OGLASIO SE NA FACEBOOKU

Mijatović po povratku iz Potočara: Srebrenica je i moja rana, ko razumije razumio je, ko ne razumije neće nikada

Dok sam živ ostat ću dosljedan svojim osjećajima bez obzira na cijenu koja se plaća, poručio je

Mijatović: Sve što čovjek radi u životu treba ostaviti neki trag, ovakvi dani poput ovog 11.07.2022. u meni ostave brazdu.. Avaz

E. Ć.

11.7.2022

Potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović vratio se u Banja Luku iz Potočara gdje je otao počast žrtvama genocida. Nakon povratka kući, oglasio se na Facebooku.

Sve što čovjek radi u životu treba ostaviti neki trag, ovakvi dani poput ovog 11.07.2022. u meni ostave brazdu. U toj brazdi se nakupi čovjeku svega i vrlo teško može donijeti neke zaključke i tako stoji ta brazda, valjda ta i sve ostale brazde definišu čovjeka - naveo je Mijatović.



Različite sudbine, njegova je bila jako teška

On je jučer proveo cijeli dan u Potočarima sa ljudima, sa kojima je pričao, sjedio, šetao.

- Hiljade nepoznatih i poznatih ljudi svi zajedno, a svako sa svojim teretom u životu. Naporan je bio dan, težak nekako bez zraka. Dolazimo uvečer kod našeg Ćamila na konak, na pragu nas dočekuje njegova majka, sa osmijehom i zagrljajem kao najmilije. Po prvi put srećem majku svog druga koja je isto u Srebreničkom genocidu izgubila svoje najmilije. Grli me ta žena i kaže sine: "ja tebe gledam isto ko mog Ćamila".

Sjedimo u dnevnoj sobi Ćamil, Aco, Sale i ja, majka nam je spremila večeru, galami na Ćamila da nam sipa sok, onako kao i u svakoj kući u Bosni, gosti se moraju ugostiti. Ostajemo dugo u noć prepričava nam Ćamil sva ta dešavanja do kobnog 11.07.1995. u dahu slušamo, osjećamo preživljavamo…..

Sale i Aco odlaze na sprat da spavaju, ostajemo Ćamil i ja, pričamo. Gledam Ćamila, mi smo vršnjaci, rođeni smo 1979. godine on u Srebrenici ja u Banjoj Luci. Imali smo različite sudbine, njegova je bila jako teška. Sat poslije ponoći dva vršnjaka Srbin i Bošnjak u Srebrenici pričaju istim jezikom, razumiju se, osjećaju se bratski kao dva Bosanca.

Zaspao sam u sekundi kada sam legao, budim se u Srebrenici, brat Ćamil čeka sa kafom sjedimo nas četvorica spremamo se put Potočara na komemoraciju, ulazi majka ponovo: "djeco ne možete ići bez doručka"…, da, to su te bosanske majke iste i u Srebrenici i u Banjoj Luci - napisao je Mijatović.

Da i moja Una zapamti ovu brazdu

Objasnio je i zbog čega ovo piše.

- Želim da moja Una zapamti ovu brazdu, da zna da u Srebrenici živi Ćamilova kćerka Ajna i da znaju obje da ako ništa drugo njihovi očevi su se razumjeli, družili i djelili i planove i osjećaje i strahove.

Ovdje ću stati, a dok sam živ ostat ću dosljedan svojim osjećajima bez obzira na cijenu koja se plaća, Srebrenica je i moja rana, ko razumije razumio je, ko ne razumije neće nikada - poručio je Mijatović.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.