GLOBALNI FENOMEN Sve svjetske priče o vampirima počele su u jednom selu u Srbiji

Misteriozna epidemija prevazilazila je jezičke i klasne podjele

Autor: J.K.
16.06.2016 10:12
A
A
A

Zastrašujuća priča o Petru Blagojeviću, hodajućem mrtvacu iz Kisiljeva, postala je osnova za sve kasnije priče o vampirima i plašila je Evropu decenijama.

Čak i najracionalniji ljudi ne bi mogli da ignorišu ovakav naslov: “Stvor koji sisa krv uništio selo". Upravo su takve bile vijesti koje su se širile širom Austrougarske u kasnim dvadesetim godinama 18. vijeka. Misteriozna epidemija prevazilazila je jezičke i klasne podjele, a šuškalo se o sahranjenim leševima koji su nedugo nakon ukopa ustajala iz grobova i zaticana sa svježom krvi u ustima. 

Vampirska manija započela je u dva mala srpska sela i pokrenula globalni fenomen.

U selu Kisljevo 1725. gdje su stanovnici živjeli teško i siromašno, rodila se zastrašujuća priča o Petru Blagojeviću, koji je srušio vrata sobe svoje žene i zahtjevao da mu da cipele - 10 nedjelja nakon što je sahranjen. 

Ono što je uslijedilo definitivno nije bila šala - vidjeli su ga i drugi i zaključili da on izgleda vrlo živo, iako ga prati miris smrti. Krv mu je curila iz usta... 

Niko nije imao naziv za osobu koja se pojavila, ali je ono što su njegove komšije uradile, postalo scenario mnogih holivudskih filmova – uzeli su naoštren kolac i proboli Blagojevića kroz srce, prenosi Express.hr.

Nekoliko godina kasnije, jedan lokalac je zabavljao mještane pričom o turskom vampiru kojeg je poznavao i koji ga je ugrizao, ali dodao da mu se sigurno ništa neće desiti, jer je pojeo zemlju iz vampirovog groba. (Bijeli luk očigledno tada nije bio poznat kao lijek protiv vampira). 

Ipak, doživio je nesreću dok je radio u polju i poginuo, a nakon sahrane, seljani su smatrali da je sigurno ustao iz groba kao vampir. 

Prema predanju, ubio je više od 20 ljudi za nekoliko mjeseci, a kako bi se otarasili krvopije, preostalo stanovništvo je iskopalo njegovo poluraspalo, ali zadihano tijelo iz groba i proboli mu srce kocem. 

Iako su ove priče definitivno najpoznatiji primjeri vampirima u Srbiji, hodajući leševi na ovim prostorima pominju se u literaturi još od 1342. 

U Ukazu cara Stefana Dušana iz te godine, sveštenicima zabranjuje učešće u iskopavanju i spaljivanju leševa za koje se sumnjalo da imaju čarobne moći.