Subota, 19. juli

Zahvalnost Sarajlijama

Dvanaest dana je proteklo od početka agresije na Gazu. Danas je tamo ubijeno 47, prvenstveno civila, i na stotine ranjeno. Danas sam odlučio da odmorim nakon jučerašnje mirne šetnje koju je organiziralo Udruženje „Palestinska dijaspora“.

Suosjećanje i razumijevanje Sarajlija koji su ispratili šetnju je vidljivo i ne može se objasniti. Naravno, razumjeli su oni zbog čega smo izašli na ulice. Sve to su i oni doživjeli, ne tako davno. Zahvalan sam svima koji su došli da nas podrže, uprkos tome što je dan posta i što je velika vrućina.

Nedjelja, 20. juli

Holokaust u Eš Šedžaiji

Trinaesti dan od početka holokausta u Gazi. Danas je ubijeno oko 70 ljudi, mahom djece i žena. Slušao sam vijesti oko šest ujutro, nakon što sam klanjao sabah i sačekao vrijeme jutarnjeg namaza. Kažu da su snage otpora ubile 14 agresorskih vojnika i jednog zarobili. Pomislio sam u sebi: „Allah te sačuvao o Gazo! Okupaciona vojska neće gledati, već će se osvetiti i iskaliti bijes nad nedužnim civilima. Nažalost to se i desilo. Nije prošao ni sat a već su stigle strašne vijesti o pokolju i ubistvu žena, djece i staraca u mjestu zvanom Eš Šedžaije. Granate i rakete su padale kao kiša, te su stanovnici ovog mjesta, u ranim jutarnjim satima, ostali zatrpani u svojim kućama. Tako jedno divno mjesto koje je bilo predviđeno za stanovanje postade groblje.

Ovaj dan će ostati sramota u historiji nacističke, okupacione vojske koju je ponizio pokret otpora moga naroda i nisu našli drugog načina da se osvete osim da ubijaju civile koji spavaju. Ovaj dan zaslužuje da se zove „dan holokausta u Eš Šedžaiji“ ili „Dan poniženja za okupatore, a dan ponosa i slave za snage otpora“.

Inače, nedjelju sam proveo radno i poslao na stotine poruka u kojima sam obavještavao ljude o akciji prikupljanja sredstava za Gazu.

Ponedjeljak, 21. juli

Brojni kontakti

Četrnaesti dan napada na Gazu, jedan od najkrvavijih od svih. Ubijene su još 103 osobe, a na stotine ih je ranjeno. Neću nikada zaboraviti glas doktora kojeg je tog jutra prenosila „Al Jazeera“, kako bi prenio svoje utiske s terena. Kaže da je došao da pomogne porodici koja broji 11 članova. Sjeli su tu večer za sofru kako bi iftarili. Međutim, raketa je pala među njih i pretvorila trenutke sreće i iščekivanja iftara u trenutke žalosti i jada. Kaže doktor da niko nije preživio... Ovi napadi su postali kao stroj za mljevenje ljudskog mesa, kako bi se nahranila ova nacistička država.

I danas sam ostvario brojne kontakte kako bi se našao način da se što više ljudi i organizacija uključi u našu akciju.

Utorak, 22. juli

Hvala navijačima Želje

Petnaesti dan divljačkih napada na Gazu. Ovaj dan odnio je 57 života, a još na stotine je ranjenih...

U podne nas je primio reisu-l-ulema Husein Kavazović, mene i Džemala Muslaha. Doktor Naser Nabil i Murad Abid nisu mogli ići s nama, zbog silnih obaveza vezanih uz aktivnosti humanitarne akcije za Gazu. Susret je bio prijateljski i blizak. Vidio sam u očima cijenjenog reisa da je uzbuđen i tužan zbog svega što se dešava u mojoj zemlji. Obećao nam je da će Islamska zajednica pomoći našu akciju.

Nastavio sam s organizacijom i upravljanjem aktivnosti sve do kasno u noć.

Nemam riječi da izrazim zahvalnosti i poštovanje navijačima Željezničara. Njihov glas se čuo daleko kada su pjevali pjesme u znak solidarnosti s Gazom i Palestinom. Svima njima upućujem pozdrave i divljenja u ime palestinskog naroda i pozivam ih da se priključe akciji prikupljanja humanitarne pomoći. Nadam se da će  održati svoj duh saosjećanja sa s mojim narodom i da će ovaj klub nekada organizirati humanitarnu utakmicu kao znak podrške stanovništvu Gaze.

Srijeda, 23. juli

Velikodušni dragi Bosanci

Šesnaesti dan vatrenih napada na Gazu - život su izgubile 73, a opet ranjene na stotine osoba. Dan je počeo gostovanjem dr. Nasera Nabila, jednog od članova „Palestinske dijaspore“ i njenog bivšeg predsjednika, na TVSA, gdje je govorio o osmogodišnjoj opsadi Gaze u kojoj živi oko 1,8 miliona ljudi. Dr. Nabil je govorio i o posljednjoj agresiji koja nema milosti niti prema dojenčetu, niti prema majkama, ni starcima, nepokretnima... Hvala Allahu, danas su članovi Udruženja primili mnoge pozive od Bosanaca i Hercegovaca, raspitujući se o načinu kako da pomognu. Nakon toplih riječi i djela nije mi preostalo ništa drugo nego da se poklonim i skinem kapu iz poštovanja prema ovom divnom narodu. Taj dan mi je došao jedan mlađi čovjek u džamiju i predao mi 1.000 KM. Vjerovatno je to njegova mjesečna zarada. Bože dragi, kako ste velikodušni dragi Bosanci!

Četvrtak, 24. juli

Humanitarni i broj računa

Prošao je i sedamnaesti dan bitke za Gazu. Do trenutka kada pišem dnevnik, broj žrtava je porastao na 120. Noćas je bila 27. noć ramazana. Proveo sam je u pojačanom ibadetu, zikru, noćnom namazu u džamiji u Sokolović-Koloniji. U potpunoj tišini i miru, bez raketa i granata, što nije slučaj s mojom Gazom. Tamo su rakete omele i obilježavanja ove velike noći, kao i sehure i iftare, još od desetog dana ovog časnog mjeseca.

Noćas sam se, na sehurskoj sofri, družio s mnogim privrednicima ovoga kraja. Svi su iskazali svoju spremnost za uključivanje u akciju prikupljanja sredstava za Gazu.

Naša kampanja je sve veća i nadam se da će dospjeti u svaku kuću u Bosni i Hercegovini. Ovim putem pozivam sve medijske kuće i pojedince da promoviraju našu kampanju i da šire sljedeći humanitarni broj: 090 291 098 i broj računa: 11413065320039654.

Petak, 25. juli

Moralna bitka

Osamnaesti dan moralne i etičke bitke u Gazi. Kažem moralne, jer evo od prvog do posljednjeg dana pisanja dnevnika nasilje i paljevina ne prestaju. Priča se nastavlja. Čujem neke ministre u izraelskoj vladi da pozivaju ka nastavku nasilja nad Gazom. Bez obzira na katastrofalne rezultate ovih napada, mogu reći da su snage otpora u Gazi pobjednici, a izraelski krvoloci apsolutni gubitnici u tom moralnom ratu.

Izrael kaže da ima pravo da se brani!!! Logika koju, nažalost, podržavaju predstavnici mnogih zemalja. Krvnik, ubica i silovatelj, koji posjeduje najmodernije i najnovije naoružanje, ima pravo da udara, ubija i siluje i ne pošteđuje ni drvo ni kamen ni ljude. S druge strane, žrtva koja je slaba ne posjeduje ništa osim improviziranog oružja, a nema pravo da se suprotstavi nasilju i nepravdi i brani vlastitu zemlju!?

Nažalost, Ujedinjeni narodi (UN) samo posmatraju cionističku tvorevinu koja odbija poštovati bilo kakvu rezoluciju izdatu od te međunarodne institucije. Danas sve vrijednosti bivaju ubijene i zakopane iz vlastitih redova UN-a. Njihovi predstavnici ovih dana daju izjave širom Zemlje. Izjave koje izjednačavaju krvnika i žrtvu, ubijenog i ubicu, tlačitelja i onih koji brane život, slobodu i dostojanstvo.