Najavljeno produženje mandata EUFOR-u u Vijeću sigurnosti UN-a prevazilazi značaj očekivane autorizacije, jer se događa u novom posthladnoratovskom globalnom rasporedu snaga. Zato i nema mjesta nikakvoj ideološkoj ambivalentnosti Sarajeva, ponajmanje spinu ili bilo kakvoj zamjeni teza.
Nije, kako ističu neki bh. diplomati, ponajprije je važno da mandat međunarodnih vojnih snaga u BiH bude obnovljen konsenzusom. Nije jer rezolucija UN-a, koja to treba potvrditi, može biti usvojena i s devet od ukupno 15 glasova ukoliko nijedna od stalnih pet zemalja u Vijeću sigurnosti ne uloži veto.
Ali iznimno je važno da, ako se nešto ne promijeni, uz najavljenu šutnju ili namjerno pogrešno tumačenje dijela bh. diplomatije, Rusija iz nove UN rezolucije ne protjera rečenicu koja brani pravo BiH da nastavi svoj put ka euroatlantskim integracijama. To je poenta i ove nove diplomatske bitke oko Bosne u UN-u!
U danima kada se bh. pripadnost NATO-u, kao i ona u Crnoj Gori, a nakon što su Hrvatska i Albanija u tom savezu još od 2008., sada još više nameće kao nasušna potreba, vidljivo je da dio bh. diplomatije opet tim licitira. I, nažalost, nastavlja učestvovati u proceduralnim smetnjama, koje opako usporavaju kretanje BiH ka NATO-u već dugi niz godina.
Otuda ideal o željenom “konsenzusu” treba zamijeniti jasnim stavom Sarajeva da niko, pa ni moćna Rusija ne može sprečavati opredijeljenost BiH ka NATO-u i EU, vjerovatno čak i tim redoslijedom.
Jer, kako to kaže i američki ministar odbrane Aš Karter (Ash Carter), Rusija ugrožava svjetski poredak ne libeći se opet zveckati čak ni svojim nuklearnim potencijalom. Oni koji donose odluke u bh. diplomatiji, moraju se u sljedećih manje od 24 sata odrediti razumiju li to. I hoće li to da shvate.
