Među najpoznatijim tekijama u našoj zemlji je i tekija šejha Abdurrahmana Sirri Sikirića na Oglavku kod Fojnice.

Od 1798. godine s Oglavka počinje sjati do tada neviđena svjetlost te počinje teći nepresušni izvor tajni i Božije ljubavi.

Otvorena svima

Šejh Sirri-baba, kod nas uobičajenije Sirrija, od Oglavka je napravio duhovno središte na Balkanu, a od tekije tesavufski centar tog vremena. A bio je i bošnjački pjesnik. Za Oglavak, nakšibendijsku tekiju i njenog prvaka šejha Sirriju čuli su i carstvo i sultan i veziri, pa su pomagali Oglavak i još ga oslobodili svih poreza i nameta.

Ovu priču o duhovnosti Oglavka prenosi nam potomak velikog nakšibendijskog šejha Sirrije, Kenan ef. Sikirić. On danas vodi tekiju u pročelničko-imamskom smislu.

Za "Avaz" navodi da je tekija mjesto koje putnik namjernik neće lako zaboraviti, jer su njena vrata otvorena svima, a rijetki su oni koji se nakon posjete nisu zaljubili u čudesnu atmosferu ovog prostora.

Prema njegovim riječima, ovu najčistiju baklju duhovnosti, o kojoj se on danas brine s ocem hadži Abdullahom, nastavila su održavati po starini i redoslijedu njegova dva sina - šejhovi Abdullatif i Šakir, zatim unuci - šejhovi Abdulhalim, Abdulfettah i Halid te praunuk šejh Ibrahim do 1967., kada se nastavlja s vekilstvom do danas.

- Oglavak nosi breme slave dolaskom ovog šejha na te prostore, koji svoju širinu i dubinu šejh Sirri opisuje u jednom distihu: ..."Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more! U meni je cijeli svijet, ja sam svijet i njegova sadržina" - ističe ef. Sikirić.

Ef. Sikirić: Potomak danas vodi brigu o mejdanu

U sufijskoj pjesničkoj simbolici često ćemo pronaći epitete za učenjake ili neke institucije u riječima - majdani znanja. A tim majdanima u kojima se crpilo, prerađivalo i nudilo znanje, pripadala je i ova tekija na Oglavku, uspostavljena oko 1800. godine, pogotovu u periodu kada je tu tekiju vodio ovaj nadaleko čuveni šejh Sirri-baba, o kojem se u to vrijeme već čulo i u Kini, a i u Indiji.

Emir Gačanović, fotograf i publicista, napisao je knjigu "Šejh Sirri-baba oblikom kaplja, sadržinom okean".

Gačanović ističe da je u ovoj maloj tekiji i oko nje bujala katedra sufizma koja je svojim aktivnostima i metodikom krijepila i oplemenjivala gorštake tog kraja, baš kao i starija, Husejin-babina tekija iz Živčića, koja joj je bila uzor za model uspjeha.

Šejh Sirri-baba nikada nije bio zaboravljen među dervišima, a njegove ilahije i poruke i danas su najdraža poslastica na njihovim druženjima.

Hambari mudrosti

- U zabiti, pod Zahor planinom cvjetali su znanje, dobročinstvo, umjetnost, humanizam. Prenosio je šejh Sirri-baba okolnim gorštacima znanja iz poljoprivrede i voćarstva, učeći ih tako po kineskoj poslovici da sami love ribu, što je mnogo korisnije nego hraniti ih njome. Istovremeno, duboko svjestan da svi koji dolaze na tekijski prag nisu skloni tim vještinama, zbog različitih hendikepa, pa je takve obilato pomagao i oni ga prozvaše dobročiniteljem i majkom sirotinje. A one koji su težili da nahrane dušu i srce, takve su čekali puni hambari mudrosti, utjehe i tople riječi - ističe Gačanović.

Dodaje da su se na oglavačkoj katedri izučavali i prakticirali strani jezici, lijepo ponašanje, dobročinstvo, kaligrafija, ljubav prema Bogu i ljudima, solidarnost, jačanje duha i tijela, prepisivanje i širenje mudrih i korisnih poruka, ljubav prema lijepoj riječi i svemu što postoji na zemlji i u svemiru kao kreaciji Uzvišenog Stvoritelja.

Uništavali su se tu ego i sujeta, zavist, ljubomora i ružna misao, a o ružnom djelu da i ne govorimo.

Dolazili su i Husein-kapetan Gradaščević, valije, paše...


Gačanović: Napisao knjigu

Abdurrahman Sirri sin Mehmeda sina Fadlullaha Baltaoglu (kasnije Sikirić) rođen je u Fojnici oko 1775. (prema nekim izvorima 1785.) godine. Njegov otac i djed bili su visoko obrazovani ljudi, zvanjem kadije (šerijatske sudije).

Mekteb i medresu Abdurrahman Sirrija završio je u Fojnici, u kojoj je, opet prema usmenim izvorima, u to vrijeme kao muderis radio i čuveni šejh Husejin-baba Bošnjak.

Naporedo s angažmanom u medresi, šejh Husejin bio je i pročelnik mjesne tekije gdje je mladi Abdurrahman stekao prva znanja o sufizmu i tarikatu, da bi ih kasnije produbio u tekiji u Vukeljićima-Živčićima (Hukeljićima), gdje se povukao ovaj čuveni šejh. Šejh Husejin svog posinka i svog jedinog derviša uveo je u nakšibendijski tarikat i dao mu nadimak Sirri (Tajnoviti), odnosno onaj koji zna tajne života i svemira, usmjerivši njegovo obrazovanje, posljedično i životni poziv, ka tesavufu i tarikatu, pisao je svojevremeno zagrebački „Behar" o šejhu Sirriji.

Narodna predaja, koja kao i svaka legenda sadrži zrnce istine, glasi:

„...u Fojnici je živio kadija Mehmed Balta-zade sa svojom ženom. Jednog jutra, kad su ustali, kadinica reče svome mužu da je usnila jedan lijep san. "Dođe mi visok šejh, pa mi reče: „Rodit ćeš muško dijete i nadij mu ime Abdurrahman." "Kadija pogleda u svoju ženu pa reče: "Pa i ja sam to isto usnio." Bilo je to iznenađenje u kući. Kadinica je bila pri porođaju, pa je vrlo brzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdurrahman. Kad je djetetu bilo oko šest godina, došao je šejh Husejin-baba u Fojnicu. Jednog jutra zakucao je na vrata kadijine kuće. Kadija reče malom Abdurrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali Abdurrahman je odmah otišao i otvorio ih. Kad je ugledao visokog šejha, brzo se vratio i rekao: „Eno onog šejha što je meni ime nadio."

Primili su ga s velikim poštovanjem, a on im je rekao da će mali Abdurrahman, kad odraste, njemu na nauke u Živčiće. Poslije završene fojničke medrese odlazi u Živčiće na nauke kod šejha Husejin-babe. Jedne večeri, kad je šejh pošao spavati, rekao je Sirriji da mu donese mlijeka da se napije. Kad je donio mlijeko, šejh je spavao. Čekao je da se probudi. Tako je čekajući, dočekao zoru. Kad je vidio šejh Husejin-baba da Abdurrahman još stoji s mlijekom, rekao mu je: "Sve ispite si položio."

Temeljito osposobljen u tesavufskoj nauci, Abdurrahman Sirri na svom posjedu Oglavak osnovao je tekiju. Tu, kao autoritativni Sirri-baba, osobnim ugledom i umješnošću, formira popularno tesavufsko i tarikatsko središte koje, zaslugom svoga šejha, postaje jedna od najglasovitijih tekija u BiH.

Vremenom se šejh Abdurrahman Sirrija razvio u znamenitog duhovnog pregaoca i prosvjetitelja koji je svojim moralnim životom i principijelnošću izaziva simpatije i poštovanje. Njegova tekija postaje ubrzo značajan centar koji posjećuju svi znamenitiji Bošnjaci. Ugled i utjecaj šejha Sirri-babe bili su toliki da je svaki novi namjesnik Bosne smatrao svojom dužnošću posjetiti velikog svetitelja.

Poznato je da su u tekiju na Oglavku, da izraze svoje poštovanje šejhu Sirriji i njegovim nasljednicima, dolazili, između ostalih, bosanske valije Mehmed Vedžihi-paša, Morali Namik-paša, Mehmed Kamil-paša, upravitelj Hercegovine Galib Ali-paša Stočević i drugi prvaci onog vremena, poput vođe pokreta za samostalnost i samoupravu Bosne i Hercegovine i prvi od naroda izabrani bosanski vezir Husein-kapetan Gradaščević. Posjete tekiji i turbetima na Oglavku nisu prestale ni poslije Sirri-babinog preseljenja, a historija posebno bilježi posjetu čuvenog Omer-paše Latasa.