Skoro godinu dana građani, vlasti i policija Unsko-sanskog kantona čekaju da država donese strategiju za upravljanje migrantskom krizom.
Ovaj, posebno za sjever države, važan dokument niko i ne spominje, što će reći i da niko ne radi na njemu. Na vrijeme su to shvatili Krajišnici i odlučili migrantsku krizu, koja ne jenjava, kontrolirati na lokalnom nivou.
Mora im se odati priznanje, istovremeno su i molili i apelirali za pomoć „iz Sarajeva“, ali i uzeli stvar u svoje ruke. Pomoć međunarodnih institucija i volontera dobro je došla, ali nikad nije dovoljna. Kriza je zahtijevala promptne akcije - od osiguranja smještaja, hrane, odjeće, do zdravstvene zaštite, sigurnosnih mjera. Činjenica da i danas preko granice legalno i ilegalno stigne stotinjak migranata traži dodatne mjere.
Situaciju dodatno pogoršavaju nervoza i tenzije među pripadnicima različitih etničkih grupa migranata. Tuče, sukobi, nerazriješeni računi, napadi i na policiju, nažalost, postaju svakodnevica. Nerijetko deblji kraj izvuku i građani. No, to nije to zvono za uzbunu onima koji su zakonom zaduženi za rješavanje problema. Nema čak ni obećanja, pa ni ispraznih saopćenja da će se uhvatiti ukoštac i riješiti tereta kantonalne vlasti u Krajini.
Nakana komesara MUP-a USK Muje Koričića da u Krajini bude proglašeno vanredno stanje i uveden policijski sat samo naivnima se čini radikalna. To će, kaže Koričić, biti put da vlasti USK same počnu utvrđivati pravila ponašanja. Takva odluka nosi mnogo rizika, ali treba vjerovati onima koji su na terenu da je jedino moguća i opravdana.
S druge strane, ovaj očajnički potez dobro će doći ministrima, direktorima agencija, službi i ureda. Problem će, makar nakratko, biti riješen. Ti migranti ionako nisu njihova briga. A Krajina je tako daleko od Sarajeva. Od očiju i srca!
