Nakon višegodišnje pravne bitke, časna sestra Janja Martina Katović iz Glamoča izborila je pravo da bude imenovana na mjesto direktorice dječijeg vrtića koje joj je kao redovnici bilo uskraćeno.

Sestra Martina nije ustuknula pred diskriminatorskom politikom nadležnih i odlučno se suprotstavila ponižavajućim predrasudama po kojima neko, iako za to ima sve zakonske pretpostavke, ne može biti na čelu neke institucije zbog načina ispovijedanja i odijevanja koje vjera kojoj pripada propisuje.

Nije prvi put da časna sestra ili neka mualima naiđu na zid ignorancije nadležnih, ali i pojedinaca punih predrasuda koje takvi, samo zato što na sebi imaju habit ili maramu, smatraju manje vrijednim i nepoželjnim u društvu. Sjetimo se samo učiteljice iz Srebrenika kojoj roditelji iz jednog sela nisu dozvoljavali da uči njihovu djecu samo zbog toga što je bila pokrivena.

Hrabrost i izdržljivost sestre Martine u borbi za ostvarenje svojih prava zaslužuje svako poštovanje. Način na koji se ona borila sa sistemom pokazuje da treba vjerovati u pravdu i onda kada se učini da je pravda potonula u bezdan.