Nedžad Latić, ugledni bošnjački publicista, danas urednik portala The Bosnia Times, u najavi za svoju novu knjigu kaže da želi izazvati intelektualni bunt protiv (n)ovog Pijemonta bošnjaštva. Latić je autor desetak knjiga i publikacija čija je primarna tematika nacionalna bošnjačka ideja.

Njegova knjiga „Boja povijesti“ smatra se bestselerom i uzima se kao vrlo referentna, jer je puna faktografije i svjedočanstava vezanih uz period od 20 godina (1983.-2003.) koje historija tretira kao „Izetbegovićeve godine“.  

Dugme i mesdžid

Šta je tematika knjige „Sarajevski Armagedon“?

- Knjiga je pisana u prvom licu i ja opisujem, faktički, Sarajevo onakvo kakvo sam ga vidio i doživljavao kao dječak prije četrdeset godina i današnje Sarajevo, ono šta je ostalo od svega u kulturološkom, religijskom i političkom smislu. To je vrijeme nastanka, recimo, "Bijelog dugmeta" i Tabačkog mesdžida, nastanka SDA i vremena što se zove tranzicija društva u kojem se formirao novi bošnjački Pijemont. Ali, knjiga je puna memoaristike i tretira, prema meni, vrlo značajne osobe iz „bošnjačkog kulturno-povijesnog kruga“ s kraja prošlog i početka ovog stoljeća. Koristim dosta arhivu, posebno arhivu Udbe iz vremena sedamdesetih godina, koje su bile prijelomne za našu nacionalnu povijest.

Šta Vas je motiviralo da pišete danas tu knjigu?

- Motivirala me srdžba, da budem iskren, koju imam prema nezahvalnicima, a koji danas, kako sam rekao, čine Pijemont bošnjaštva. Pišem o naknadnim saznanjima ko je sve i kako vukao konce i kreirao bošnjačku politiku. Problematizirao sam pitanje prisustva tajne muslimanske ruke u BiH. Problematizirao sam, naravno, i pitanje političkih ubistava u poglavlju "Ja ubiti ne znam" itd.

Ko sve pripada i ko sačinjava taj novi Pijemont bošnjaštva o kojem govorite?

- Naravno, radi se o bračnom paru Izetbegović, Bakiru i Sebiji, koji su na tronu, te brojnim lakejima iz SDA i Islamske zajednice.

Šta Vi, zapravo, otkrivate novo u knjizi o njima, a što narod već ne zna?

- Na prvi pogled sve je prosto k’o pasulj. I sve smo to dobili stranačkim izborima u demokratskom ambijentu u kakvom obitavaju manje-više sva društva i svi narodi nakon raspada Jugoslavije i ratova. Ali, ja sam vjernik musliman i kao takav pišem i obraćam se prvenstveno vjernicima. Kroz prizmu islamskog morala, pa i Šerijata, na šta rado pozivaju u izbornim kampanjama lideri SDA, pa i sam Bakir Izetbegović, ovaj i ovakav politički kontekst i kurs koji su zauzeli Bošnjaci malo šta ima s islamskim poimanjem vlasti. Nije to samo problem korupcije, lopovluka, nepotizma i drugih velikih harama i devijacija kojima obiluje SDA nego je problem principa. Tako mislim da Bakir uopće nema očev blagoslov za politički angažman. U tome je, sa stanovišta principa, drama bošnjačke politike, koju svakodnevno svjedočimo. Bošnjaci su dovedeni pred dilemu izbora demokratije ili dinastije!

Zašto mislite da Bakir nema očev blagoslov?

- U jednom intervjuu rahmetli Alija je takvo nešto i rekao.

Zagrebali ste osjetljive teme, bojite li se?

- Da, zaista sam prvi put nakon dvije i pol decenije pisanja počeo razmišljati o negativnim reperkusijama nakon objavljivanja knjige, što mi je unijelo i dozu straha. Ne krijem, počeo sam se bojati za osobnu sigurnost iz više razloga. Prvo, mnogo, zaista mnogo ljudi me sreće i savjetuje da se čuvam. Ljudi tačno uočavaju koje su to skupine i pojedinci od kojih bih se trebao čuvati. Radi se o radikalnim muslimanima, političkim mafiozama i osionim političarima. Privatno razgovaram i s kolegama i ne libim se, kada mi ukazuju na takve opasnosti, zatražiti podršku.

Nacionalna ideja

Odričete li se ideje za koju ste se zalagali, borili, pa i žrtvovali tridesetak godina?

- Kada nisam pogriješio 1983. kada sam se kao dječak smio zaputiti u Beograd uzeti advokata nemuslimana, radi se o gospodinu Rajku Daniloviću, da mi brani brata, zbog čega da se sekiram o naknadnim stavovima ili potezima. Kao što sam smio povezati Nikolu Muslima, kojeg je Nerkez Smailagić poslao iz Zagreba da brani Aliju Izetbegovića, naprimjer. Obojica su me opisala u svojim knjigama. Drugi moju ulogu prešućuju. Treći sve to bagatelišu i za njih sam ili nacionalista ili odmetnik. Zašto se sve ovo dešava? Najmanji je problem što se dešava meni. Ali, problem je da niko nikada nije rekao hvala ni dr. Ahmedu Smajloviću, koji je bukvalno usmrćen u 50. godini života jer nije htio osuditi „Izetbegovićevu grupu“. Ova sadašnja bošnjačka elita su primitivni makijavelisti i, nažalost, u takvom ozračju stasaju nam generacije. Oni uživaju u blagodatima vlasti i časti na žrtvama ne samo šehida nego i najbližih suradnika i velikih donatora i pregalaca za ovu nacionalnu ideju.

Posljednja bitka

 Zašto tako apokaliptičan naslov knjige?

- To je, zapravo, moj osobni Armagedon. To su moja prsa u kojima se odvija dijalog, raspeće, raskol... Moja prsa ispunjena su Sarajevom. Koliko god sam prosto pisao i opisivao situacije i ljude, pa se bojim kritičara zbog prostote stila kazivanja, toliko sam pisao namrgođenog čela i toliko sam odhukivao dok sam pisao knjigu.

Vrlo, vrlo teški procesi odvijaju se nama pred očima, koji mogu biti pogubni za Sarajevo i njegove žitelje, a koje kreira ova vlast! I zaista bi ovo mogla biti posljednja bitka „dobra i zla“ za ovaj grad!

Na braću Latić bačena je objeda

- Na nas braću Latić bačena je iftira, objeda kojom se hrane razni mediokriteti koje niko ne sauliše u njihovoj pohlepi za vlašću i čašću. Zbog toga u jednom poglavlju natenane opisujem nastanak bošnjačkih medija: “Muslimanskog glasa”, “Ljiljana”, BRT-a, kao i njihov nestanak. Nije to baš tako bizarna tema kako se u prvi mah čini, iako sam poglavlje naslovio „Prohujalo s ljiljanom“. Historijski to se može tumačiti pokušajem intelektualne nadogradnje nacionalnog pokreta, SDA, koji je trebao rezultirati nacionalnom renesansom - potcrtava Latić.