Ako Hilari Klinton (Hillary Clinton) pobijedi u novembru 2016. godine i ponovo se u januaru 2017. useli u Bijelu kuću, Bil Klinton (Bill) sigurno neće biti “prva dama” Amerike. I neće biti zadužen za cvjetne aranžmane, kićenje jelke ili sastavljanje menija za svečane državne večere, kao što to obično rade “supruge” predsjednika. Ovo je izjavila upravo Hilari, najavivši da će Bil biti njen savjetnik, zadužen za neke teške svjetske tipove i političare poput Vladimira Putina!  

Bosna nije prioritet

- Pitat ću ga o ekonomiji i šta da radimo s puno teškim ljudima na svijetu - rekla je Hilari u popularnoj emisiji TV mreže NBC “Kasno navečer”. 

Ona će svog muža, kazala je, slati i u “specijalne misije”, kojih sigurno neće manjkati narednih godina. Nismo odmah saznali hoće li buduća predsjednica imenovati Bila i poslati ga kao specijalnog izaslanika za Balkan prvo u Bosnu! No, takvo je pitanje, uz obilje svjetskih problema, od Sirije do Ukrajine i Sjeverne Koreje, deplasirano i postoji samo u glavama nekih balkanskih novinara. 

Neki od nas počesto najavljuju “diplomatsku ofanzivu” Vašingtona na Balkanu, jer “Bosna je nezavršen posao”, koji samo Amerika može raspetljati. Kada to izgovaraju bh. političari, radi se o ulizivanju, da ne kažem nešto gore! A kada to radimo mi, vječiti studenti historije, dakle novinari, radi se najviše o neznanju! 

Nisu ovo više devedesete godine prošlog stoljeća pa da se skače na svaki signal u Kongresu; oko prijedloga rezolucija od kojih neke nikad i ne dođu na glasanje. Ili, da se bude euforičan, zbog činjenice da se ime Bosna ili Balkan ponekad još izgovaraju u Bijeloj kući. 

Iako je to skoro nevjerovatno, ali ne i nemoguće, na vrh američke agende može nas vratiti Vladimir Putin, ako odluči da se sa Zapadom uinat potkusuruje na Balkanu. Eto onda posla za Bila Klintona, koji tako opet stupa na balkansku pozornicu? 

Ipak, ovog trenutka za BiH je veća prijetnja toplo-hladno ponašanje Vučićeve Srbije, koja 9. januara 2016. u Banjoj Luci opet može potpaliti tek smirene strasti između Sarajeva i Beograda; Aleksandar Vučić u Banjoj Luci tog datuma na “krsnoj slavi” RS, uz Milorada Dodika, veća je opasnost po unutrašnju stabilnost BiH nego Putin u Beogradu 16. oktobra 2014. na vojnoj paradi povodom 70 godina oslobođenja Beograda. 

Snaga Moskve

Tako se mogući povratak Klintonovih naredne godine može dogoditi - u dijametralno suprotnom ambijentu nego kad su se oni tamo doselili 20. januara 1993. Bilo je to za Amerikance - doba trijumfalnog okončanja hladnog rata. I bilo je, nekako, moralno da oni, nekoliko godina kasnije, 1995. uspostave mir u Bosni!

No, u Kremlju je tada stolovao Boris Jeljcin, koga je, legenda kaže, već druga (puna) boca “Jack Dainel’sa” s crnom etiketom - činila osobom s kojom se lako dogovoriti. Ali, Jeljcin je, 31. decembra 1999. “neočekivano” dao ostavku kada se na carski tron u Moskvi propeo karijerni potpukovnik KGB-a, tovariš Putin. 

Mnogo šta se u međuvremenu promijenilo: Bil je službeno otišao u mirovinu, a Hilari, poslije Eleonore Ruzvelt (Eleanor Roosevelt), postala najuspješnija žena političarka u SAD. Ali, samo je Vladimir Vladimirovič već 16 godina na sceni. 

Mogući povratak Klintonovih naredne godine može se dogoditi u dijametralno suprotnom ambijentu nego 1993. 

Pa kada se u američkom Kongresu, ili lično Klintonovi, opet budu govorili o Bosni, bit će to dobro kalibrirani dio (novog) političkog realma, a možda i starog rivalstva u kojem se bez prestanka vaga snaga Moskve. 

U prvih osam godina Putinovog predsjednikovanja, od 2000. godine, kada su Klintonovi otišli iz Bijele kuće i kada je prosječnim Amerikancima doista krenulo nadolje, ruska je ekonomija do 2008. doživjela rast od 72 posto. Amerikanci su izmjerili da je u tom periodu ruski GDP po glavi stanovnika narastao čak 600 posto; naravno, zahvaljujući cijenama nafte, koje su pumpale taj ekonomski “prosperitet” s više od 100 dolara po barelu. 

Ali, iako je u junu 2011. cijena bila 145 dolara, u decembru ove godine ona je pala na 37 dolara po barelu. Početak 2016., tvrde neki američki analitičari, mogao bi obilježiti, možda, novi rekordni pad cijena - na bagatelnih 20-ak dolara po barelu nafte. 

Kako će Putin pokriti manjak od 50-ak dolara, koliko ga košta da to gorivo crpi s velike dubine, odavno nije u domenu političke fantastike. “Wall Street Journal” je 2014. objavio kako bi Rusiji trebalo čak 117 dolara po barelu samo da balansira sankcijama prilično izbušeni budžet! 

Svašta nas nešto očekuje do 2025. godine. I nije isključeno da pored Bašara el-Asada i neko drugi odgovara za ratne zločine protiv sirijskih civila. I, od kada je Putin 2013. odobrio politički azil Edvardu Snoudenu (Edward Snowden), Amerikanci su prvi put od 1960. otkazali jedan veliki rusko-američki samit. A to je, bez obzira na izuzetke, trend do dan-danas. Za Klintonove je, znači, 1993. bila, kao i za sve nas, kraj hladnog rata, ali naredna, 2016. može biti politički Antarktik.

A to, hoće li Hilari, ako bude ušla u Bijelu kuću, pogurati “Dejton 2”, ovisi više od američkih generala nego od slatkorječivih kongresmena ili senatora. Bosanci sad trebaju pokazati da prepoznaju patnje drugih! Uostalom, “suosjećanje je temelj morala”, učio nas je mudri Šopenhauer (Arthur Schopenhauer)!