Vlast nije obnovila nijednu kuću, nove poplave mnoge građane zatekle u šatorima

Obećanja vladajućih stranaka pala u vodu, ništa nije urađeno, a nevrijeme opet opustošilo bh. gradove

C. U. – N. Br. – A. DŽ. - N. T.

 

 

Stotine hiljada građana Bosne i Hercegovine kojima je u majskim poplavama i klizištima uništeno sve što su imali i danas žive na rubu egzistencije. Mnogi su ostali bez krova nad glavom, imanja koja su godinama stjecali, hiljade porodica neće se moći vratiti u svoja sela...


Nisu se ni oporavili od poplava u maju, a novo nevrijeme koje je ovih dana haralo našim krajevima donijelo je i nove nevolje. Klizišta su opet nosila kuće, stotine objekata su poplavljene, bujice su uništile puteve, mostove... Kao i prije tri mjeseca, nastradali su gradovi u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu te u većem dijelu RS.

Građani su ponovo, kao i u maju, bili prepušteni sami sebi, nespremne vlasti nisu im mogle pomoći. Obećanja političara na vlasti da će učiniti sve da pomognu unesrećenom stanovništvu, nakon skoro tri mjeseca od prve prirodne katastrofe, ostala su samo pusta obećanja. Kako stvari stoje, isto će biti i nakon nove nepogode.

 

Veliki lopovluk

Na terenu, u poplavljenim područjima kojima je nanesena najveća šteta, u općinama Maglaj, Žepče, Zenica, Doboj..., ali i u Posavini, situacija je skoro ista kao i u maju - katastrofalna. Vlasti nisu obnovile skoro nijednu kuću, a stanovništvo je prepušteno samo sebi i na milost nevladinih humanitarnih organizacija i pomoć pojedinaca.

Stanovnici sela Čole u Željeznom Polju kod Žepča, kojima su poplave uništile sve, spavaju u šatorima i ogorčeno kazuju da u tom kraju još nijedna kuća nije obnovljena.

Od ministara svih nivoa vlasti, a najviše kadrova SDP-a i SDA, koji su ih posjećivali, dobili su samo prazna obećanja. Pored njihovih uništenih kuća slikali su se predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak, te brojni ministri iz Zeničko-dobojskog kantona.

- Skoro tri mjeseca je prošlo, a ništa nije urađeno. Kada su dolazili u Željezno Polje, obećali su da će otkopati zatrpanu kuću moje sestre Sadete Idinović, ali mašina je vraćena čim su završili sa slikanjem i otišli iza prve krivine. Živim u ovom malom šatoru, jer mi je voda kuću nosila 750 metara. Bila je u Željeznom Polju, a sada je u Donjoj Golubinji. Dane i noći provodimo u šatorima i niko nam ne pomaže – kazao nam je mještanin Asmir Tutnjić.

Zbog činjenice da su političari tu samo za vrijeme fotografiranja, osamdesetogodišnji Alija Tutnjić izgubio je svaku nadu da će im vlast pomoći.

- U starosti sam ostao bez kuće, a s penzijom od 320 maraka ne mogu čestito ni liječenje platiti. Ovdje je veliki lopovluk – kazao je Alija.

Ogorčenim mještanima već sada je jasno da su obećanja potpredsjednika SDA Bakira Izetbegovića i čelnika SDP-a Lagumdžije da će do zime imati krovove nad glavom samo prazna obećanja.

- Do zime moramo kvalitetno smjestiti svakog čovjeka. Dakle, o svakom čovjeku se moramo pobrinuti, da ima krov nad glavom, da normalno živi, da ima izvore za život – izjavio je Izetbegović u medijima odmah poslije poplava.

Kao po dogovoru, skoro istu misao u maju je izrekao i Lagumdžija:

- Ono što je prioritet jeste da vidimo kako da prije zime svi ljudi ove zemlje imaju krov nad glavom i, drugo, kako da se postojeća radna mjesta koja su uništena očuvaju i da se proces obnove iskoristi za kreiranje novih radnih mjesta.

Međutim, informacije s terena govore suprotno. Osim što su na donatorskoj konferenciji održanoj u julu u Briselu prikupili mizerne donacije, a državu zadužili za 1,3 milijarde KM, Izetbegović i Lagumdžija nisu ništa konkretno uradili za građane kojima je nevrijeme uništilo sve. Stanovništvo nije dobilo ni marku.

Posebno teška situacija je u Maglaju, gradu koji je u poplavama pretrpio velike štete. I tri mjeseca poslije katastrofe građanima niko ne pomaže.

Hakimu Šehiću, kako nam je kazao, voda je uništila sve što je decenijama stjecao.

- Općinske vlasti su neažurne kada su u pitanju sanacija i podjela pomoći. Za sve ovo vrijeme došla je samo jedna komisija da konstatira štetu i to je sve. Zatajili su svi nivoi vlasti. Svi se negdje traže, a nas nema nigdje. Gdje su pare da saniram štetu – ogorčen je Šehić.
 
Kuće Božice Kandić i Rašide Mušinović iz naselja Parnica također su poplavljene, a kako su nam rekle, niko nema interesa da im pomogne pri sanaciji. Zbog toga su, ističu, svi građani primorani bilo kakvu pomoć i pravdu tražiti na protestima te blokadama puteva ukazati vlasti na obaveze prema narodu.

U Maglaju svakodnevno ukazuju na niz nepravilnosti u raspodjeli humanitarne pomoći koja je pristigla u taj grad, a koju su slale nevladine organizacije, humanitarci i građani.

 

Uništena mehanizacija

 

Sakib Isaković iz Orahovice kod Zenice uselio je u prvu novoizgrađenu kuću stradalima u majskim poplavama. Skoro tri mjeseca nakon tragedije Sakib će dobiti novi dom, ali ne od vlasti. Kuću su mu sagradili novcem prikupljenim od građana kroz projekt "Srcem za BiH" i "Otvorena mreža".

Troma, neefikasna i komplicirana vlast na tri nivoa, opterećena korupcijom, neusklađenim procesima, još priprema projekte, planira, strateški odlučuje, ali rezultata na terenu u zeničkoj regiji nema.

Ništa bolja situacija nije ni u Posavini. Ni u ovaj dio BiH nije dopremljena pomoć građanima kako bi mogli, ako ništa drugo, nahraniti ostatak preživjele stoke, zasijati nove poljoprivredne kulture na uništenim poljima, obnoviti mehanizaciju i urušene kuće.

U jednom od najvećih posavskih sela Donjoj Mahali kod Orašja zabilježili smo tragičnu priču 53-godišnjeg Ive Oršolića. Ovom poznatom poljoprivrednom proizvođaču, kako nam je kazao, poplava je nanijela štetu veću od 250.000 maraka. Uništeni su mu ogromna količina stočne hrane, usjevi, nepokretna imovina, mehanizacija, rezervni dijelovi...
 
- Voda mi je uništila ili odnijela šest vagona suhog kukuruznog zrna i vagon ječma i zobi. Samo sam u tome imao štetu od oko 30.000 maraka. Voda duboka više od dva metra poplavila mi je pet traktora, dva kombajna i puno radnih strojeva. Za sve to je potreban remont, a to mnogo košta. Neki strojevi su postali neupotrebljivi i otpisat ću ih jer je popravak preskup. Na njivama mi je uništeno oko 70 hektara usjeva, a šteta je ogromna. Uništena je i moja porodična kuća – rekao nam je Oršolić, ogorčen jer su mu, i pored svega, poslali račun za struju.

Slična situacija je i u ostalim poljoprivrednim domaćinstvima u Posavskom kantonu, koja do danas nisu dobila ni marku pomoći.
  

U Kosovi komisije nisu ni štetu popisale

U općini Maglaj klizišta su uništila skoro 500 kuća, u Kosovi, Bradićima, naseljima novošeherskog kraja. A mještani su nam kazali da će u Kosovi i Bradićima teško više i biti života.

- Klizište se malo primirilo, ali nas muče drugi problemi, gdje prezimiti. Da ćemo do zime biti u svojim kućama davno su obećali, a još ni komisija nije izašla da procijeni štetu, a kamoli nešto drugo – kazao nam je Mehmedalija Čolić iz naselja Alići kod Kosove.

Dobio 90 KM pomoći

Oršolić je posebno ogorčen zbog činjenice da nije dobio nikakvu pomoć nadležnih državnih institucija.

- Nažalost, do danas sam dobio samo tri vreće mekinja i dvije stočnog granulata. To je vrijedno 90 maraka! Dali su mi i tri vrećice sjemenskog kukuruza i za to sam morao ići tri dana zaredom i moliti nekoliko puta da mi daju, dok su drugima davali sjeme iako ne obrađuju zemlju. Možete zamisliti šta mogu zasijati sa te tri vrećice kad godišnje obrađujem oko 70 hektara. To je žalosno i jadno, pitam djelitelje kuda su otišle donacije – ističe Oršolić.

NA VRH

Podijeli članak na