Među dvadesetak zemalja u svijetu koje dozvoljavaju smaknuće počinilaca najtežih krivičnih djela nalazi se Bosna i Hercegovina. Tačnije, smrtna kazna sastavni je dio Ustava Republike Srpske.  

Kako stvari za sada stoje, ona iz manjeg bh. entiteta neće u dogledno doba biti izbrisana.

Mnogi su i mnogo puta upozoravali da je to nedopustivo, da ta ustavna odrednica mora biti brisana, da su evropske vrijednosti jedno, a smrtna kazna nešto sasvim drugo, ali malo je ušiju koje slušaju.

Entitetski ustavni paket bio je pred otvaranjem prije desetak godina, ali nije bilo dogovora. Sve je urađeno da se iz Ustava RS briše smrtna kazna, ali je cijeli posao pao u vodu i prije nego što je došao pred Vijeće naroda Republike Srpske. U toj vodi je i danas.

Stvar je proste političke prirode: izabrani predstavnici Bošnjaka i Hrvata mogu u Vijeću naroda blokirati ustavne promjene ako smatraju da nešto nije dobro ili dovoljno dobro urađeno.

U ovom slučaju nisu bili dovoljno dobro urađeni amandmani koji im garantiraju zaposlenost u entitetskim institucijama.

Srbi, s druge strane, nikad nisu pristali na te zahtjeve i BiH, ponovo preciznije: Republika Srpske, i dan-danas ima smrtnu kaznu. Koja je, da stvar bude apsurdnija, neprovediva, jer je nema u Krivičnom zakonu.

U ovoj zemlji sve čeka neke dogovore. Ništa ne može da se gradi, popravlja i obnavlja dok se dvije ili tri strane o tome ne dogovore. Ali, kako će se one dogovoriti o onome što svima treba i nikome ne smeta kad se ne mogu dogovoriti o onome što nikome ne treba i svima smeta?