Umnjaci ili treći molari posljednji su zubi u nizu u ljudskoj čeljusti. Ukupno ih je četiri, u svakoj čeljusti po dva. Podijelimo li čeljusti na kvadrante, umnjak u svakom od njih zauzima osmu poziciju i odatle kolokvijalni naziv “osmica”.
Mnogi ljudi moraju vaditi "osmice" kako bi oslobodile prostor u usnoj šupljini, ali ovaj zub je našim precima bio prijeko potreban.
Naime, naši preci su imali veću čeljust tako da im je ovaj "višak zuba" bio itekako potreban u vremenu kada stomatolog, ali ni pasta za zube nije postojala.
Umnjak je najvarijabilniji zub – on može i ne mora postojati; ako postoji, može i ne mora niknuti; ako nikne, može niknuti do kraja i ne mora; ako nikne do kraja, može niknuti pravilno ili nepravilno.
Morfologija (građa i oblik) umnjaka nema pravilnosti kakve vrijede za ostale zube: variraju njegova veličina, broj kvržica, broj korjenova i korijenskih kanala. Kombinacije ovih mogućnosti vrlo često imaju za rezultat problem za pacijenta.
Uz sve navedeno, još jedan evolucijski faktor otežava situaciju, a to je smanjenje ljudske čeljusti dok dimenzije zuba to ne prate. To drugim riječima znači da umnjaku, koji zadnji niče, to ostavlja manje prostora za pravilno nicanje.
Problemi vezani uz njega su specifični, ali uprkos tome, nije potrebno gajiti strahove. Stomatologija je danas na takvom nivou da se većina problematičnih situacija rješava rutinski, uz određene neugodnosti koje se uz malo sreće brzo zaborave.
