Iako je bilo očekivati da će udarne vijesti ove sedmice stizati iz Vijetnama zbog Donalda Trampa (Trump) i Kim Jong-una, to nije ni fusnota na američkoj televiziji. Posebno otkad je u Kongresu krenula brutalna ispovijest predsjednikovog advokata Majkla Koena (Michael Cohen).

Amerika još pokušava svariti Koenove riječi nakon što je priznao da je preko petsto puta “odvjetnički” stručno prijetio svakome, uključujući i novinare, ko se već zamjerio njegovom bivšem šefu. Plaćao je i stotine hiljada dolara da prikrije razne Trampove afere.

Propaganda i đavolji advokati

Neki ovdašnji TV kanali emitirali su scene iz “Kuma”, kultnog filma o američkoj mafiji i kongresnom svjedočenju mafioza iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Fascinirajuće je koliko je režiser filma Frencis Ford Kopola (Francis Coppola) 1972. predvidio šta će biti pedesetak godina kasnije. Očito, historija se ne ponavlja samo Balkancima.

Do jučer lojalni Trampov vojnik, đavolji “pravnik” Majkl Koen upozorio je Kongres da, ukoliko ovaj američki predsjednik izgubi izbore, naredne 2020. godine možda “neće biti mirne primopredaje vlasti” u Bijeloj kući.

Dok se u Kongresu branila američka demokratija s neizvjesnim rezultatom, Tramp je u Hanoju razgovarao s korejskim diktatorom. I prije toga pokušao da negira glavne američke obavještajne agencije, koje tvrde da nema govora o nuklearnom razoružanju Sjeverne Koreje.  

Ali, Tramp više vjeruje Vladimiru Putinu nego CIA-i. Prema vlastitom priznanju, upravo mu je ruski predsjednik rekao kako će Kim zaustaviti proizvodnju atomskih bombi i da Sjeverna Koreja više nije nuklearna prijetnja za Ameriku?!  

To je kontekst koji je oko vijetnamskog samita plasirala aktuelna američka administracija, ne izustivši mnogo oko već stvarno mogućeg apokaliptičkog atomskog rata između Indije i Pakistana. Ovako će se zbog (privremeno) primirene Koreje naš predsjednik imati čime hvaliti, čak iako su pregovori doživjeli kolaps. Naravno, i ako nas nešto novo ne iznenadi, baš u Aziji.

Opasne brojke i minuli romantizam 

Kako god, ovaj drugi američko-korejski pokušaj prošao je i uz veliki blagoslov Kine. Ona zadovoljno trlja ruke zbog ovakve geopolitičke koreografije i isprazne diplomatije spektakla koju forsira Trampova ekipa.

No, vodeći američki ekonomisti budno prate kako će se okončati onaj stvarni rat - tarifa i hoće li Amerikanci plaćati 25 umjesto 10 posto carina na uvoz kineske robe ako se Tramp i kineski predsjednik Ši Đinping (Xi Jinping) ne dogovore.  

Oni koji ispravno čitaju ovu etapu američke vanjske politike, čak i aktuelni američki angažman na Balkanu, ne mogu to više studirati kao romantičnu literaturu iz Hladnog rata, i bez “kineskih brojki”.

Produženi mir u Aziji najviše i odgovara Kinezima! Oni su doista glavna briga Amerikanaca. 

Hakerski virus "Made in China" ostaje u američkim kompjuterima. Za Ameriku je za sada nerješiv i problem kako spriječiti krađu svoje intelektualne svojine, ponajviše preko zajedničkih kinesko-američkih kompanija. Ako neko misli da je to puno manja opasnost od ruskih raketa, novih kineskih nosača aviona i vještačkih otoka u morima nadomak Japana i Koreje, onda još živi u minulom stoljeću, kada su se Amerikanci doista pitali uglavnom za sve.  

Martin Fildštajn (Feldstein), profesor ekonomije na Harvardu i bivši šef ekonomskog savjeta predsjednika Regana (Ronald Reagan), čovjek koji je u Upravnom odboru Trilaterale i jedan od 30 najpametnijih (Group of 30) ekonomista svijeta, zato - “rat” s Kinom stavlja u prvi plan.  

U 2017. godini deficit s Kinom iznosio je 375 milijardi dolara, što je dvije trećine od sveukupnog američkog trgovačkog deficita. Kinezi su pametni, upozoravaju vodeći američki ekonomisti, pa će pristati da kupuju više američke soje i prirodnog plina. Tako bi zamazali oči Amerikancima - kako im žele pomoći oko smanjenja deficita. U isto vrijeme raste izvoz kineske robe u sve druge zemlje svijeta. 

Američki potrošački termiti

Vidljiva redukcija američkog trgovačkog deficita omogućit će Trampu još jednu “pobjedu” i otvoriti mu neki novi manevarski prostor na domaćem terenu, upravo zahvaljujući Kini. Ali, ne zadugo. 

Ovo tvrdi Stefan Rouč (Stephen S. Roach), bivši šef za Aziju jedne od najmoćnijih investicionih banaka “Morgan Stanley”, sada glavni u ekonomskom istraživačkom centru na Univerzitetu “Yale” i autor knjige o međuzavisnosti Amerike i Kine.

Kaže da se predsjednik Tramp bavi “kozmetikom” umjesto politikom, a potcijenio je Kinu i njenu “otpornost i stratešku odlučnost”.  

Rouč tvrdi da Kina namjerno usporava rast da bi izbjegla “japanski sindrom” sunovrata.

Kineski ekonomski rast u ovoj godini bit će skoro tri puta veći nego u Americi. Iako je 2013. godine taj rast bio čak 20 posto, on je 2018. namjerno spušten na šest posto, dok će 2019. američka ekonomija rasti po stopi od 2,3 posto. 

Uz sve, radi se o dijametralno suprotnom pristupu. Kinesko društvo sklono je i motivira štednju, dok Amerikanci naprosto mazohistički uživaju u svom konzumerizmu i marketingu “tržišne čežnje”. Otuda i trgovački deficit. 

Prošle godine Kinezi su dva i po puta više štedjeli od Amerikanaca – 45 posto od bruto nacionalnog dohotka; u Americi je ta brojka jedva 18 procenata. Amerikanci, posebno srednji stalež, sve manje imaju odakle štedjeti, pa često “moraju” bankrotirati i zbog običnih medicinskih računa. 

Tako je to kad vam predsjednik (Tramp) gradi zid s Meksikom od šest milijardi dolara - koji nije ni nalik kineskom. Ali zato, tvrdi njegov advokat, priželjkuje kinesku “demokratiju” u Americi.