Koviljka Milinković je rijedak primjer osobe koja se u nekim kasnijim godinama posvetila nečemu što voli. Obično kod nas ljudi kažu nije to za mene, to sam trebao raditi dok sam bio mlad. Međutim, Koviljka se s tim nije slagala. Ona je pred odlazak u penziju upisala školu slikanja i tako je sve krenulo.

Kućni poslovi

- Nisam ja taj tip. Svaki dan moraš da obavljaš kućne poslove, sve nešto moraš, i ako imaš pet posto od svih tih poslova da voliš da radiš, ti si srećan i ispunjen čovjek, a ja sam tih pet posto našla u školi slikanja i presrećna sam. Još sam radila, ali možda jedno dvije godine prije nego što ću otići u penziju razmišljala sam, Bože, čime ću se ja baviti kada odem u penziju, jer sam takav tip da volim da uradim nešto kreativno. U tom mom razmišljanju čula sam da se otvara škola za slikanje u Gacku. Ujutro sam otišla i upisala se – rekla je Milinković.

Kako kaže, nije slikala i crtala još od osnovne škole, ali probala je i pokazalo se kao vrlo uspješno.

- Do tada sam radila neke druge stvari, marame, pa slike od suhog cvijeća... Ručnim radovima sam se uvijek bavila, mene je to ispunjavalo - ističe Koviljka i dodaje da je u školi slikanja bila daleko najstarija, ali da joj to uopće nije smetalo i da nije imala kompleks.

O tome kakav je Koviljka bila đak, najbolje govore riječi nastavnice Jelene Glogovac-Savić, koja kaže da je bila vrlo disciplinirana.

Srednje godine

- Prije desetak godina pojavila se gospođa Koviljka s idejom da bi mogla da ide na slikanje. Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo zato što je žena u nekim svojim srednjim godinama odlučila da se pozabavi svojim talentom i interesovanjima na jedan ozbiljan način, da bude požrtvovan i ozbiljan umjetnik. Ona je veoma brzo savladala osnove koje su joj bile kasnije potrebne da bi njen slikarski rukopis došao do izražaja. Njene slike rezultat su velikog rada - zaključila je Glogovac-Savić.

Prva samostalna izložba 

Koviljka kaže da je izložba u Gacku njena prva samostalna, dok je u okviru škole crtanja učestvovala na nekoliko kolektivnih.

- Na izložbi u Trebinju moj sin me je uvijek nešto zadirkivao i kaže gleda jednu moju sliku, a djeci godine pišu ispod. Meni ne piše ništa, samo na slici zapeta deset, kaže mama dođi da vidiš kako ova mala od deset godina divno slika”, ispričala je Koviljka.