Sin bivšeg predsjednika Srbije Marko Milošević plaćao je čak pet miliona dolara za likvidaciju Zorana Đinđića! Ovo je pred Specijalnim sudom otkrio svjedok-saradnik Zoran Vukojević Vuk, piše Kurir.
Vukojević je svirepo likvidiran dvije godine kasnije poslije svjedočenja...
Službena tajna
Zoran Vukojević Vuk, svjedok-saradnik u slučaju atentata na Zorana Đinđića, izjavio je tokom procesa pred Specijalnim sudom da je Marko Milošević, sin bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, bio spreman da plati čak pet miliona dolara da se ubije premijer.
On je saslušan 13. aprila 2004. u sudnici Specijalnog suda, bez prisustva javnosti, a njegov iskaz se smatrao službenom tajnom.
Vukojević je kazao da je Marko Milošević poslije 5. oktobra 2000. nudio pet miliona dolara za Đinđićevo ubistvo, ali da je budućeg premijera tada zaštitio „zemunski klan“.
On nije precizirao kome je mlađi Milošević nudio novac, ali je objasnio da je Dušan Spasojević sa Miloradom Ulemekom organizovao da Đinđića zaštite njihovi ljudi.
Iz transkripta sa glavnog pretresa u Specijalnom sudu Kurir je objavio dio koji je Vukojević iznio u sudnici:
- Poslije 5. oktobra poslao nas je Legija da ih obezbjeđujemo. Znači Đinđića i njegovo obezbjeđenje - izjavio je Vukojević.
Na pitanje predsjednika vijeća koliko je to trajalo, on je odgovorio:
- Jedno petnaestak dana, pošto je u tom periodu Marko Milošević nudio pet miliona da se ubije Đinđić - tvrdio je Vukojević.
Zaštita svjedoka
Na opasku jednog od advokata odbrane da nije dobro čuo, Vukojević je ponovio:
- Marko Milošević je nudio pet miliona da se ubije Đinđić.
Zoran Vukojević radio je kao policajac u OUP Zemun i Grocka, a zatim je postao šef obezbjeđenja Dušana Spasojevića. Poslije svjedočenja pred Specijalnim sudom odbio je da uđe u program zaštite svjedoka, a policija ga, poštujući njegovu želju, nije samoinicijativno štitila. Ubijen je na izuzetno svirep način 3. juna 2006.
Zoran Vukojević, svjedok-saradnik na suđenju za ubistvo premijera Srbije, 3. juna 2006. otet je, mučen, iskasapljen, a potom zapaljen. Tijelo je nađeno nedaleko od Aerodroma Beograd, pored auto-puta. Patolozi kažu da je tijelo bilo toliko unakaženo da to dugo nisu videli. Prebijan, sječen noževima i izmasakriran, a još živ, umotan u celofan, zapaljen je i bačen u raku iskopanu pedesetak metara od mjesta na kojem je nađen u šumi. Tako zapaljen i izmasakriran puzao je još nekih 50 metara. Sumnja je odmah pala na braću Simović i Sretka Kalinića, u to vrijeme odbjegle članove klana.
Čovićeve riječi poslije atentata
Čedomir Jovanović doveo je u vezu bivšeg potpredsjednika vlade Srbije Nebojšu Čovića sa atentatom na Đinđića i to sve opisao u svojoj knjizi „Moj sukob s prošlošću“.
- Tog 13. marta 2003. smo sa antologijskog predsjedništva stranke otišli pješke na komemoraciju u Skupštinu grada... Tu, u Skupštini grada, Nebojša Čović me je pozvao da razgovaramo. Izgledao je napeto, nervozno, ali drugačije od ljudi koji su nas okruživali. Rekao sam da ću imati vremena tek tokom popodneva. Sreli smo se narednog jutra... Bio je direktan: „Da li ćete me uhapsiti?“ Nije morao da mi objašnjava zašto me to pita. Neposredno prije ubistva, u posljednjoj fazi priprema hapšenja Legije i „zemunskog klana“, Čović je s njima imao kontakte o kojima mi nismo znali ništa više osim da su česti. Odgovorio sam mu pitanjem: „A zašto me to pitaš?“ Danas se on ne sjeća ovog susreta - napisao je Jovanović.
Ubistvo Vuka poruka drugima da ćute
Stručnjak za sigurnost Božidar Boža Spasić kazao je novinarima Kurira da je monstruozno ubistvo Zorana Vukojevića Vuka nosilo i izvjesnu poruku.
- Kad se ubije svjedok-saradnik ili mu se nanese neka šteta, bilo njegovoj porodici, bilo imovini, to obično znači dvije stvari. Prvo je svakako osveta, a drugo je upozorenje ostalim zaštićenim svjedocima da će proći isto kao i on ukoliko budu slično postupili - zaključuje Spasić.
