. godine, ali i s informacijama i dokazima o ulozi i odgovornosti jedinica 1. krajiškog korpusa Vojske RS, posebno 43. brigade.


Plan za napade

Autorica ovog dokumenta Jovana Kolarić za „Avaz“ govori o ključnim dijelovima dosjea te očekivanjima od pravosudnih institucija.

Kaže kako taj dokument pruža uvid u strukturu i djelovanje 43. motorizovane brigade, jedinice Prvog krajiškog korpusa VRS, od maja do avgusta 1992., kada je ta jedinica, u sadejstvu s jedinicama policije RS, Teritorijalne odbrane i različitim dobrovoljačkim grupama, izvršila napade na veliki broj sela i naselja prijedorske općine s većinskim bošnjačkim ili hrvatskim stanovništvom.

- Najprije bi stanovnicima sela srpske snage uputile ultimatum za predaju oružja, a zatim bi uslijedilo granatiranje. Nakon granatiranja u sela su ulazili tenkovi u pratnji pješadije. Uslijedili bi zlostavljanje, maltretiranje, ubijanje, zarobljavanje i odvođenje stanovništva u logore, a zatim pljačka i paljenje kuća.


Kolarić: Zahtjev institucijama. Arhiv

Vojska je nastojala da napade prikaže kao spontanu reakciju na pojedinačne incidente, ali analiza borbenih izvještaja i događaji izdvojeni u ovom dosjeu - napad na Hambarine, područje Kozarca, Brda i selo Briševo - pokazuju da je postojao plan za napade, zarobljavanje i protjerivanje - kaže Kolarić.

Zbog čega je ova brigada u fokusu?

- Ovo nije prvi dosje Fonda za humanitarno pravo koji se bavi jednom brigadom, bataljonom ili odredom. Ranije smo objavili dosje o 10. diverzantskom odredu, kao i one koji su u fokusu imali različite brigade Vojske Jugoslavije na Kosovu. Prilikom istraživanja fokus je uvijek na identificiranju odgovornih za događaje kojima se bavimo. Svaka brigada ili jedinica „zasluži“ poseban dosje time što su u njenoj zoni odgovornosti počinjeni zločini. Ovdje je u pitanju brigada u čijoj se zoni odgovornosti nalazila opština Prijedor, gdje su u nekoliko mjeseci 1992. godine izvršeni napadi na sela i naselja, praćeni razaranjem i pljačkanjem, stanovništvo je ubijano, zatvarano i deportovano.


Raspored snaga

Postoje li dokazi i informacije do kojih ste došli tokom istraživanja koje biste izdvojili?

- Dosje se bazira na autentičnim dokumentima VRS i drugim dokumentima koji su, kao dokazni predmeti, prihvaćeni u predmetima pred MKSJ, kao i na svjedočenjima preživjelih članova porodica žrtava i pripadnika srpskih snaga pred tim sudom. Veliki značaj imaju redovni borbeni izvještaji 1. krajiškog korpusa iz kojih pratimo hronologiju događaja i raspored snaga korpusa, kao i jezik kojima se opisuju događaji. Veoma značajne su i hitne informacije i depeše u kojima se sugeriše prikrivanje zločina zbog međunarodne zajednice ili se u njima izražava zadovoljstvo zbog toga.


Ekshumacija iz masovne grobnice u rudniku Tomašica kod Prijedora. Arhiv

Tako je komanda 1. krajiškog korpusa početkom septembra 1992. godine izvijestila Glavni štab VRS da je događaj na Korićanskim stijenama negativno utjecao na moral boraca korpusa, uz napomenu da je „sreća što o tome nije detaljnije saznala međunarodna javnost“. Iz bilježnice Ratka Mladića saznajemo da je on, nakon što je obaviješten o postojanju masovne grobnice u rudniku Tomašica, rekao da treba pokrenuti istragu u vezi s tim slučajem i „dobro čuvati podatke da ne dođu u ruke nepozvanih lica“.



U Srbiji bez značajnijih reakcija

Jeste li već imali reakcija? Šta bi bio naredni logičan korak ka procesuiranju odgovornih?

- U Srbiji, nakon predstavljanja dosjea, nije bilo značajnijih reakcija, ali to nije iznenađujuće. Posljednjih godina institucije i mediji u Srbiji imaju taktiku ignorisanja svega što dolazi iz civilnog sektora, posebno kada su u pitanju ratni zločini. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije već dugo ne komunicira s javnošću, izuzev šturih saopštenja od rečenice ili dvije o malobrojnim presudama.

Malo je događaja koji mogu da uzdrmaju javnost u Srbiji. Informacija da je Svetozar Andrić poslanik u trenutnom sazivu Parlamenta nije uznemirila nikoga. Čak i oni načelno progresivniji mediji ne daju prostor ovim temama niti uviđaju njihov značaj. Svakako, naredni logični koraci nakon objavljivanja ovog dosjea bili bi pokretanje istrage i informisanje javnosti o njoj. Međutim, prethodna iskustva ostavljaju malo prostora za tu vrstu optimizma.


Prikrivanje zločina

U dosjeu je analizirana uloga 43. motorizovane brigade u funkcioniranju logora na području Prijedora, kao i u prikrivanju zločina. Posljednji dio posvećen je pohvalama i odlikovanjima koji su tokom rata dodijeljeni komandantima i jedinicama koje su učestvovale u operacijama u Prijedoru, kao i njihovom poslijeratnom angažiranju.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.