U godini kad se obilježava 20. godišnjica, svjetske sile pokrenule su inicijativu da se 11. juli proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Velika Britanija je, uz podršku Holandije i Amerike, uputila Generalnoj skupštini UN-a Nacrt rezolucije u kojem se traži kontinuirano dostojanstveno sjećanje na ubijene Bošnjake te se upozorava da svijet ne smije zaboraviti monstruozni agresorski zločin.

- Ohrabrujemo sve zemlje članice UN-a i drugih relevantnih organizacija, kao i civilnih organizacija da obilježavaju ovaj međunarodni dan. Osuđujemo bilo koji oblik poricanja genocida i pozivamo zemlje članice da razviju edukacijske programe koji će generacijama koje dolaze pomoći da spriječe da se genocid ponovi - samo su neke od tačaka Nacrta rezolucije.

I ovaj potez ponovo svjedoči da se genocida u BiH konkretnije sjete prijatelji sa Zapada nego bošnjački političari. I ranije je bilo napora da se Srebrenica za svagda stavi u globalne okvire sjećanja, ali ponajprije od preživjelih žrtava i rodbine 8.372 nevinih. Politika se, pak, samo deklarativno i riječima stavljala na tu stranu.

S druge strane, prvaci u Bošnjaka, kako se vole busati, imaju puna usta Srebrenice, šehida i njihovih majki jednog dana godišnje - 11. jula - i u izbornim kampanjama kada prosipaju šuplju da su istinski zagovornici interesa onih koji su izbjegli četnički nož.

No, istinu svi znaju - ti bošnjački političari, blago rečeno, lažu! Ako misle da je dovoljno pred kamerama prošetati Potočarima, uz nezaobilazni tužan izraz lica i vještački potresnu izjavu, varaju samo sebe. Njihovi interesi i motivi - isključivo lični - jasni su, jer i na ovom krucijalnom pitanju godinama demonstriraju da im je stalo samo do njih samih.

A nigdje ih nema kada ih trebaju majke Srebrenice i šehidska djeca iz cijele BiH, nema ih kada im je potrebna zdravstvena pomoć, krov nad glavom, penzija i posao... Pobjegnu u mišiju rupu i čekaju novu samopromociju, novi 11. juli.  

Stoga, ne treba ni pitati ko je zaista zaboravio Srebrenicu.