TRI MJESECA NAKON NAPADA U RAJLOVCU Alisa Lier: Boli me što niko iz države ne pita kako žive moja djeca

Supruga vojnika Nedeljka Radića, žrtve terorističkog napada

R. HAJDAREVIĆ
26.02.2016 21:54

Bio je 18. novembar prošle godine. Alisa Lier je došla kući nakon radnog dana. Suprug Nedeljko Radić, vojnik, bio je na poslu. A onda, desilo se nešto što je zauvijek promijenilo njen život.

- Oko 20 sati prvi put smo čuli da je bila pucnjava u Rajlovcu, a nedugo zatim na internet-portalima vidjeli smo informaciju da su ubijena dvojica vojnika. Već tada sam imala loš predosjećaj, ali sam se sve vrijeme tješila. Slala sam mu poruke, pisala njegovim kolegama i poznanicima, ali svi su govorili da ne znaju šta se desilo. Ustvari, znali su, ali niko nije imao snage da mi to kaže. Agonija je trajala dva sata, sve dok nije objavljeno da su ubijeni Nedeljko Radić i Armin Salkić. Tada je uslijedio potpuni mrak... - kazala je Lier.

Najteže zbog kćerke

Ovako u ekskluzivnoj ispovijesti za „Avaz“ opisuje kobne trenutke Alisa Lier, supruga vojnika Nedeljka Radića, kojeg je u terorističkom napadu u Rajlovcu ubio Enes Omeragić. Tom prilikom život je izgubio i Nedeljkov kolega Armin Salkić. Istraga o cijelom slučaju još traje, iako se Omeragić ubio istog dana. Danas, nešto više od tri mjeseca nakon tragične pogibije muža, Alisa, dok prvi put govori za bh. medije, i dalje ne može uvjeriti sebe da je sve istina. 

- Iskreno, još živim u vremenu dok je moj Nedeljko bio živ... Dani prolaze, a on mi sve više nedostaje. Najteže mi je zbog kćerke Anastasije, ona ga sve više traži i pita za njega. Rekla sam joj da je njen tata otišao na nebo, da je najsjajnija zvjezdica i da je sad čuva. Svaku noć pred spavanje zovne me da molimo Boga za njega. Ona mi je svjetlo u životu. Puno liči na Nedeljka, ja kroz nju, ustvari, vidim njega - ističe Alisa. 

rajic-i-salkic

Radić i Salkić: Ubio ih Enes Omeragić

Uprkos nemjerljivom gubitku i tragediji, smogne snage da se nasmiješi. Mora, kaže, zbog kćerke. Međutim, i danas sebi postavlja pitanje zašto je ovo moralo da se desi.

- Mislim da nikada nećemo saznati odgovor na to pitanje. Jednostavno, Nedeljko i Armin su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. I bili su u uniformi. Vrijeme prolazi, a zaborava nema - navodi ona. 

Ustvari, sve su prilike da je Alisa jedna od rijetkih koji nisu zaboravili. 

Obraz vojnika

- Nikad me nije kontaktirao neko iz državnih institucija, nije se udostojio ni da pita kako živi moje dijete. Nakon svih onih bombastičnih naslova kako je ovo napad na državu, sada je uslijedila potpuna tišina. Ja ću, kako-tako, svoju porodicu othraniti, ali boli ta nezainteresiranost. Sreća pa imam posao - ističe Lier. 

Svijetla tačka u svemu su vojnici. 

- Njegove kolege dale su sve od sebe da nam, koliko-toliko, olakšaju. Tu su za nas 24 sata dnevno. Dolazili su za Novu godinu, organizirali zabavu za Anastasijin treći rođendan... Nemam riječi za sve ono što rade - dodaje Alisa, koja živi u Vogošći s majkom, kćerkom i sinom iz prvog braka Aleksandrom. 

S porodicom Armina Salkića u stalnom je kontaktu.

- Ova tragedija nas je zbližila i od nas napravila jednu porodicu. Oni dolaze kod nas, mi idemo kod njih. Arminova majka je od njegove smrti samo dva puta izašla iz kuće, jednom da dođe kod nas, i drugi put da posjetimo Nedeljkovu porodicu u Nevesinju - dodaje.

Bez budućnosti

Za sebe ne vidi nikakvu budućnost.

- Da ne moram ići na posao, ne bih nikako izašla iz stana. Jednostavno, nije lako ovdje, gdje me sve podsjeća na Nedeljka. Da ikako mogu, iz ovih stopa bih otišla odavde. Moram biti jaka zbog djece. Da mi nije njih, bilo bi mi svejedno da sutra i ja umrem - kaže Alisa.

Nedeljkova majka je tek 40 dana nakon njegove smrti vidjela unuku. Nije mogla prije, prenosi nam Alisa, jer se bojala reakcije kada vidi „kopiju svog sina“. 

- Trudim se da nastavim živjeti, ali teško mi ide. Jer Nedeljko i ja smo imali život koji bih svakome poželjela. A onda je to naprasno prekinuto... - ističe.

Tražio premještaj u Sarajevo

Nedeljko Radić i Alisa Lier upoznali su se 2007. godine u Sanskom Mostu. Ljubav je planula i, nakon godinu zabavljanja, on je tražio premještaj u Sarajevo.

- Često sama sebe pitam šta bi bilo da nije došao u Sarajevo, nekad osjećam i krivicu zbog svega. Međutim, njegova majka mi kaže da ne razmišljam o tome jer je to bila njegova sudbina - kaže. 

Kćerka Anastasija, kad vidi vojnika, trči mu u zagrljaj

Mala Anastasija vrlo je pametna i komunikativna djevojčica. U povjerenju nam je otkrila da će, kad poraste, biti „dotkorica“ i ispričala kako se lijepo provodi u vrtiću.

- Dok je Nedeljko bio živ, nikada nije željela da mu priđe dok ne bi skinuo uniformu. A danas, čim vidi nekog vojnika, trči mu u zagrljaj - priča nam Alisa.  

Ubicu nisu poznavali

Naša sagovornica je, kao i svi koji su u to vrijeme na internetu tražili odgovore na mnoga pitanja, čula puno verzija o događajima koji su prethodili tom kobnom danu i eventualnoj vezi ubijenih vojnika s Enesom Omeragićem. 

- Bilo je priča da su ga poznavali, zatim da su imali neraščišćenih računa, da su se tukli, da su bili pijani kad se to desilo... Ništa od toga nije istina, jer Nedeljko je bio tih i povučen čovjek koji uopće nije pio alkohol i to vam mogu potvrditi sve njegove kolege - kaže ona. 

NA VRH