Milorad Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova. A očekivao je mnogo. Brojni analitičari i posmatrači godinama u nevjerici postavljaju pitanja kako je moguće da se, pored svih destrukcija prema BiH, savezništva s Putinom i uvreda prema zapadnim zvaničnicima, s Dodikom niko ozbiljnije ne obračunava. Odgovor je – zato što je na globalnom planu on potpuno nebitan, mali, lokalni kabadahija kojim se ni ne vrijedi pretjerano baviti. Dovoljno mu je, recimo, zavrnuti pipu. Zapadnim silama je to ništa, a lokalnom vladarčiću može biti uvod u politički pakao i pad. Upravo se to dešava nakon što se RS našla pod nezvaničnim sankcijama zapadnih sila. Krediti se ne dobivaju, a dogovoreni projekti se otkazuju.Da zbog tihih sankcija RS već trpi, priznala je i ministrica finansija tog entiteta Zora Vidović kazavši da investitori ne dolaze u ovaj entitet.Stoga ne čudi to što se Dodik nadao u Budimpešti da bi mu kakva hedija mogla leći od vanzapadne družine s Mađarskom na čelu, koja odavno glumi nestašno dijete u EU. Na kraju se vraća kratkih rukava. Od Turske i Azerbejdžana Dodik neće dobiti ni marke. Ništa bolje neće proći ni s Orbanom, pa tako Dodik i sam razočarano zaključuje: „Oni (Mađari) objektivno tu, osim razumijevanja, ne mogu puno šta učiniti.“

Da stvar bude urnebesnija, Dodik je najavio da će se okrenuti Tatarstanu, državi u okviru Ruske Federacije, čiji je predstavnik, također, bio u Budimpešti.Svjedoči li očaju i bankrotu Dodikove politike išta bolje od ove izjave?A što se tiče prijetnji, uvreda, psovki i ostalih gadosti koje izlaze iz Dodikovih usta, na njih treba reagirati isto onako kako se reagira kada vam neka propalica na ulici počne dobacivati – ne osvrtati se i nastaviti dalje. Bezopasan je. Pudlica u tijelu medvjeda.Račun će svakako uskoro morati polagati građanima RS kad ga pitaju gdje su pare. A malo i Sudu BiH.

Dodik se iz Mađarske vraća praznih džepova pa posljednje nade polaže u pomoć Tatarstana

Tatarstan spašava Dodika

Prošlo je 18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu. Dijelovi Ukrajine postali su ruševine. Troškovi rekonstrukcije procjenjuju se na stotine milijardi dolara. Oko 11 miliona Ukrajinaca su ili izbjeglice ili "interno raseljene osobe" – oko četvrtina stanovništva zemlje. Više od 26.000 civila je ubijeno ili ranjeno – neke procjene govore da ih je puno više – a vojni gubici mogli bi biti četiri puta veći. Posljednje američke procjene govore da je poginulo više od 500.000 ljudi. Svako ko je posjetio ratnu Ukrajinu, potvrdit će da su na sceni ogromna razaranja na rubu neshvatljivog.<h2>Nuklearni rat</h2>Posebni strah je to što bi se rat mogao pretvoriti u sukob između Rusije i NATO-a koji bi spiralno prerastao u nuklearni rat. Blokada ukrajinskog izvoza žitarica mogla bi uzrokovati skok cijena hrane, pogoršavajući glad u najsiromašnijim zemljama svijeta.Iako je hitnost nastojanja da se okonča rat neosporna, za sada su prepreke uspjehu nepremostive. Započinjanje ratova može biti lako, okončati ih je vraški teško, bez obzira na razmjere pokolja i veće rizike.Ponekad se mogu okončati diplomatijom, nakon što je barem jedna od suprotstavljenih strana zaključila da je pobjeda nemoguća, da će borba proizvesti samo više smrti i razaranja i da je došlo vrijeme za dogovor, čak i onaj koji uključuje bolne ustupke.Ali ni Ukrajina ni Rusija nisu napustile nade u pobjedu, obje i dalje vjeruju da mogu prevladati. Autsajderi mogu tvrditi da njihov optimizam nema temelja, međutim, ono što je važno jesu uvjerenja zaraćenih strana. Niti jedan trag ne ukazuje na to da čelnici u Kijevu i Moskvi počinju shvatati da će se pobjeda pokazati nedostižnom, bez obzira na uloženi trud.<h2>Herojska borba</h2>Do mirovnih nagodbi također može doći kada jedna vojska porazi svog protivnika ili se sprema to učiniti. Međutim, stvari u Ukrajini ne stoje tako. Rusija sada zauzima dijelove ukrajinskih pokrajina Donjeck, Herson i Zaporožje te gotovo cijeli Lugansk. Do novembra Ukrajina je povratila područja na svom sjeveru, dio pokrajine Herson i cijelu pokrajinu Harkov. Od tada se, međutim, bojišta nisu bitno pomaknula. Nijedna strana nema dovoljno sredstava da zada nokautirajući udarac, bilo zauzimanjem velikih komada zemlje ili onesposobljavanjem vojnog stroja druge strane. Čak i ako ukrajinska protuofanziva, prkoseći prevladavajućim procjenama, proizvede veliki pomak, to neće biti dovoljno za postizanje cilja koji je Kijev zacrtao: povrat svih teritorija koje je Rusija okupirala od 2014. godine.Svi ratovi kad-tad prestanu, pa će tako i ovaj u Ukrajini. Ipak, da bi vješti posrednik posredovao u političkom dogovoru, čak i primirju, okolnosti na bojnom polju i političke kalkulacije u Kijevu i Moskvi morat će se iz temelja promijeniti. Nažalost, daleko smo od te tačke.<h2>Primirje nemoguće</h2>Priznajući da je sveobuhvatno rješenje trenutno nemoguće, neki su predložili primirje. Ova ideja nije privlačna za Ukrajince. Kako oni to vide, prekid vatre će ili zamrznuti sukob, ostavljajući velike dijelove njihove zemlje u rukama Rusije, možda trajno, ili će Putinu dati prostora da oživi svoju vojsku i ponovo napadne.Neki kritičari tvrde da se Zapad cinično "bori do posljednjeg Ukrajinca" kako bi oslabio Rusiju. Bez obzira na motive onih koji im pomažu, Ukrajinci sigurno nisu prisiljeni boriti se. Niti su varalice. Spremno se bore i ne pokazuju sklonost prestati.

Da bi se rat okončao, okolnosti na bojnom polju i političke kalkulacije u Kijevu i Moskvi morat će se iz temelja promijeniti

18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu: Rat koji je već odnio više od pola miliona života

Ubistvo Nizame Hećimović koje je uživo na Instagramu prenosio monstrum Nermin Sulejmanović zgrozilo je BiH i region. Nasilje nad ženama koje često završava ubistvom, i to najčešće od bračnih partnera, decenijama je jedan od gorućih problema bh. društva. Zbog toga mnogi smatraju da bi rješenje bilo uvođenje krivičnog djela femicid, koje bi posebno sankcioniralo zločine na spolnoj osnovi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, većinu slučajeva femicida počine partneri ili bivši partneri, pri čemu su prije toga često prisutni zlostavljanje, prijetnje ili zastrašivanje, seksualno nasilje ili situacije u kojima žene imaju manju moć ili manje sredstava od svojih partnera.<h2>Nije jasno</h2>Prema globalnom izvještaju o ubistvima Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) objavljenom 2019., koje iznosi podatke za 2017., te je godine širom svijeta s namjerom ubijeno 87.000 žena.Više od polovine njih (50.000) ubio je njihov intimni partner ili član porodice.U većini zemalja u krivičnom pravu femicid ne spada u neku posebnu kategoriju, već se svrstava u ubistvo. Samo nekoliko zemalja legalno priznaje femicid, od kojih je većina u Latinskoj Americi.Nijedna država članica EU nije definirala femicid u svom zakonodavstvu.Parlament Velike Britanije nedavno je odbacio peticiju u kojoj se traži da se femicid proglasi zločinom, navodeći: „Nije jasno šta peticija traži od britanske vlade ili parlamenta. Ubistvo se već smatra zločinom, pa nismo sigurni šta želite postići stvaranjem novog prekršaja.“<h2>Bolja zaštita</h2>Prema navodima nekih stručnjaka, uvrštavanjem femicida u krivični zakon priznala bi se mizogina priroda ovih zločina, ali i dobio pristup tačnijim podacima, što na kraju može rezultirati boljom zaštitom žena.Naprimjer, u Meksiku ne samo da je femicid priznat zakonom već je 2020. Kongres odobrio strožije kazne za femicid – od 45 do 65 godina zatvora.No, ove odredbe i kazne nisu dovele do viših stopa osuda ili smanjenja ovih zločina.<h2>&nbsp;Prevencija nasilja u porodici</h2>Postavlja se pitanje kako sniziti stope femicida. Vlada Perua se često navodi kao pozitivan primjer u zaštiti nasilja nad ženama. Peru ima „nekoliko agencija sa specijaliziranim radnim grupama za smanjenje broja femicida i procesuiranje zlostavljača, uključujući hitne centre za žene, hitnu liniju za žrtve nasilja nad ženama i specijalizirane policijske odjele za prevenciju nasilja u porodici“. Prema istraživanju Univerziteta “Bristol Presssugestes”, društva moraju pomno sagledati svoja stanovišta o „muževnosti i ženstvenosti, ravnopravnosti spolova, porodičnom nasilju i femicidima, patrijarhalnoj ideologiji, tradicionalnim vrijednostima, ulozi religije u društvu i medijskom izvještavanju o femicidima i nasilju nad ženama“.Zemlje u Latinskoj Americi usvojile su zakone koji kriminaliziraju femicid i gdje se on navodi kao posebno djelo u krivičnim zakonima. Ipak, nema naznaka smanjenja broja ubistava žena i djevojaka koja su povezana s njihovim spolom, piše UNODC.

Prema navodima nekih stručnjaka, uvrštavanjem femicida u krivični zakon priznala bi se mizogina priroda ovih zločina

Da li bi zakon o femicidu smanjio nasilje nad ženama?

Viktor Orban uspio je u Budimpešti ovaj vikend okupiti vrlo zanimljivo društvo. Sve ono što trenutno ne diše po zapadnim vrijednostima i politikama prema Ukrajini, a u Evropi je i nije Rusija ili Bjelorusija, sjatilo se u glavni grad Mađarske. Tako su se u društvu Orbana našli predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) te predsjednik RS Milorad Dodik, koji je kao svoju prvu pratilju poveo i Željku Cvijanović. Dodik se nalazi u vrlo delikatnoj političkoj situaciji. Tužilaštvo BiH je protiv njega podiglo optužnicu zbog neprovođenja odluke Šmita (Schmidt), na crnoj je listi Sjedinjenih Država, vrata većine zapadnih država su mu zatvorena, dok se entitet RS nalazi u finansijskoj dubiozi. Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija, neophodnih za pokrivanje budžetskih rupa, može još samo sanjati.Stoga ne treba čuditi što je Dodik tokom sastanka za vikend očekivao prije svega finansijsku pomoć, da se i ovaj put, naočigled zapadnih država, spasi.

Zanimljiva je tu uloga i turskog predsjednika Erdoana, koji, iako se voli predstavljati kao veliki prijatelj i samoprozvani zaštitnik Bošnjaka, i dalje održava odnose s Dodikom, i pored svih udara na državu i antidejtonske retorike.Naravno, interesi Erdoana su jasni, no oni su turski, ne i bošnjački. Naime, Erdoan zna da samo preko autokratskih antizapadnih političara poput Dodika Turska i svjetonazorski slične države i dalje mogu imati snažno prisustvo u Bosni i Hercegovini.Azerbejdžan je mali, Mađarska još manja, a Srbija najmanja da bi pomažući Dodiku mogli uspješno i bez posljedica konfrontirati zapadnim državama i zapadnim interesima u BiH te učiniti bilo šta bez njihovog znanja i dozvole. Ali je zato Turska velika, a bogami i Rusija.Dodika zapravo jedino još mogu spasiti Bošnjaci odbacivanjem Zapada i puštanjem da se, nakon RS, antizapadno ideološko opredjeljenje proširi cijelom državom. A ono je za političko preživljavanje nasušno potrebno, ne samo Dodiku nego i njegovom ideološkom partneru Izetbegoviću.Stoga, jasno je da su mnogi spremni na takav scenarij, a on bi uistinu predstavljao kraj za BiH.

Zapadne države redom otkazuju svoje projekte u manjem entitetu, a o kreditima međunarodnih finansijskih institucija može još samo sanjati

Dodika samo Bošnjaci mogu spasiti

Odgovarajući na optužbe koje je Bakir Izetbegović u gostovanju iznio na račun njega i trojke, lider NiP-a Elmedin Konaković kazao je kako će uskoro otkriti milionske ugovore koje su državne firme koje su bile pod kontrolom SDA postizale s tajkunima bliskim Izetbegoviću i ovoj stranci.- U energetskom sektoru je izgubio samo njegov privatni tajkun iz Živinica, a u narednim sedmicama ćemo pokazati kakve su ugovore u posljednjim sedmicama mandata pravili u JP EP s tajkunima bliskim SDA, baš onima koji su kupovali ruke u Domu naroda kojim su željeli postati “legitimni predstavnici” Bošnjaka - naveo je Konaković.<h2>&nbsp;Pokušaj spašavanja</h2>Lider NiP-a je naveo i da će vrlo brzo objaviti informacije o tome koliko je višemilionskih ugovora s firmama koje su bile njegovo vlasništvo sve do stupanja na funkciju direktora potpisao i smijenjeni direktor JP “Autoceste FBiH” Elmedin Voloder.Očajnički pokušaji održavanja na vlasti, režiranje izbora potpredsjednika preko kupovine delegata, blokiranje parlamentarne većine i neviđena hajka u kojoj su promjenu vlasti predstavljali kao udar na Bošnjake i maltene kraj BiH iza sebe su imali puno prizemnije motive.Naime, sa silaskom s vlasti SDA otkriva se prostor za raščišćavanje višedecenijskih kriminalnih radnji, nepotizma, korupcije i namještaljki.A upravo su državne firme i kontrola nad milijardama maraka koje su prihodovale bile jedan od glavnih stubova moći ove stranke. U njima se na direktorska mjesta postavljaju stranački funkcioneri, a vlastito članstvo zapošljava kao radna snaga. Tako je, primjerice, bivši direktor „Elektroprivrede“, firme čiji je prihod u 2021. iznosio milijardu i 123,47 miliona KM, bio Admir Andelija, istaknuti član SDA. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno bio i predsjednik Kadrovske komisije SDA.Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA i IZBiH.

<h2>Kupovina poslušnosti</h2>Tu su bili i spomenuti direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder, kao i direktori još desetina državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA.Osim navedenih, tu su još i doslovno stotine firmi pod kontrolom SDA. Osim desetina direktora, u njima su još bili brojni kadrovi na upravnim pozicijama i hiljade zaposlenih povezanih s ovom strankom.Konaković je naveo da su upravo višemilionska sredstva iz državnih kompanija nuđena za podmićivanje zastupnika nove većine.Naravno, kontrola nad ovim resursima davala je SDA i moć „oblikovanja“ ostatka društva, od kupovine poslušnosti medija i pojedinaca sponzorstvima državnih firmi, preko namještanja javnih nabavki, uhljebljivanja stranačke mašinerije, ličnog bogaćenja, do prodaje radnih mjesta.Tako je uspostavljena stranačka korporativistička „javno-privatna ekonomija“, kojom se stvorila nova vrsta feudalizma u našoj državi. Državne kompanije pod kontrolom kadrova SDA osiguravale su poslove privatnim kompanijama u vlasništvu tajkuna povezanih s ovom strankom. Na taj način osiguravalo se da blago ostane u vlasništvu i pod kontrolom ljudi povezanih s Bakirom Izetbegovićem i SDA, a tržišna ekonomija ostane samo slovo na papiru.

<h2>&nbsp;Bježanje s broda</h2>Silazak s vlasti za SDA znači, u doslovnom smislu, gubitak goleme piramidalne strukture moći koja broji milijarde KM i stotine hiljada ljudi. A s gubitkom te piramide pitanje je da li SDA kao interesni klan uopće i preživljava, odnosno koliko pojedinaca i interesnih grupa će ostati lojalno stranci, a koliko će se razbježati glavom bez obzira i staviti na raspolaganje novim vlastima.<h2>&nbsp;KOLIKO</h2>se tokom godina stotina miliona KM izvlačilo iz državnih firmi za privatna bogaćenja, očekivati je, na osnovu Konakovićeve najave, da građani u što skorijoj budućnosti saznaju. A sve bi, ako je pravde, moralo dobiti i sudski epilog.

 Da li će se, nakon silaska s vlasti, razotkriti i višedecenijska korupcija u upravljanju državnim kompanijama

Milioni iz državnih kompanija prebačeni stranačkim tajkunima

Predsjednik bh. entieta RS Milorad Dodik i član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović danas su stigli u Budimpeštu gdje bi se tokom sutrašnjeg dana trebali sastati s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Podsjetimo, Dodik i Cvijanović, kao i neki od njihovih najbližih saradnika, dospjeli su na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država, a vrata većine zapadnih država su im zatvorena. No, Dodik se odavno okrenuo „istočnoj strategiji“, tj. traženju savezništava i partnera među bjelosvjetskim autokratama koji se otvoreno suprotstavljaju zapadnim vrijednostima i liberalnim politikama. Pored „neposlušnog djeteta“ unutar EU Viktora Orbana koji je jedini evropski lider koji se otvoreno protivi uvođenju sankcija Rusiji i nedvosmislenoj podršci napadnutoj Ukrajini, Dodik i Cvijanović bi se još trebali sastati i sa sa predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, kao i turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoanom (Reccepom Tayyipom Erdoganom).<h2>Bošnjački, ali i Dodikov prijatelj</h2>Zanimljivo kako Erdoan, koji sebe već godinama pokušava predstaviti kao najvećeg zaštitnika i prijatelja Bošnjaka te uživa bezrezervnu podršku lidera SDA koja se spušta do podaništva, se nastavlja kontinuirano sastajati sa Miloradom Dodikom, predsjednikom jednog entiteta, po rangu daleko ispod njegove funkcije.

Ne treba smetnuti s uma da Erdoan također uporno odbija osuditi Dodikovo antidejtonsko djelovanje, nasrtaje na državu, vrijeđanje žrtava genocida, kamoli mu sankcije uvoditi, te da Turska i dalje zvanično nije priznala genocid u Srebrenici protiv čega je Erdoanova AK partija u Parlamentu Turske otvoreno i glasala. Zanimljivo je da će se Dodikom u Mađarskoj također susresti i Ilham Alijev, predsjednik Azerbejdžana vrlo blizak Erdoanu.Jasno je da je Dodikov interes u susretu s ovim državnicima prije svega egzistencijalni. Republici Srpskoj prijeti finansijski krah, zapadne države i finansijske institucije redom otkazuju projekte u ovom entitetu, a o dobijanju kredita od njih može još samo sanjati. Zato će Dodik tokom susreta u Mađarskoj, izvjesno je, prije svega tražiti finansijsku pomoć i kredite da RS i svoju političku kožu spasi od ekonomskog kolapsa.To bi se i moglo desiti, uzimajući u obzir da sve te države u Dodiku vide konkretan politički interes koji ide puno dalje od RS.U tome Erdoan prema svemu sudeći namjerava igrati ulogu spone između Dodika i drugog antizapadnog političara u BiH koji je pao u nemilost zapadnih država – Bakira Izetbegovića.Za razliku od Dodika, Izetbegović je nasuprot sebe imao snažnu bošnjačku prozapadnu opoziciju koja ga je uspjela skinuti s vlasti. Da je ovo Erdoanu jako teško palo, pokazuju i tvrdnje dobro upućenih izvora da je Erdoan lično intervenirao kod Dodika i pokušao ga nagovoriti da iskoristi mogućnosti blokade i spriječi formiranje Vijeća ministara bez SDA.

<h2>Šlauf za spašavanje</h2>Sada bi pak „istočna alternativa“ Dodiku, ali preko njega potencijalno i Bakiru Izetbegoviću, mogla baciti šlauf za spašavanje. Naime, u trenucima kada su Bošnjaci i Hrvati uspjeli poboljšati svoje odnose u FBiH u kojoj su planirana velika ulaganja i infrastrukturni projekti, a RS-u istovremeno prijeti ekonomski kolaps, Dodik bi mogao izbjeći kaznu zahvaljujući prijateljima s istoka. A to političko preživljavanje svakako bi mu dalo dodatni vjetar u leđa da nastavi potkopavati državu i provocirati stranke trojke, što bi propagandna i paraobavještajna mašinerija Bakira Izetbegovića spremno dočekalo da protagoniste iz SDP-a, NiP-a i Naše stranke nastavi prikazivati kao političke slabe i nedostojne da se suprotstave Dodiku.Izetbegović je već ranije u više navrata iznevjerio povjerenje zapadnih država te umjesto zapadnog puta za Bošnjake jasno birao podaništvo prema Erdoanu kojeg je, kao tada član Predsjedništva nazivao „svojim liderom“ i organizirao predizborne skupove u Sarajevu, uprkos upozorenjima zapadnih čelnika.Sada, nakon što su zapadne države podržale demokratske promjene unutar bošnjačkog korpusa, Izetbegović i nema kud nego se u potpunosti okrenuti ka istim onim saveznicima s kojima Dodik već uveliko sarađuje.U tom smislu, vraćanje Izetbegovića na vlast vodi preko Milroada Dodika, a osnovni preduslov za to je srušiti vlast trojke.Trojki se, nesumnjivo, mnogo toga može zamjeriti po pitanju sposobnosti da upravljaju procesima, ali njihova vlast ostaje posljednji stub odbrane zapadnog puta za Bošnjake.Jasno je da taj zapadni put ne odgovara Erdoanu koji je u predizbornoj kampanji u BiH 2022. došao u Sarajevu otvoreno podržati Izetbegovića i poručiti da Zapad radi na razbijanju muslimana. Trajno okretanje Bošnjaka ka Zapadu i njegovim vrijednostima, značilo bi i trajno slabljenje Erdoanove kontrole nad bošnjačkim društvom i bh. institucijama, kao i utjecaja njegove islamističke ideologije.

<h2>Opstanak trojke je vitalan</h2>Stoga, opstanak trojke na vlasti historijski je važan proces za ostanak Bošnjaka na putu prema Zapadu i evroatlatnskim integracijama gdje oni kulturološki i svjetonazorski svakako i pripadaju.Povratak Izetbegovića&nbsp; i savezništvo s Dodikom koje je i danas na sceni, samo je hinjeno, značilo bi i definitivno okretanje BiH ka Rusiji i Turskoj u ideološkom smislu, a vjerovatno i Kini ekonomski, te zatvaranje vrata Evropskoj uniji i Americi.Jasno je da se u tom dilu pristaje na sve ponude koje vjerovatno ne isključuju ni podjelu BiH. Dodik i Izetbegović otvoreno su konfontirati sa zapadnim državama i u golemom&nbsp; su strahu od istraga koje se trenutno vode. Jedini mogući spas za njih leži u protjerivanju Zapada iz BiH.Od cjelovite Bosne i Hercegovine opterećene kompleksnim međuetničkim odnosima, brojnim stranim utjecajima i ideološkim stremljenjima, Putinu kojeg Dodik bezrezervno podržava, ali i Erdoanu koji je preko Bakira duboko penetrirao u bošnjačko društvo, svakako bi mnogo više ležala Bosna i Hercegovina podijeljena na dva dijela – jedan srpski kojeg bi Putin nastojao nastaviti suvereno kontrolisati i jedan bošnjački čiji bi patron bila Turska.Simptomatično je da je prije nekoliko dana Stav, poluzvanično glasilo SDA koje uglavnom objavljuje ono što bračni par s Poljina i njihovo najbliže okruženje misle, ali ne smiju uvijek javno govoriti , objavio članak u kojem najavljuje mogući raspad BiH, uz poruku da Bošnjaci moraju biti spremni na formiranje vlastite fildžan države.

Simptomatično je da poluzvanično glasilo SDA objavilo članak u kojem najavljuje mogući raspad BiH i poziva na formiranje bošnjačkog fildžanistana

Hoće li Erdoan i Alijev spasiti Dodika: Plan za povratak Bakira i prodaju BiH

Ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenan Magoda (SDP) tužio je Besimu Borić i od nje traži 8.000 KM odštete jer je problematizirala njegovo imenovanje za ministra, s obzirom na to da se u martu pojavila informacija da je Magoda optužen za nasilje nad bivšom suprugom.

<h2>Otpor i u SDP-u</h2>Članica Predsjedništva SDP-a Besima Borić tada je navela da je grupa žena, u najvećem broju članice Foruma žena SDP-a, šokirana viješću da je Kantonalni odbor SDP-a Sarajevo kandidirao za ministra kulture i sporta u Vladi KS osobu koja je optužena za nasilje u porodici, o čemu su izvještavali mnogi portali, a na osnovu svjedočenja njegove bivše supruge, koja je predočila i fotokopije dvije sudske presude o zabrani približavanja žrtvi nasilja.Pola godine kasnije Magoda traži odštetu za klevetu od svoje partijske kolegice.- Samo da vas podsjetim kako prolazite kad se pokušavate boriti protiv nasilja - napisala je na Facebooku Besima Borić uz fotografiju tužbe.

<h2>Reakcija advokatice</h2>Slučaj Kenana Magode ponovo je aktuelizirao advokat i bivši novinar Senad Pećanin, koji zastupa Borić po tužbi Magode i koji je na račun ministra iznio teške optužbe.- Prije otprilike godinu visoki funkcioner SDP-a Kenan Magoda je brutalno fizički zlostavljao svoju tadašnju suprugu, majku zajedničke maloljetne djece, nakon čega mu je Općinski sud u Sarajevu izrekao mjeru zabrane približavanja žrtvi njegovog nasilja. Nakon ovog “herojskog čina” Magoda je napredovao i u SDP-u i u funkciji: nekadašnji direktor Turističke zajednice Sarajevo postao je – i dalje je – ministar aktuelne Vlade Kantona Sarajevo i to - hej! - kulture (i sporta) - napisao je Pećanin.Reagirala je Elmedina Bojičić, advokatica ministra kulture i sporta KS Kenana Magode. Negirala je da je on fizički nasrnuo na bivšu suprugu.- Kolega Senad Pećanin objavljuje da je Kenan Magoda prije godinu fizički zlostavljao tadašnju suprugu, i on je sada ministar! Kolega, Kenan Magoda je razveden od supruge već devet godina! Da, devet godina, i ona je baš sada, baš pred imenovanje, odlučila da progovori. Kenan je nije nikada dotakao. Kolega, budite slobodni da me kontaktirate, uputit ću Vas u predmet, budući da zastupate Besimu Borić, koja je brže-bolje poletjela da objavi kako ju je Kenan Magoda tužio za klevetu, a ona se samo bori protiv nasilja. Kenan je žrtva nasilja i dosta više - poručila je Bojičić.

<h2>Kontroverzno imenovanje</h2>Podsjetimo, uprkos negodovanju dijela SDP-a, Magoda je imenovan za resornog ministra uz podršku kolega iz svoje partije, Naše stranke i NiP-a.

Borić navela da je užasnuta Magodinim imenovanjem za ministra

Magodu i dalje optužuju da je nasilnik, on ih tuži

Javnost u Sarajevu i dalje je u šoku zbog stravičnog zločinca u Gradačcu, a pažnju svakako privlači i SFF, tako da je nekako u drugi plan pala jedna od gorućih stvari koje su se nekako istovremeno desile u našoj zemlji, a to je podizanje optužnice protiv Milorada Dodika.No, sve ukazuje na to da je Milorad Dodik, predsjednik RS očigledno u velikom strahu. Naime, Dodik se istinski trudi da mobilizije sve resurse i društvene faktore kako bi optužnicu pokušao predstaviti kao vhrunski društveni skandal i udar na Republiku Srpsku.<h2>Političko-propagandna kampanja</h2>Prvo je Dodik hitro podnio krivičnu prijavu protiv državnog tužioca Nedima Ćosića, koji ga je optužio za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH.A onda je uslijedila i političko-propagadna kampanja.Tako javno-privatni servis Milorada Dodika RTRS već danima izvještava o "nepodijeljenoj" podršci predsjedniku RS-a, nakon što je Tužilaštvo BiH protiv njega i vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića podiglo optužnicu zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u BiH.Počelo je utrkivanje ko će se od slugane dublje i uvjerljivije ući u debelo crijevo svog gospodara. Tako je Dragan Čavić, nekadašnji veliki Dodikov protivnik, a danas njegov vjerni sluga, kazao da je ovo „poruka svim Srbima“, dok se Nenad Nešić obrušio na stanovite „strane izdajnike“ u RS koji ne staju uz Dodika, prozivajući direktno predsjednika SDS-a Milana Milićevića kojeg je optužio da je „sluga međunarodnim kancelarijama“ i da strankom upravljaju stranci i ljudi iz sjene.

Naime, koncept „srpskog jedinstva“ po kojem su uz Dodika stali apsolutno svi - od političara, advokata, pa do novinara, aktivista i sportista, donekle je pokvario upravo predsjednik SDS-a Milan Miličević svojom izjavom da "Milorad Dodik nije Republika Srpska".Pored Miličevića, jedan od rijektih glasova zdravog razuma i zastupnik PDP-a u Narodnoj skupštini RS Igor Crnadak, koji je poručio da „nije on (Dodik) nikakva svetinja, sigurno ima novac za najbolju odbranu".<h2>Nepouzdana podrška</h2>No, Dodik se u konačnici okrenuo onome u što najveće povjerenje ima, „narodu“. Tako nas Dodikovi mediji izvještavaju da „obični građani pod okriljem noći samoorganizovano izlaze na ulice Banja Luke, Prnjavora i drugih gradova i lijepe plakate podrške svom predsjedniku, koje su osvanuli širom Republike Srpske.Obični građani, pri tome, ne žale ni vremena, ni novaca kako bi zakupili (skupe) bilborde na kojima će ispisati poruke ohrabrenja Dodiku i dati mu do znanja da su uvijek spremni da ga brane.No, Dodiku bi trebalo biti jasno da je podrška naroda vrlo fluidna. Narod u BiH i na ovim prostorima, posebno onaj vezan uz budžet i državni sektor, nerijetko slijepo slijedi svoje vođe, ali samo dok su moćni, tj. dok imaju neku opipljivu korist od njih. Onog trenutka kada slijeđenje nekog vođe ugrozi i lične interese, vožd preko noći ostaje i bez armije fanova i postaje predmet gnjeva ili samo zaborava.Još gore je to u slučaju političkih poslušnika, a upravo su mu Čavić i Nešić najbolji primjer da se političke simpatije i savezništva mogu preko noći preokrenuti za 180 stepeni te da lojalnost svih njih ima svoju cijenu.Zato bi Dodiku novac najpametnije bilo ulagati u dobrog advokata.

Onog trenutka kada slijeđenje nekog vođe ugrozi i lične interese, vožd preko noći ostaje i bez armije fanova i postaje predmet gnjeva ili zaborava

Umjesto što se uzda u podršku naroda i poltrona, Dodiku je pametnije da se uzda u advokata

Najava uvođenja neradne nedjelje izazvala je mnoge kontroverze i polemike u javnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ministar trgovine FBiH Amir Hasičević najavio je kako priprema nacrt zakona koji bi do kraja godine najavio zabranu rada nedjeljom za trgovine koje se bave prodajom robe široke potrošnje.- Predviđeno je izuzeće za benzinske pumpe, pekare, dežurne apoteke, suvenirnice u turističkim mjestima… Ministarstvo trgovine već radi intenzivno na izradi ovog zakona - najavio je Hasičević.

<h2>&nbsp;Negativne posljedice</h2>Prema njegovim riječima, ovaj zakon se priprema u saradnji s vodećim poslodavcima, ali i sindikatima radnika u trgovini koji već odavno traže uvođenje neradne nedjelje.Ipak, mnogi su negodovali protiv zabrane rada nedjeljom. Predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Admir Čavalić smatra kako ovakvo rješenje donosi isključivo negativne posljedice.- Ono što je bitno razumjeti jeste da za ovu mjeru lobiraju krupni trgovci i naftni lobi. Prvi zbog nedostatka radne snage, drugi da bi se promet nedjeljom njima prelio. Vidite da u Hrvatskoj imate apsurdnu situaciju da su zbog zabrane rada nedjeljom benzinske pumpe počele i hljeb prodavati. No, trebalo bi pitati i mali i srednji biznis šta oni misle - kazao je Čavalić.Također, mnogi strahuju da bi ovo direktno smanjilo potrošnju i turista, kao i ljudi iz susjednih zemalja koji vikendom zbog nižih cijena namjenski dolaze u kupovinu u BiH.Podaci pokazuju da su od zabrane rada nedjeljom posebno profitirale benzinske pumpe koje su naglo povećavale svoju prodaju i asortiman proizvoda.

<h2>Pad prometa</h2>- Mislim da je potrebno detaljnije izračunati koliko bi to bilo smanjenje prometa i prihoda, pogotovo u ovoj turističkoj sezoni, kada značajan dio turista posjećuje prodavnice i tržne centre. Tokom vikenda imate veliki broj vikend-posjeta građana zemalja regiona, pa i zbog toga smatramo da bi to utjecalo na ukupan promet u BiH - kazao je Mirsad Jašarspahić, potpredsjednik Privredne komore FBiH.I pored kritika ekonomske struke, ovaj zakon, osim sindikata, za sada vatreno promoviraju i podržavaju članovi Naše stranke. Ipak, zanimljivo je da se druge stranke za sada drže rezervirano.Također, prve ankete pokazuju da većina građana ima pozitivan stav prema ideji o neradnoj nedjelji. Razumljivo je zašto mnogim pojedincima ideja o neradnom danu vikendom zvuči privlačno, no mišljenje bi im se moglo promijeniti nakon suočavanja s posljedicama.

<h2>&nbsp;Iskustva iz Hrvatske</h2>U susjednoj Republici Hrvatskoj odnedavno je uvedena zabrana rada nedjeljom, a to je, prema svemu sudeći, izazvalo potpuni šok u društvu. Naime, zabrana je u prvim sedmicama rezultirala masovnim odlaskom Hrvata nedjeljom u susjedne zemlje u kupovinu, ogromnim gužvama u tržnim centrima subotom, gužvama na benz

Osim sindikata, za sada ovo podržava i promovira Naša stranka, ekonomisti skeptični. Lobiraju krupni trgovci i naftni lobi, prvi zbog nedostatka 

Ko bi najviše profitirao od zabrane rada nedjeljom

Dodikovi ministri u Vijeću ministara BiH Nenad Nešić i Staša Košarac (kojeg je supruga optuživala za nasilje) odbili su glasati za odluku da se u Bosni i Hercegovini proglasi dan žalosti zbog stravičnog ubistva tri osobe u krvavom pohodu nabildanog pomahnitalog monstruma. Čak ni nevini ljudski životi, ni tragedija koja je morala potresti svakog čovjeka sa zrnom empatije nisu Dodiku dovoljan razlog da se ne bavi političkim igrarijama i provokacijama.Naravno, motiv je jasan – pokazati da BiH nije država, nego „zajednica entiteta“, i da nema pravo na svoje odluke, nego da to pripada isključivo entitetima.

U tome svemu mu, što je najveća žalost, asistiraju diletanti s kojima dijeli vlast. Naime, Dodik se potrudio da RS prethodno proglasi Dan žalosti, samim tim obesmišljavajući proglašavanje na nivou cijele države, i pritom je zajedljivo, cinično pozvao Nermina Nikšića da isto učini i u Federaciji BiH.I, uistinu, skandalozna je, nedopustiva, neodgovorna i jadna činjenica da vlasti u većem entitetu, ni nakon četiri dana, nisu proglasile dan žalosti, niti je iko otišao u Gradačac, niti se iko previše uzbuđivao zbog masakra u Gradačcu. Protagonisti trojke imali su ovih dana preča posla – šepuriti se po crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala i veselo se ceriti u kamere.A Dodiku zaista i nije teško igrati se takvim političkim diletantima.

RS proglasila Dan žalosti zbog masakra u Gradačcu pa cinično prozvala vlasti u FBiH da učine isto

Dodik se igra trojkašima

Nakon što je godišnjicu „Oluje“, tj. bježanje Srba iz Hrvatske nakon ove akcije odlučio obilježiti u Prijedoru, gradu u kojem se desio jedan od najvećih masakara nad Bošnjacima u prethodnom ratu, a svega nekoliko dana nakon što je opsovao genocid u Srebrenici, napisao sam da je Dodik nečovjek.I nema bolje riječi koja bolje opisuje njegovo neuračunljivo ponašanje, političke poteze i izjave osim – nečovjek. Dodik je odavno probio svako moralno dno i pogazio svaku zehru ljudskosti. <h2>Što monstruoznije, to bolje</h2>Dodikov odgovor na svako moguće pitanje koje se tiče međuetničkih i međuentitetskih odnosa u BiH čini se da je – uradit ću baš ono što će najviše uvrijediti i razljutiti ovu drugu stvari. Što monstruoznije, to bolje.Upravo tako je i ovog puta postupio kada su njegovi ministri u Vijeću ministara BiH Nenad Nešić i Staša Košarac (kojeg je supruga optuživala za nasilje) odbili glasati za odluku da se u Bosni i Hercegovini proglasi dan žalosti zbog stravičnog ubistva tri osobe u krvavom pohodu nabildanog pomahnitalog monstruma. Čak ni nevini ljudski životi, ni tragedija koja je morala potresti svakog čovjeka sa zrnom empatije, nisu Dodiku dovoljan razlog da se ne bavi politički igrarijama i provokacijama. <h2>Važniji je crveni tepih</h2>I dok je svojim ministrima dao instrukciju da odbiju proglasiti dan žalosti na teritoriji čitave BiH (jer blokirat ćemo sve što podrazumijeva cjelovitost države), on je proglašen na teritoriji RS i pritom je Dodik zajedljivo, cinično, pozvao Nermina Nikšića da isto učini i u Federaciji BiH.I uistinu, skandalozna je, nedopustiva, neodgovorna i jadna činjenica da vlasti u većem entitetu ni nakon četiri dana nisu proglasile dan žalosti, niti je iko otišao u Gradačac niti se niko previše uzbuđivao zbog masakra u Gradačcu. Protagonisti trojke imali su ovih dana preča posla – šepuriti se po crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala i veselo se ceriti u kamere.A Dodiku zaista i nije teško s takvim političkim diletantima nasuprot sebe igrati se s državom i ponižavati Bosnu i Hercegovinu i njene građane na svakom koraku.

Čak ni nevini ljudski životi nisu Dodiku dovoljan razlog da se ne bavi političkim igrarijama

Dodikovci ponižavaju žrtve i usput se igraju s trojkaškim diletantima

Stravičan pokolj koji je u petak u Gradačcu počinio nabildani, osiljeni monstrum Nermin Sulejmanović sledio je Bosnu i Hercegovinu i region, s očiglednim izuzetkom političkog i kulturnog Sarajeva, u kojem je žalost potrajala cijelih četiri-pet sati. Naime, tačno toliko vremena je trebalo da vijesti o pokolju zamijene naslovi o veličanstvenom otvorenju SFF-a, crvenom tepihu i, naravno, neizostavno, političarima kao tradicionalno glavnim zvijezdama Festivala.&nbsp;SFF je, vjerovatno, jedini festival na dunjaluku u kojem su glavne zvijezde političari i na kojem se, iz godine u godinu, na crvenom tepihu redaju premijeri, ministri, parlamentarci, općinski vijećnici, uvijek spremno pozirajući i kezeći se u objektive kao da su Bred Pit lično.&nbsp; <h2> Ni minuta šutnje</h2>I dok se u državi nikad izašloj iz socijalizma motiv organizatora zavisnih od budžeta da se ulaguju svakoj vladajućoj kliki i može shvatiti, dotle o karakteru onih koji državu vode dovoljno govori da je rijetko koji ikada i pomislio da bi makar umjetnost trebao prepustiti umjetnicima i ne kidnapovati svaku moguću instituciju društva.Ne, čak ni u trenucima dok je u gradiću udaljenom nekoliko desetina kilometara krv ubijenih i dalje bila svježa nisu pomislili, a osjetili nisu sigurno, da bi možda bilo pametno barem na taj dan bataliti luksuz, ugođaj, elitu i dernek i pokazati neku elementarnu ljudskost i otići u taj nesretni Gradačac ili se barem suzdržati. Umjesto u Gradačcu, bili su tradicionalno na crvenom tepihu,&nbsp; s osmijesima od uha do uha, zatrpavali slikama društvene mreže, ponosno pokazujući da se super provode i da SFF postoji valjda zbog njih.

Organizatori SFF-a nisu se udostojili ubijenima u Gradačcu posvetiti ni minutu šutnje, ni spomenuti ih, ne daj Bože, otkazati „spektakularan vatromet“, pirotehničke orgije rokanja i slavlja u trenutku kada je svaka osoba s gramom empatije morala biti duboko potresena. <h2>Ubila je država</h2>No, nedostatak empatije od umjetnika i organizatora SFF-a prema sugrađanima je možda gadan, ali od vlastodržaca je nedopustiv. Veselo šepurenje po crvenom tepihu tih budžetskih diletanata građanima je poslalo jasnu poruku koliko im znače i oni i njihovi životi te šta uopće mogu očekivati od onih koji su uzjahali konja vlasti u glavnom gradu.Posebno ako se njihovi životi gube u tamo nekom Gradačcu, ta, gdje to uopće dođe, neće ljudi valjda zbog tamo nekog Gradačca propustiti priliku da budu viđeni na najvećem derneku u godini te se usput prave da ih i film zanima. Pa, pobogu, daleko je Gradačac, nije to Beograd, u koji su federalni čelnici, nakon užasnog masakra u osnovnoj školi, ljudski otišli da polože cvijeće i pride proglasili dan žalosti.I očito ih ne brine to što je Nizamu ubila država, ista ona koju sada oni vode. Država čiji je sud, nakon što je prijavila zlostavljača, odbacio prijedlog da mu se zabrani prilaz i tako mu dao odriješene ruke da joj se osveti brutalnim prebijanjem i ubijanjem. Država čija je policajka monstrumu javila gdje se nalazi žrtva. Država u kojoj pomahnitali monstrum žrtvu otima, a njenog rođaka ranjava, odvozi je u vikendicu, ubija je, to sve snima uživo, potom odlazi u grad, ubija još dvoje i isto toliko ranjava, pa onda ponovo odlazi na „sigurnu lokaciju“ na kojoj snima klipove i kači ih na društvene mreže, a policija te države satima to nijemo posmatra, nemoćna da locira i zaustavi ubicu. E, takva država očigledno ne uzbuđuje one koji je sada vode. Njima je u njoj dobro, kao što je i bilo i njihovim prethodnicima. Oni su na crvenom tepihu. <h2>Dan žalosti </h2>Nakon masakra u Beogradu Vijeće ministara BiH odmah je proglasilo Dan žalosti u našoj zemlji. Do danas isto to Vijeće ministara nije reagiralo!

Nizamu Hećimović je ubila država, ali to ne uzbuđuje one koji je vode, njima je dobro na crvenom tepihu 

Nikakva reakcija političkog Sarajeva na masakr u Gradačcu: "Ćilim" umrljan Nizaminom krvlju

Vijećnici u Općini Centar u četvrtak su službeno potvrdili opoziv načelnika Srđana Mandića. Konačnu riječ imat će građani u septembru.<h2>Unutrašnji raskol</h2>Iako je opoziv proveden zahvaljujući, prije svega, Narodu i pravdi Općine Centar, predsjednik stranke Narod i pravda Elmedin Konaković kazao je da nije bio za ovaj opoziv, iako su ga pokrenuli upravo vijećnici njegove stranke.- Nije tajna da smo unutar NiP-a imali različite stavove po tom pitanju. Skeptik sam da imamo neko dobro rješenje ukoliko dođe do Mandićevog opoziva - kazao je Konaković.Dodao je da će učiniti sve da trojka ostane stabilna i kompaktna. Ipak, jasno je da su dešavanja u Centru mogući početak kraja u trojki i najava da u ovom savezu, u najboljem slučaju, postoje mnoge turbulencije i sukobljavanja.Problem je mnogo dublji od samih nesuglasica i drugačijih pogleda između stranaka trojke, jer i unutar ovih stranaka već postoje brojne frakcije i sukobljavanja. Za SDP je svakim danom sve jasnije da je jedan „raštimani orkestar“, s vrlo slabom ili nikakvom hijerarhijom, u kojem različiti funkcioneri provode različite politike, pa tako, primjerice, Denis Bećirović ili Irfan Čengić svojim istupima i potezima nerijetko pokazuju više bliskosti sa SDA nego, recimo, Nerminom Nikšićem ili Vojinom Mijatovićem.<h2>Dvojno rukovodstvo</h2>No, čini se da dešavanja u Centru sada pokazuju da je i po pitanju NiP-a sukob frakcija ne samo produbljen nego i javan. Već mjesecima se špekuliralo da ova stranka zapravo ima dvojno rukovodstvo - na jednoj strani Konakovića, a na drugoj Kemala Ademovića i njegove ljude. Ademović je, navodno, bio vrlo nezadovoljan mnogim potezima i politikama stranke, smatrajući da se previše popušta Našoj stranci i previše liberalno pristupa politikama. Također je bio nezadovoljan mnogim kadrovskim rješenjima, poput dovođenja u stranku tzv. gatačkog klana, tj. Aljoše Čampare i Denisa Zvizdića.Pokušaj rušenja Srđana Mandića s čela Općine Centar, a koji predvodi upravo Kemalov sin Jasmin Ademović, otvoreno je potkopavanje Elmedina Konakovića, no i jasna demonstracija sile unutar same stranke. Činjenica da se ovo provelo uprkos njegovom protivljenju pokazuje da je Konaković prilično izgubio kontrolu unutar same stranke, a kada se tome doda i evidentni haos u samom SDP-u, te nešto manji, ali ipak postojeći u dosta manjoj Našoj stranci, jasno je da trojka puca po šavovima, ali ne između tri stranke, koliko unutar njih samih.<h2>Građani odlučuju&nbsp;</h2>A na čijoj su strani građani – to će pokazati referendum o opozivu Mandića. Eventualno izglasavanje opoziva bila bi velika pobjeda Ademovića, kao i šamar Našoj stranci te najava političkog okretanja udesno.A u takvoj konstelaciji odnosa pitanje je koliko bi se trojka mogla održati na okupu do lokalnih izbora naredne godine.

Turbulencije unutar stranaka ovog saveza, nakon što su se mjesecima "kuhale", postale su javne

Sukob koji je više unutarstranački nego međustranački: Opoziv Mandića pokazao haos u trojki

Trojka se nalazi u ozbiljnim problemima. Iako će mnogi protagonisti SDP-a, Naroda i pravde i Naše stranke tvrditi da je sve uredu i da su postojeće razmirice sitne i normalne ili, kako bi to premijer KS Nihad Uk kazao, da je temelj njihovog rada „u stotinu stvari u kojima se slažemo, a ne one tri ili četiri u kojima nemamo iste stavove“, problemi koji su počeli nagrizati novu probosansku većinu mnogo su veći od tri ili četiri različita mišljenja. <h2>Zajednički cilj</h2>Stranke trojke ujedinio je zajednički cilj – rušenje SDA s vlasti. No, od početka je to ideološki bio prilično nekoherentan savez koji se kretao od konzervativnog i vjerskim krugovima bliskog NiP-a, preko jugonostalgičara iz SDP-a, do pro-LGBT orijentirane Naše stranke. Ipak, uprkos tim razlikama, protagonisti trojke uspjeli su se tokom godina održati na okupu te, nakon Kantona Sarajevo, skinuti SDA s vlasti i na federalnom te državnom nivou. No, jedna stvar je održati se na okupu u opoziciji, a sasvim druga sačuvati kompaktnost kada se jednom uđe u vlast, a s njom dođu i brojne odgovornosti vođenja, raspodjele funkcija, resursa, upravljanja budžetima... A upravo su to pitanja na kojima trojka, čini se, polako počinje pucati, i to ne toliko na ideološkom koliko na interesnom polju.Te pukotine postaju najvidljivije na lokalnom nivou. NiP u Općini Centar, protivno volji rukovodstva stranke, predvodi pokušaj opoziva Srđana Mandića, člana Naše stranke koji je na čelo ove općine došao podrškom sve tri stranke. Malo je vjerovatno da će se ove stranke ponovo uspjeti usaglasiti o zajedničkom kandidatu u ovoj općini. Prethodno je već došlo do raspada koalicije u Općini Novo Sarajevo. <h2>Od dinastije zavisi</h2>Jasno je da bi daljnje obnašanje vlasti moglo produbiti animozitete, a možda i dovesti do potpunog raspada trojke.Ipak, čak da se to i desi, nije to nužno tragična stvar. Oni su vrlo uspješno ostvarili svoj ključni cilj zbog kojeg su se i ujedinili – rušenje dinastije. Trojka, tj. ujedinjeni front ostalih stranaka ima, međutim, i dalje smisla, dokle god postoji opasnost da se bračni par Izetbegović i njihove kadrovske strukture ponovo vrate na vlast i preuzmu kontrolu nad resursima društva.No, u slučaju promjena unutar same SDA i njene demokratizacije, i imperativ za postojanjem ujedinjene trojke prilično bi splasnuo. A onda bismo se, u pravom smislu, mogli zaokrenuti u pravcu izgradnje istinski demokratskog društva u kojem će vlasti biti često smjenjivane, a stranke se okupljati oko ideoloških pitanja.<h2>Nesuglasice zbog KCUS-a</h2>Slično poput NiP-a, brojne unutrašnje probleme ima i SDP, u kojem djeluje cijeli niz frakcija, a pojedini njihovi protagonisti, poput Benjamine Karić ili Denisa Bećirovića, djeluju više kao da su članovi DF-a ili SDA nego stranaka trojke.Iako u Vijeću ministara i Vladi FBiH kadrovi trojke zasad djeluju tiho, i tu je jasno da postoje razmimoilaženja u vezi s brojnim pitanjima. Slikovit primjer je činjenica da Sebija Izetbegović još nije smijenjena s pozicije direktorice KCUS-a jer njen nasljednik još nije usaglašen.Bez obzira na sve probleme, za demokratski poredak u društvu to je bio veliki korak ka razbijanju monopola moći, katastrofalnih politika i kadrovskih promašaja koje je godinama generirao bračni par s Poljina.

Vrlo uspješno su poslužili osnovnom cilju – rušenju dinastije, no je li time iscrpljen i njen smisao postojanja

Nikšić, Konaković i Forto, lideri trojke: Neizvjesna budućnost

Brojni sukobi, frakcije i nesuglasice u probosanskoj većini: Hoće li trojka preživjeti

Iako su nepotizam, korupcija, uhljebljivanje i klijentelizam godinama bili sinonimi za vladavinu SDA, činjenica je da i među protagonistima nekadašnje opozicije, a sadašnje vlasti egzistira gomila likova, najčešće s upitnim sposobnostima i političkim znanjem, koji su politiku iskoristili kao unosan izvor egzistencije i gomilanja moći. Teško da iko ovo bolje utjelovljuje od Damira Marjanovića. Ovaj genetičar na velika je vrata u politiku ušao nakon protesta 2014. godine i ostavke vlade, kada je u prijelaznoj, tobožnjoj ekspertskoj vlasti imenovan za ministra obrazovanja KS. S repom, minđušom, kožnom jaknom i nekonvencionalnim pristupom, Marjanović je uspio postati miljenik „urbanog“ dijela glasačkog tijela u Sarajevu.<h2>Dvostruka funkcija</h2>Nedugo potom obreo se u novoosnovanom DF-u, no on je pucao visoko, pa je, nezadovoljan činjenicom da ga nisu kandidirali za člana Predsjedništva, nakon svega nekoliko sedmica, napustio ovu stranku. Izbore 2018. dočekao je u Našoj stranci i dobio dvostruku funkciju – u Skupštini KS i Domu naroda FBiH.No, ni ova ljubav nije dugo ispunjavala Marjanovićevu ambiciju, pa je, nakon neuspješnog pokušaja preuzimanja NS-a, napustio i ovu stranku te pokrenuo vlastiti politički projekt upečatljivo-neupečatljivog naziva ZNG (nije “Zbor narodne garde“, nego „Za nove generacije“). Iako je ova stranka u BiH sveukupno osvojila oko desetak hiljada glasova, Marjanoviću je to bilo dovoljno da korištenjem svih rupa u sistemu dobije delegata u Domu naroda BiH te mjesto u Skupštini KS, kao i mjesto u Domu naroda FBiH za sebe.No, njegova stvarna moć trgovine tek se vidi u ostalim pozicijama koje si je u međuvremenu priskrbio. Tako bi pojedinačni zastupnik Marjanović, u zamjenu za podršku za izbacivanje Stranke za BiH iz Vlade KS, trebao da dobije ministra za nauku, visoko obrazovanje i mlade. Upravo je visoko obrazovanje oblast kojom Marjanović desetak godina upravlja u KS i kroji je po svom.Marjanović, pojedinačni zastupnik u KS, uspio je uspostaviti kontrolu i nad čitavim nizom nadzornih odbora, direktorskih mjesta, institucija, a najslikovitiji je primjer “Sarajevogas”, za koji je javna tajna da je upravljan od Marjanovićevih ljudi, s direktorom Edisom Bakovićem na čelu.Marjanović sklonosti ima ka kulturi, pa mu je u proteklom periodu omogućeno da kadrovira rukovodstva i po kulturnim institucijama, od Kamernog teatra do “Collegium Artisticuma”. Nije loše za svega jedan mandat i nekoliko hiljada glasova.<h2>Ključno pitanje</h2>No, ključno je pitanje kako i zašto je Marjanoviću, pojedinačnom zastupniku, serijskom političkom preletaču i danas lideru lijeve stranke, omogućeno da s tako malo glasova ima toliko pozicija i moći. Također, do danas nije jasno koje su to njegove politike, vrijednosti i rezultati koje je ostvario u deceniji ordiniranja javnim resursima u Kantonu Sarajevo, osim da je imidž urbanog, ''cool'' profesora s repom, minđušom i kožnom jaknom uspio naplatiti kao nijedan SDA-ovac.<h2>Parafiskalni Damir</h2>Još jedan primjer FGR uhljeba je i Marjanovićev imenjak Damir Nikšić. Samoprozvani konceptualni umjetnik, koji je javnosti postao poznat kreveljenjem po YouTubeu, drito s biroa za zapošljavanje ušao je u Skupštinu KS 2018. kao kandidat SDP-a, a tokom angažmana u ovoj stranci najupamćeniji će postati po psovanju stranačkim kolegama i pokušaju fizičkog nasrtaja na njih, nakon čega je izbačen iz partije. Poslije toga je pokrenuo svoj vlastiti propali politički projekt, da bi se na kraju obreo u Našoj stranci, iz koje je izabran u Parlament FBiH. Preletač koji je svoje pozicije tokom godina također unosno iskoristio za pozicije u trgovini.

A o kakvom se političkom znalcu radi, slikovito govori primjer njegove nedavne objave na Facebooku u kojoj je napisao da se zalaže za smanjenje parafiskalnih nameta na plaće radnika i povećanja poreza na bogatstvo u BiH. Naravno, „parafiskalni nameti na rad“ ne postoje (rad je opterećen doprinosima i porezom na dohodak, dok su parafiskalni nameti neporezni prihodi koje naplaćuje država poput takse na istaknutu reklamu), kao što ne postoji ni porez na bogatstvo. No, takav čovjek je zadužen da nam kroji ekonomski sistem.&nbsp;

U bh. politici egzistira gomila likova koji su politiku iskoristili kao unosan izvor egzistencije

Malo glasova, puno moći, a rezultati nikakvi: I FGR uhljebe za utrku ima!

Dodik je nečovjek. Ne može se to više nikako drugačije ni nazvati ni tumačiti. Od balkanskih lidera smo do sada navikli na sve i svašta: korupciju, kriminal, nacionalizam, laži, širenje mržnje. Samo, rijetko ko je, uključujući i one direktno odgovorne za ratne zločine, bio spreman toliko se nisko spuštati da, nakon što su pobijeni, koristi svaku priliku da verbalno i politički urinira po žrtvama ratnih zločina. Nakon što je predstavnicima trojke javno opsovao Srebrenicu, Dodik je odlučio da soli i drugu najveću bošnjačku ranu - Prijedor. U gradu u kojem je u prvim mjesecima rata na najbrutalniji način ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, Dodik je odlučio organizirati obilježavanje stradanja Srba u „Oluji“ u susjednoj Hrvatskoj.No, ni tu skandali nisu stali pa se tokom Dodikovog govora u Prijedoru pojavila fotografija protjeranih Bošnjaka koja je uslikana 26. jula 1995. nakon pada Žepe. Osim što je odlučio vrijeđati bošnjačke žrtve, i organizatori su bošnjačke žrtve odlučili da podvaljuju kao srpske, što, dakako, nije neka novost kada je u pitanju velikosrpska falsifikatorska propaganda.

No, pored toga što ponižava bošnjačke žrtve, lidera RS, koji je odavno pogubio sve moralne, političke i ljudske kompase, savršeno nije briga, naravno, ni za srpske žrtve u „Oluji“. Naime, Srbi protjerani iz Hrvatske njemu su samo potrošno sredstvo koje koristi za najprizemnije političke provokacije, manipulacije i trgovine. Jednako onako kao što ih je iskoristio Slobodan Milošević, koji je, nakon što ih je nahuškao na rat i pobunu, na kraju ostavio na milost i nemilost Hrvatskoj vojsci i Tuđmanu.Kao što će i Dodik, da bi se očajnički zadržao na vlasti i u svojim rukama sačuvao pozicije moći, biti spreman RS i srpski narod u BiH gurnuti u politički ambis, dužničko ropstvo i međunarodnu izolaciju. A u tom cilju, ako procijeni da će pomoći, neće prezati ni od najbrutalnijeg ponižavanja bošnjačkih žrtava. Neljudske psihopate nama vladaju.

Osim što ponižava bošnjačke žrtve, lidera RS savršeno nije briga, naravno, ni za srpske žrtve u „Oluji“

Dodik: Iza njega fotografija protjeranih Bošnjaka iz Žepe