Prema najnovijoj anketi, samo 54 posto Francuza je zadovoljno radom svog novog predsjednika Macrona. Veliki pad analitičari vide u najavljenom rezanju radničkih prava.

Rezultat ankete za Macrona znači pad za deset posto u odnosu na prošli mjesec; lošije je prošao samo Jacques Chirac između maja i jula 1995. Za to ima mnogo mogućih razloga, ali najvažniji se tiču Macronovih budžetskih i ekonomskih planova. Tokom protekle dvije sedmice je zbog smanjivanja budžeta za odbranu došlo do teških razmirica vlade i armijskog vodstva - zbog čega je šef francuskog generalštaba Pjer De Ville podnio ostavku. Vlada premijera Eduara Filipa namjerava da ove godine uštedi 4,5 milijarde eura kako bi ispunila kriterijume EU o budžetskom deficitu. No, građani Francuske su najviše zabrinuti zbog planirane reforme radnog prava.

Unutrašnja politika – bez sjaja

Macron je dosad bio koncentrisan na spoljnopolitičke akcije. Primio je predsjednike SAD Donalda Trumpa i Rusije Vladimira Putina. Njegovi sljedeći gosti su pjevač Bono kao predstavnik jedne organizacije za razvoj, kao i pjevačica Rihanna kao ambasadorka organizacije Globalno partnerstvo za obrazovanje. 

No, u očima građana, Macron ne sija tako blistavo kako se predstavlja na spoljnopolitičkom planu. Njegova popularnost je poljuljana čim je najavio da namjerava da smanji porez za preduzeća i na kapital te da će raditi na izmjenama radnog prava koje su na štetu radnika, na primjer, da će radnici biti slabije zaštićeni od mogućnosti dobijanja otkaza. Glavna promjena koju želi da uvede jeste da omogući preduzećima da individualno odlučuju o dužini radnog vremena, visini plata ili plaćanju prekovremenog rada. Do sada su te stvari bile regulisane jedinstveno za svaku branšu.

Za predsjednika je to mogućnost da firme optimiraju svoj rad fleksibilnije i u zavisnosti od konkretne potražnje. Posebno loš odjek je imala Macronova najava da će nove odredbe, ako bude trebalo, uvoditi - dekretima, piše Deutsche Welle.

„Nema alternative”

Te mjere su dio neoliberalne ekonomske politike sračunate na smanjivanje socijalnih izdataka i sprovođenje „reformi“ uglavnom preko leđa zaposlenih, te poreske politike u korist gornjih, bogatih slojeva. Ima analitičara koji u tome vide nastavak „post-političke“ ideologije Margaret Tatcher koja je svojevremeno kao britanska premijerka proklamovala načelo TINA (There is no Alternative) - nema alternative neoliberalnoj globalizaciji.

Nedostatak alternativa je izvor mnogih problema koji se danas javljaju u zapadnim društvima, kao što su diskreditovanje demokratskih institucija, sve manja izlaznost na izborima i sve veći uspjeh desničarskih stranaka. Te stranke se danas prezentiraju kao snaga koja želi da vrati u ruke naroda vlast koju je uzurpirala elita, i uspjele su da se u mnogim zemljama trajno etabliraju kao jedina „prava“ alternativa. S druge strane, definitivno pozicioniranje socijaldemokratije u politički centar nanijelo joj je veliku štetu - i ona se gotovo svuda u Evropi nalazi u krizi.