Dobivanje datuma za predaju aplikacije BiH za članstvo u Evropskoj uniji zasigurno jeste historijski za našu zemlju i značaj ovog čina, ma koliko ga neki smatrali i simboličnim, nikako se ne bi smio potcjenjivati. Prvenstveno zbog toga jer se na deblokadu evropskog puta čekalo punih osam godina, a istovremeno i zbog rezultata koji bi trebali uslijediti nakon 15. februara, kada zahtjev bude i zvanično predat.
Jer, aplicirati za ulazak u porodicu evropskih zemalja znači nastaviti punom parom posao koji je prethodio samoj predaji zahtjeva. Međutim, iako su neki od predvodnika reformskog puta, govoreći o pozitivnoj strani aplikacije, kazali da “sada nema natrag”, sagledavajući cjelokupnu situaciju i dešavanja u zemlji proteklih nekoliko mjeseci, činjenica je da je na tom putu još dosta onih koji “koče uzbrdo”.
Nisu među njima samo oni koji pričaju o referendumima i drugim raznim izglasavanjima i prijetnjama. I u redovima onih koji se deklariraju kao proevropski i reformski isplivavaju pojedinci koji su zarad ličnih ili interesa svedenih na porodično-klanovske veze spremni ugroziti opće interese.
Neminovno je ovo trenutak da se takvi kočničari promptno i efikasno zaustave. Jasno je da je i međunarodna zajednica prepoznala sve one koji odvlače pažnju s reformskih procesa. Otkriveni su i njihovi razlozi za takvo postupanje, a koje uzalud pokušavaju sakriti “smokvinim listovima”, poput onih o nacionalnoj ugroženosti ili “ustavnoj zakinutosti”.
Zato i iz međunarodne zajednice ponovo stižu poruke da nije vrijeme za političke nesuglasice. Naši političari konačno bi trebali uvažiti glasove koji ih pozivaju na stabilizaciju ekonomije, otvaranje novih radnih mjesta i borbu protiv nepravde i nejednakosti u društvu. Samo ako se ispoštuju ovi prioriteti, naš put u EU može biti nezaustavljiv.
