Imre Nađi (Nagy) mađarski je političar koji je postao simbol otpora protiv Sovjetskog Saveza u hladnom ratu. Njegovim djelovanjem Mađarska je trebala postati liberalnija, naprednija i suverena zemlja, bez utjecaja Moskve. Međutim, nije uspio u svom naumu nakon što su sovjetski tenkovi pregazili Budimpeštu tijekom revolucije 1956. godine. Pogubljen je na današnji dan 1958. godine.
Mađarska u hladnom ratu
Mađarska je tokom hladnog rata bila čvrsto u Sovjetskom kampu. Nakon što je Crvena armija oslobodila panonsku državu, Rusi su na vlast brzo stavili ljude odane Staljinu. Međutim, stvari se mijenjaju u istočnom bloku 1950-ih. Razlog tomu bila je Staljinova smrt i posljedično osuda njegovog brutalnog režima. Atmosfera u istočnim zemljama izgledala je optimistično, a Imre Nagy smatrao je da Mađarska može bolje te da politička represija i jednostranačje nisu u duhu mađarskog društva.
Međutim nije Nađi vodio Mađarsku u to vrijeme. Čelnik mađarskih komunista tada je bio Matijas (Matyas) Rakosi, staljinist koji je odgovoran za zatvaranje oko 100.000 ljudi u periodu nakon Drugog svjetskog rata, a isto tako odgovoran za smrt stotina koji su u zatočeništvu i umrli, ili ih je Rakosi dao usmrtiti.
Nakon što je sovjetsko vodstvo preuzeo Nikita Hruščov, potaknuo je smjenu staljinista u cijelom istočnom bloku. Tako je Imre Nađi postao premijer u Mađarskoj i počeo provoditi reforme. Međutim, ubrzo je smijenjen jer je postojala zabrinutost da Nagy ne provodi politike koje odgovaraju Sovjetskom Savezu. Tako je na čelo ponovo došao Rakosi, no mađarski narod ubrzo je pokazao da Rakosija zaista više ne želi gledati.
Počinje revolucija
Izbili su protesti studenata kojima su se ubrzo uključili i ostali članovi mađarskog društva. Reformisti su htjeli veću slobodu, povratak Nagya i povlačenje iz Varšavskog pakta kako bi maknuli sve sovjetske vojnike iz svoje zemlje. Mađarski komunisti htjeli su pokazati narodu da čuju njihov glas pa su vratili Nađija.
Gospodin Nađi htio je obećati narodu promjene koje su htjeli pa je najavio decentralizaciju mađarske vlade, veće agrarne reforme i uvođenje višestranačja u Mađarskoj. Kada je u Moskvu stigla vijest o uvođenju višestranačja, bili su šokirani. Kakvo višestranačje u sovjetskoj Mađarskoj? Rusi, koji ni nemaju neku bogatu povijest demokracije i višestranačja, odlučili su odmah reagirati poslavši vojsku na mađarsku granicu.
Početkom novembra 1956. godine u Mađarskoj vlada opća panika jer su sovjetski tenkovi počeli napredovati prema Budimpešti. Mađarski otpor bio je snažan i organiziran, no nisu se uspjeli oduprijeti puno brojnijoj sovjetskoj vojsci. „Restauriran“ je red u Mađarskoj i novi čelnik bio je Janos Kadar, a Imre Nađi preseljen je u Rumunjsku.
1958. vraća se u Budimpeštu na tajno suđenje. Osuđen je da je kriv zbog kontrarevolucionarnog djelovanja i pogubljen. Time je završio period mađarskog bunta i revolucije, a posljedica toga bio je zakon kojim bi smrtno stradao svaki organizator štrajka u socijalističkog zemlji. Osim toga, iz Mađarske je pobjeglo oko 200.000 ljudi, razočarani događajima u zemlji.
Imre Nađi bio je zapravo uvjereni komunist, ali onaj koji je smatrao da decentralizirana uprava i manja stega koja je dolazila iz Moskve pružaju bolji model upravljanja državom. Htio je od Mađarske napraviti još jednu Jugoslaviju, zemlju koja mu je stajala na granici, a bila je primjer kako reći „ne“ Rusima. Ipak, Mađarska će svoju slobodu dočekati tek krajem stoljeća kada se raspada Sovjetski Savez.
1989. godine održan je ceremonijalni sprovod za Nađija kada je i rehabilitiran. Ironično, među govornicima našao se i mladi Viktor Orban koji je tada zastupao mišljenje da se Mađarska treba udaljiti od Sovjeta. Oko 200.000 ljudi sudjelovalo je na ceremoniji, a ovim događajem Mađari su zatvorili period komunističkog režima i sovjetskog petljanja u njihove poslove.
