Pripadnici Gorske službe spašavanja (GSS) Čitluk – Međugorje za vrijeme ljetne turističke sezone imaju pune ruke posla, jer svako malo neko se na području Hercegovine, ponajviše za vrijeme posjeta hodočasnika brdu Križevac i Brdu ukazanja kod Međugorja, izgubi ili mu treba neki drugi vid pomoći.

Nemoćne osobe

Posljedni u nizu takvih poziva zabilježen je preksinoć kada je nestao starac iz Kanade na Brdu Križevac u Međugorju. Osam spasioca GSS Čitluk – Međugorje izašli su na teren, a nestali je, srećom, pronađen na brdu Crnici. Locirala ga je policija, a spasioci su učestvovali u njegovom spuštanju na sigurno mjesto.

Uglavnom je riječ o starijim i nemoćnim osobama, ali ima i mlađih, kojima su tereni poput međugorskih brda potpuna nepoznanica ili koji potcijene brda kod Međugorja, što nekad može biti kobno. Najveća opasnost, upozoravaju stručnjaci, vreba kada neko skrene sa označene staze.

Žarko Pehar, Načelnik GSS Čitluk - Međugorje i instruktor za potrage te član Upravnog odbora GSS BiH, kaže da je njihova stanica najisturenija u BiH, te samim tim imaju i najviše posla.

Velika vrućina

- Uvijek vlada zakon velikih brojeva. Dakle, jako veliki broj hodačasnika dolazi u Međugorje, a nerijetko zapnu u određenim situacIjama, koje nisu nimalo naivne. To najbolje pozakuje podatak da godišnje prosječno imamo skoro 150 akcija. Ove godine imali smo skoro 80 intervencija. Većinom su to slučajevi ozljeda pri padu. Često usljed velikih tempetarura ljudi su malaksali pa im pozlije, mnogi su i srčani bolesnici... Imamo, također, značaj broj potraga koje su ujedno najkompleksnije. Potrage znaju trajati po tri, četiri ili pet dana, a talijanskog svećenika smo tražili 32 dana. To su situacije koje zahtjevaju hitnu rekaciju – zaključio je Pehar.

Najvažnije je ponijeti vodu 

Žarko Pehar kaže da se savjeti za turiste i hodočasnike mogu preslikati od planinara.

- Ti tereni su brdo, kamen, često su zarasli, a računajte i na vrućinu. Svi prvo trebaju znati da se adekvatno obuku i obuju za nepristupačan teren. Najveći savjet je da sa  sobom ponesu vodu, što ljudi, nažalost, zanemaruju. Ljudi misle da ako neki uspon traje 45 minuta ili sat, da im ne treba voda. Svaki naš član kada krene u akciju u rancu nosi tri ili četiri litre vode, jer se brzo dehidrira. To su primarni savjeti. Treba dodati da svi trebaju birati vrijeme kad će ići na neki uspon. Puno ljudi ide oko 13 ili 14 sati, što je suludo, pogotovo u ovim ljetnim danima. Trebaju ići rano ujutro ili predvečer, a tada je poželjno da sa sobom nose i rasvjetu – poručio je Pehar.

Neizvjesna sudbina svećenika

I dalje je neizvjesna sudbina italijanskog svećenika Lučana Ćićarelija (Luciano Cicarelli), koji je nestao prije tri godine. Velika akcija u kojoj je učestvovalo oko 60 spasilaca nije urodila plodom.