Težnja za savršenstvom može se činiti kao pozitivna osobina, i među djecom i odraslima. Ali, zbog perfekcionizma, djeca neće postati uspješne odrasle osobe. Djeca koja su perfekcionisti obično su iznimno samokritična i vjerovatno pate od anksioznosti zbog mogućnosti da naprave bilo kakvu grešku.

Visoki standardi

Profesorica psihologije Alison Butler rekla je da takva djeca postavljaju pretjerano visoke standarde ili osjećaju pritisak da moraju biti savršena. Njezin savjet za roditelje je da pomognu svojoj djeci preoblikovati način na koji razmišljaju o greškama. Trebali bi ih naučiti da na greške gledaju kao na prilike za učenje.

Na svojim predavanjima, Butler podučava design thinking, metodologiju za rješavanje problema ili smišljanje ideja. Uključuje istraživanje problema, razmišljanje o rješenjima i traženje kritičkih povratnih informacija za jačanje tih rješenja prije njihove primjene.

Normalno je griješiti

Ovo je metodologija koja je u potpunosti suprotna načinu na koji bi perfekcionisti željeli raditi. Oni bi htjeli sve srediti prije nego što pozovu bilo koga da dođe vidjeti njihovo rješenje, te se iz tog razloga smatra posebno efikasnom. 

Navodi da roditelji mogu upotrijebiti ovaj koncept kako bi pomogli svojoj djeci da budu manje zabrinuta zbog mogućih grešaka. Također predlaže da otvoreno razgovaramo s djecom o greškama koje smo napravili kako bi ih naučili da je sasvim normalno griješiti.