Pronevjere miliona maraka, dolara ili eura u Bosni i Hercegovini postale su standardna dnevna vijest, pa je i informacija da su pojedini bh. državljani u švicarskoj podružnici HSBC-a krili više od četiri miliona dolara izazvala mlaku reakciju nadležnih organa.
Dok zemlje zapadne demokratije svim sredstvima pokušavaju iskorijeniti finansijske malverzacije, o čemu svjedoči podatak da su javnosti na pladnju ponuđene čak i informacije o mutnim poslovima moćnih banaka u Švicarskoj, u našoj državi ova se pošast godinama gura pod tepih.
Samo objavljivanje podataka o tajnim računima, pa čak i kada u njima ne mora biti ništa a priori nezakonito, na Zapadu je izazvalo pravu buru u javnosti, a institucije su se zainteresirale i pokrenule provjere i istrage.
Kod nas je druga priča. O kriminalu, tajnim računima, crnim fondovima i utaji poreza se govori svaki dan, a reakcije vlasti skoro nema.
Izvještaji o pronevjerama ratnih donacija, sumnjivim transakcijama u koje su prste upetljali aktuelni i bivši visoki državni zvaničnici, pranju novca kroz pljačkašku privatizaciju godinama skupljaju prašinu u ladicama bh. pravosuđa.
Mada se javnost svake četiri godine, smjenom vlasti, bombardira najavama o „pravnoj državi od ponedjeljka“ i tobožnjem obračunu s kriminalom, činjenice su posve drugačije.
U sudskim klupama i iza rešetaka jedva se nađu i sitni lopovi, a kamoli krupne ribe koje novac iz osiromašene države izvlače u švicarske i druge banke po bijelom svijetu.
