I pticama na grani više je nego jasno da u Rudniku mrkog uglja „Abid Lolić“ Bila Travnik već godinama mnogo toga ne štima i da je rudarski hljeb sa sedam kora u ovom rudniku već odavno postao borba za golo preživljavanje.
I dok rudari ovog nekada uspješnog rudnika, koji je bio sinonim za uspjeh u srednjoj Bosni, časno i pošteno zarađuju svoje plaće, mjesečno ispunjavajući sve potrebne norme kada je u pitanju iskopavanje uglja, Uprava rudnika, pa i „“Elektroprivreda BiH“ u čijem koncernu rudnik posluje, mjesecima pokazuju indolentnost prema rudarskim brigama.
To traje već godinama. Ni obustava rada skoro svaki mjesec, ni upiranja prstom od vođa sindikata u rukovodioce Društva da od rudnika prave privatnu prćiju, da su na sceni nezakonitosti, kriminal i pljačka državnog novca, za nadležne očito ne predstavlja nikakav problem.
Nasuprot toga, vlast godinama zatvara oči i preko podanika koje je instalirala na pozicije očigledno kupi kajmak nauštrb radnika koji od rudarske plaće prehranjuje svoje porodice. Dok njihov novac nestaje, vlast šuti, a rudari jedva preživljavaju.
Ni istraga Federalne uprave policije (FUP), koja provjerava kako je iz rudnika nestalo 18 miliona KM, nije znak bh. vlastima za uzbunu, jer u ovom preduzeću, kako tvrde radnici, davno je došlo vrijeme da neko konačno završi u zatvoru.
- Ma oni su ti kao oni mravojedi, sve što mi iskopama uglja, donesemo firmi desetine miliona KM godišnje, ovi naši pojedu. Ne možemo mi iskopat koliko oni mogu potrošit - samo je jedan od komentara rudara na novonastalu situaciju u ovom rudniku.
A „Abid Lolić“ samo je jedan od desetina rudnika u BiH koji dijele istu zlu sudbinu.
