MNOGO PROMJENA

Najmanja država Balkana: Dug i turbulentan put Crne Gore ka EU

Glavni grad Crne Gore je Podgorica, dok status prijestonice ima Cetinje

Crna Gora je jedna od najstarijih država u Evropi. Mondo

Anadolija

9.11.2023

Crna Gora je jedna od najstarijih država u Evropi, i u proteklih 10 stoljeća je prolazila kroz razne oblike nezavisnog postojanja i saveza sa drugim balkanskim narodima i državama. Iako teritorijalno mala, zbog svog geografskog položaja, često je igrala važnu ulogu u značajnim procesima u prošlosti.

Mijenjala ime

Crna Gora je kroz historiju nekoliko puta mijenjala ime. Najprije Duklja, kasnije i Zeta, da bi ime Crna Gora ostalo do današnjeg dana. Prema posljednjem popisu, u Crnoj Gori živi oko 620.000 stanovnika. Podaci sa popisa iz 2011. godine su pokazali da u državi živi oko 43 posto Crnogoraca, 32 posto Srba i oko 10 posto Bošnjaka, dok je nešto manji broj onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao Albanci, Muslimani i Romi.

Glavni grad Crne Gore je Podgorica, dok status prijestonice ima Cetinje, jer je stoljećima unazad bio mjesto gdje su stolovali crnogorski vladari.

Za vrijeme Jugoslavije, Crna Gora je bila jedna od šest republika u sastavu. Period komunizma obilježen je značajnim infrastrukturnim ulaganjima, kako u Crnoj Gori, tako i u drugim republikama. Ipak, kako su se približavale devedesete godine prošlog stoljeća, tako je bilo i jasno da će Crna Gora, prije ili kasnije, svoj put morati graditi kao samostalna i nezavisna država.

Uloga i politika Crne Gore u ratovima

Period početka devedesetih godina obilježio je početak raspada SFR Jugoslavije, kao do tada, državnog uređenja šest republika. To je bio i početak rata u Hrvatskoj, koji se kasnije prelio i na Bosnu i Hercegovinu.

Crna Gora je u periodu kada je krenuo raspad SFR Jugoslavije bila u sastavu te države, a od 1992. godine zvanično je bila dio SR Jugoslavije. Njeni politički predstavnici u SFRJ, kasnije u SRJ, priklonili su se tzv. velikosrpskom državnom konceptu, te je i to odredilo ulogu Crne Gore u ratovima vođenim početkom 1990-ih godina, od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, do Kosova.

Crnogorski rezervisti su djelovali u sastavu JNA tokom devedesetih godina prošlog stoljeać na područjima Hrvatske i BiH, a tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović je bio blizak saradnik predsjednika Srbije, a kasnije i SR Jugoslavije, Slobodana Miloševića.

Tokom ratnih devedesetih godina na teritoriji Crne Gore počinjeno je nekoliko ratnih zločina kao što su zločini u Bukovici kod Pljevalja, zatim deportacija Bošnjaka iz Herceg Novog, Kaluđerski laz, logor Morinj, stradanje porodice Klapuh. Ovi ratni zločini počinjeni su dominantno nad pripadnicima bošnjačkog naroda nakon što su ratna zbivanja zahvatila BiH.

Ipak, Crna Gora je tokom ratova u okruženju prihvatila i odeređeni broj izbjeglica iz Hrvatske i BiH, a kasnije i sa Kosova.

Izlazak iz zajednice sa Srbijom

Politički zaokret iz 1997. godine, kada je došlo do cijepanja do tada jedinstvenog DPS-a, koji su predvodili Bulatović i Milo Đukanović, i formiranje SNP-a, koji je preuzeo upravo Bulatović nastavivši sa prosrpskom politikom u Crnoj Gori, bio je početak procesa izlaska Crne Gore iz zajednice sa Srbijom. Sve češće govorilo se o ideji samostalnosti.

Nakon rata na Kosovu 1999. godine, Crna Gora na čelu sa Milom Đukanovićem, tada predsjednikom države, širom je otvorila vrata za oko 120.000 izbjeglica sa Kosova, što je međunarodna zajednica u tom momentu ocijenila kao potez koji je Đukanovića predstavio kao evropskog političara.

To su bile godine kada je počelo stvaranje bloka za nezavisnost Crne Gore. Iako je ideja Liberalnog saveza bila da se referendum o nezavisnosti održi znatno ranije, njegova realizacija je bila upitna iz više razloga. Bio je to period tenzija, sankcija pod kojima je bila Jugoslavija.

Odnosi između Đukanovića sa jedne i Slobodana Miloševića sa druge strane bili su sve zategnutiji, pa su pregovori o budućnosti Jugoslavije trajali do 2003. godine, kada je potpisan Beogradski sporazum, kojim se preciziralo da se građani Crne Gore o nezavisnosti i izlasku iz državne zajednice Srbija i Crna Gora mogu izjasniti u periodu od tri godine.

Referendum o nezavisnosti održan je 21. maja 2006. godine. Sve oči evropske i svjetske javnosti bile su tada uprte prema Crnoj Gori, a najviše zbog straha od eventualnih sukoba.

Na referendumu je glasalo 419.240 građana, ili 86,5 posto od ukupnog broja birača.

Nezavisnost države podržalo je 230.661, ili 55,5 posto građana Crne Gore koji su izašli na referendum, dok je za ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom glasalo 185.002 ili 44,5 posto.

Skupština Crne Gore prethodno je usvojila Zakon o referendumu, koji je dogovoren uz preporuku Evropske unije. Za uspjeh referenduma bilo je potrebno da ga podrži 55 posto izašlih birača.

Referendumsko pitanje glasilo je - Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom. Nezavisnost Crne Gore proglašena je 3. juna 2006. godine, dok je 28. juna te godine Crna Gora postala 192. članica Ujedinjenih nacija, a 11. maja 2007. godine članica Savjeta Evrope.

Članstvo Crne Gore u NATO, proces članstva u EU

Nakon obnove nezavisnosti, krenuo je proces izgradnje institucija u samostalnoj Crnoj Gori. Visoko na agendi postavljen je cilj članstva Crne Gore u NATO i EU. Crna Gora je pregovore sa EU započela 2012. godine. Do danas, otvorena su sva pregovoračka poglavlja, ukupno 33, dok je privremeno zatvoreno tri poglavlja.

Stagnacija na planu napretka ka EU dešava se posljednjih šest godina, a razloga za to je više. Prije svega, nejasna strategija EU oko proširenja na Zapadni Balkan dovela je do toga da skoro sve države u regionu ne bilježe napredak ka EU. S druge strane, u Crnoj Gori je u posljednje tri godine došlo do promjene tri Vlade, što takođe utiče i na ovaj proces.

Paralelno sa pregovorima o članstvu u EU, Crna Gora je pregovarala i oko svog članstva u NATO Alijansu. Punopravna članica ove asocijacije postala je 2017. godine.

Odnosi sa susjedima i Turskom

Crna Gora danas ima više nego dobre odnose sa susjedima. Nema otvorenih pitanja, sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom je i ratifikovan Sporazum o granici. Dobre bilateralne odnose Crna Gora ima i sa Republikom Turskom. Upravo je Turska jedna od prvih zemalja koje su priznale nezavisnost Crne Gore, a također bila je značajna podrška Crnoj Gori na putu ka članstvu u NATO. Crna Gora i Turska danas imaju i dobre ekonomske i kulturne odnose.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.