Foto: Osim: Veliki uspjeh „Vatrenih“ važan za cijeli region

INTERVJU

Legendarni Ivica Osim za „Avaz“: Pare i moć opasna su igračka

Razgovarala: Ema MASLO
22.07.2018 09:04
A
A
A

Ivica Osim, za prijatelje Švabo, a za ostatak Štraus s Grbavice, jedno je od značajnijih imena svjetskog fudbala. Čovjek koji je rođen u sarajevskom naselju Hrasno, legenda Željezničara, legenda BiH, legenda bivše Jugoslavije.

U Japanu ustanu i naklone se kada se njegovo ime spomene. O velikom treneru u toj su zemlji 2005. objavili knjigu „Riječi Osima“ i dodijelili mu veliko priznanje Orden izlazećeg sunca.

U austrijskom Gracu, grčkom Panatinaikosu i beogradskom Partizanu ostavio je neizbrisiv trag, a danima bi trajalo ispisivanje njegovih igračkih i trenerskih uspjeha te životnih principa zbog kojih ga zovu i fudbalski filozof iz BiH.

Sve je korupcija, nepotizam, samo priča o parama, krađi, ne može se tu živjeti mirno

O njemu se priča i piše biranim riječima, mada, kako uvijek naglašava, on to nikad posebno nije volio.

Trenutno je 77-godišnja legenda fudbala u austrijskom Gracu, u svom drugom domu, gdje je svakodnevno podvrgnut nužnim zdravstvenim ispitivanjima, ali to ga nije spriječilo da nakon završetka spektakularnog Svjetskog prvenstva s čitaocima „Dnevnog avaza” podijeli impresije.

Kaže nam da u Gracu redovno izađe, prošeta, trudi se što više gledati sport, a manje sve ostalo.

Na upit o tome prati li situaciju u Bosni i Hercegovini, odgovara u svom prepoznatljivom stilu.

- Teška su vremena. Šta je čovjek sve preživio, dobro i jest. Sve je politika. Nikako da se smiri kod nas, sve je korupcija, nepotizam, samo priča o parama, krađi. Ne može se tu živjeti mirno. Pare su opasna igračka. Moć, inače. Kod nas ovi to traže. Hoće pare i moć, koja je opasna. Moć nam se razbila o glavu. Moćnici hoće da zavade ljude. Ali, doći će tobe. Moramo se vratiti korak-dva unazad da bismo zgrabili unaprijed. Kada shvatimo da mi nismo ti kakvi mislimo da jesmo, već da smo mi onakvi kako nas drugi vide, bit će nam bolje - rekao je legendarni Osim za "Dnevni avaz".

Razgovor s njim nije jednostavan, običan.

Prvo je Osim potpisnicu ovog intervjua ispitao o vremenu u BiH, igračkom kadru sarajevskih klubova, sistemu igre u prvom pretkolu Evropske lige, kako su „Manijaci“ prihvatili novog trenera Slobodana Krčmarevića, šta predstavnici medija misle o ovom srbijanskom stručnjaku, prvim protivnicima Želje i Sarajeva u Evropi.

- Znači, protivnici su im bili talašika, da ne vrijeđamo talašiku. Ali, dobro bi bilo da se zadržimo po Evropi. Nismo imali priliku s reprezentacijom, pa da bar timove malo gledamo - zaključio je Osim nakon odgovora koje je dobio, pa smo se i mi prije prelaska na pitanja o netom završenom Mundijalu malo još zadržali na domaćem terenu.

Šta Vi mislite o Krčmareviću? Može li pomoći Želji?

- Iznenadio sam kada sam vidio da su ga doveli. Znam ga kao igrača, mislim da je korektan, da neće biti problema. Ali, vidjet ćemo od rezultata pa onda suditi.

Završeno je Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Francuska je šampion. Kakav je utisak ostavio Mundijal na Vas?

- Svjetsko prvenstvo zaslužuje dužu priču, analizu. Promjena je bilo, malo se geografska karta promijenila. Evropljani dominiraju, Južnoamerikanaca nigdje, žao mi je što nije neka afrička selekcija iskočila, zanimljivo bi to bilo i za ovaj prijelazni rok. Sve je u fudbalu postao novac. Glavna vodilja i igrača i trenera. Nažalost. I ovo Svjetsko prvenstvo bilo je dvoboj između fudbala i novca. Niko ne gleda igrače kao ljude, osobe, samo ih gledaju kroz pare. A fudbal se sveo na to.

Šta je obilježilo ovo Svjetsko prvenstvo?

- Rusi su napravili sve što su mogli u organizaciji, da približe svijet sebi, da pokažu da nisu divlja zemlja kako ih često predstavljaju. Sve je bilo mirno, sigurno, dobro organizirano. Nije bio fudbal perfektan. Barem nam je otklonio zablude da pojedinci sve mogu sami. Vidjeli smo, Boga mi, da ne mogu. Većina timova koji su računali da pomoću pojedinaca mogu nešto napraviti doživjela je krah. Teško će se ti igrači vratiti u život. Ako izgubiš negdje uz put Nejmara, Mesija, Pogbu... Svi imaju nadu da će neko odigrati ulogu Hrvatske, koja je bila totalna nepoznanica za mnogo stručnjaka, pa su sami sebe iznenadili i druge, pa su dali vjetar u leđa svima koji su beznadni, koji beznadežno žive. To je uvijek bilo. Senegal, Kamerun, Čile, Paragvaj, Urugvaj... uvijek se jave neke reprezentacije koje niko ne očekuje.

Ne može rat nikome ništa dobro donijeti, ali je Hrvatska maksimalno iskoristila taj postratni motiv


Kako komentirate uspjeh Hrvatske u Rusiji?

- Rijetko se nama dešavalo da neko s naših prostora bude među favoritima, da se spomene. To je već strahovit napredak za region. Cijela Evropa i svijet priznavali su da su Hrvati napravili dobar tim, mislim da je to njihov uspjeh, čitavog Balkana i fudbala s tog dijela Evropa.

Ne može taj nesretni rat nikome ništa dobro donijeti, ali su maksimalno iskoristili tu postratnu situaciju, taj motiv koji su dobili. Vrlo mudro su ga iskoristili kroz fudbal. Stalno su imali motiv i stalno su ga koristili. „Vatreni“ dugo traju kao reprezentacija. Igrači su im tako vaspitani, skromnost je dobra kao osobina. Treba sebe cijeniti, ali ne treba pretjerivati.

Treba naučiti od njih, kako kaže ovaj Zlatko Dalić, biti ponizan i pokazati skromnost, naučiti stajati na dvije noge, kada padneš, naučiti brzo ustati i opet stajati. Mora se priznati, oni ozbiljno rade.

Hoćemo li znati naučiti iz njihovog uspjeha?

- Promjena dobro dođe. Neka su nas malo trznuli. Kakvi smo mi, Balkanci, Bosanci, sad ćemo se uzjoguniti - ako oni mogu, možemo i mi. Ako nam to ne bude pokazatelj nekog puta novog, ništa neće, da razmišljamo drugačije, da budemo oprezniji. Najteže je mjeru naći. Da znamo sebe cijeniti onoliko koliko treba, a protivnika nikad ne potcijeniti, kao što mi znamo. Jer, mi kada nekoga potcijenimo, taj kod nas više ne može narasti da mu naspeš cijelu Miljacku, a uvijek nas skupo košta...U svim sferama.

Je li Hrvatska pokazala koliko je odskočila od balkanskog mentaliteta?

- To je pouka jedna dobra, da se s naših prostora korak može napraviti naprijed. Jer, kvalitet je kvalitet. Mi bismo trebali biti ponosni što neko s Balkana igra u Realu, Barceloni, da nastupaju po Evropi, Engleskoj. To je budućnost regiona, dobrih odnosa.

Ovo je lijepa stvar koja se desila i našem fudbalu. Luka Modrić igrao je kod nas, nije pao s kruške.

Kada ste spomenuli Modrića, nakon savršenog prvenstva na kojem je i proglašen za najboljeg igrača, je li mrlja bačena tokom veličanstvenog dočeka u Zagrebu kada je 500.000 ljudi bilo na ulici, a Luka i saigrači veselili su se uz Thompsona, koji je zabranjen u pola Evrope? Je li im to trebalo?

- Meni je nezgodno da pričam o tome. Mogu privatno, ali da se objavljuje bilo šta ne bi valjalo. Da bilo šta kažem negativno ili pozitivno... Nije mi teško hvaliti kada nešto valja. To je lako, to svi pokušavaju, čak i pretjeruju. Treba prikočiti.

Najbolje je da pričamo o fudbalu, uspjesima na terenu, sve ovo okolo što se dešava, a bilo je dešavanja...

Vi ste čovjek kojeg cijene svuda u regionu zbog Vaših riječi, stavova, djela. Šta Vas je odredilo kao takvog?

- Šta me odredilo kao čovjeka? Moj svjetonazor je: „Ne ponesi se u dobru i ne ponizi se u zlu.“ Treba se znati ponašati u situaciju u kojoj si. Što mi kažemo u Bosni - ne prose.....i se. Malo nam fali da budemo normalniji, korektniji i za druge i za sebe.

Bolje je da čovjek nekad sazna od drugih da je griješio, jer onda se može pokajati i ispraviti. Bolje da ti kaže nekad nego da umreš misleći da si idealan. Bolje da imaš vazda uz sebe nekoga ko te malo spušta.

Drugi rođendan

Ivica Osim krajem 2007. godine doživio je moždani udar.

- Novembar slavim kao svoj drugi rođendan, tada je sve prestalo i sve ponovo počelo. Supruga i sin mogli su me tada i halaliti, ali, sreća, zovnuše Hitnu. Od tada je borba - kaže Osim.

Sve imamo, ali uvijek nam ono nešto fali

Balkan ima talenata. Kako nam je rekao Osim, od igrača s ovih prostora mogu se napraviti tri vrhunske reprezentacije.

- Rastu u Bosni novi pjanići, džeke i sušići. Često se zapitam otkud nam više toliki talent za sve. Sve imamo. Ali, uvijek nam ono nešto fali. U Evropi nema ljepšeg mjesta od ovog našeg Balkana. Ali, znamo li mi to čuvati? Ne znamo - ističe legendarni Ivica Osim.

Historijski monolog



  • Foto: (Osim u Beogradu 1992.: Ostavka zbog Sarajeva )

Jedan događaj iz ratne 1992. godine najbolje govori o Osimovom karakteru.

Nakon što je Jugoslavija suspendirana s Evropskog prvenstva i prepustila svoje mjesto u završnici Danskoj (koja je, šokantno, osvojila kasnije šampionski trofej), Osim je preuzeo beogradski Partizan, osvojio Kup Jugoslavije, a onda sazvao pres-konferenciju 23. maja 1992. na kojoj je izgovorio historijski monolog.

- Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar, kad čovjek kaže: Odlazim, i gotovo. Ne vjerujem ni da mogu da idem ni u Firencu ni u Švedsku. To je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete. To je moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to dobro znate. Ali, ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad… pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a vi znate šta se tamo dešava. Toliko - rekao je tada Osim kroz suze.

Najbolji fudbaler zemlje koje više nema iz 1966. godine, napustio je Partizan, Beograd i selektorsku poziciju.

- Bio je to spontani potez. Ne daj Bože samo da se ponovi slično. Valjda smo naučili od prošlosti - kaže Osim 26 godina kasnije.

Više o:

Ivica Osim